Međutim, izgelda da je došlo do neočekivanog preokreta zbog kojeg bi Crna Gora mogla da ostane na vratima Alijanse.

Naime, Protokol o pristupanju bio je na dnevnom redu Senata u ponedeljak i utorak, a mogao je da bude odobren samo jednoglasno, aklamacijom, zato što nije bilo vremena da se o njemu senatori pojedinačno izjasne. Razlog za to je navodno taj što je odlazeća administracija Baraka Obame po svaku cjenu želela da progura ratifikaciju prije nego što Donald Tramp i zvanično preuzme dužnost predsjednika, prije svega zbog njegovog stava prema Alijansi.

Senatorka Džin Šahin je čak javno požurivala Senat da što prije glasa o rezoluciji, prije raspuštanja Kongresa i stupanja na dužnost nove administracije Donalda Trampa.

Međutim, jedan senator se, iz za sada nepoznatih razloga, nije složio i odbio je da podrži ratifikaciju, pa je za sada sve odloženo, saznaje “Blic” iz diplomatskih izvora iz Podgorice i Vašingtona. Ova vijest je poprilično izenanađenje, imajući u vidu napore koje su SAD uložile da Crnu Goru uvedu u NATO.

Postoje tri razloga zbog kojih se preokret mogao da se desi:

Prvi i najbezbolniji razlog bio bi taj da je u pitanju stvar tehničke prirode, te da je problem zaista samo u tom jednom nezadovoljnom senatoru. Ukoliko je zaista tako, ta situacija bi trebalo veoma brzo da bude rješena, a Crna Gora još bliža ulasku u NATO. Nerijetko se u američkom Senatu dešavalo da se pojave jedan ili dvojica senatora koji iz nekih svojih principa ili drugih razloga odbijaju da se slože sa ogromnom većinom, ali se kao po pravilu sa njima postigne kompromis, te se situacija veoma brzo “ispegla”.

Drugi razlog je mnogo ozbiljniji. On bi značio da je u SAD došlo do predomišljanja, prije svega kako bi Vašington sačekao i vidio kako će Crna Gora funkcionisati bez Mila Đukanovića na čelu, odnosno da li će ostati vladar iz senke i siva eminencija crnogorske politike, ili će mala jadranska država posle četvrt vijeka Đukanovićeve vladavine početi da povlači neke drugačije poteze. Ipak je za vrijeme Đukanovićevog mandata dogovoren ulazag Crne Gore u NATO, te bi Vašington možda želio da se uvjeri da će država ostati na istom kursu i bez Đukanovića.

Treća, svakako najatraktivnija teorija jeste da iza blokiranja ratifikacije Protokola o pristupanju Crne Gore stoji osovina Donald Tramp-Vladimir Putin. Razlog za to mogla bi da bude želja dolazeće administracije da se ne zamjera Rusima. O Trampovim simpatijama prema Vladimiru Putinu uveliko se priča već godinu dana, a izabrani predsjednik SAD ih svojim potezima i izjavama svakodnevno potvrđuje. Poslijednja u nizu potvrda jeste ta što je za šefa diplomatije odabrao Reksa Tilersona, naftnog mogula koji je nosilac ruskog ordena, i važi za čovjeka sa prijateljskim vezama u Kremlju.

Rusija je nebrojeno puta izrazila nezadovoljstvo inicijativom da se Crna Gora pridruži Alijansi, o čemu je nedavno govorio i šef diplomatije Sergej Lavrov, navodeći da se “Podgorica na silu uvlači u NATO”.

“Postoje grozničavi pokušaji da se Crna Gora uvuče u NATO, a niko ne pita da li narod te zemlje to želi. Svakako ne bi bilo štete da o tom pitanju postoje konsultacije. Očigledno je da je jedan od poslednjih ciljeva Baraka Obame da Crna Gora uđe u Alijansu”, rekao je prije nekoliko dana Lavrov.

Pored želje da se ne zamjeri Rusiji, Tramp bi mogao da blokira ulazak Crne Gore u NATO jer je nezadovoljan načinom na koji članice doprinose Alijansi. Nebrojeno puta izjavio je da “Amerika neće štititi one koji ne doprinose”, aludirajući na činjenicu da pored SAD, samo četiri od 28 članica ispunjavaju svoje finansijske obaveze prema Alijansi u vidu izdvajanja 2% BDP-a za ulaganje u odbranu.

Izvor: Blic