Naš cilj je sada pobjeda na izborima, a da bi se taj cilj ostvario mora postojati stranačka organizacija. Mi nemamo problem sa strankama, ali imamo problem sa partokratijom, parazitskim partijskim sistemom koji ubija društvo u svim oblastima. Što se tiče povjerenja, prema najnovijim istraživanjima dosad smo u Republici i u Beogradu duplirali podršku. Pokret očigledno raste i mislim da će se taj trend nastaviti i kao stranka. Ostali smo vijerni principima, nismo promijenili politiku i nigdje se nismo prodali.

Buduća stranka će imati novi organ - Senat.

Zadatak Senata će upravo biti da nadzire to što radimo i procjenjuje da li smo ostali dosljedni principima koje smo proklamovali i opominje nas. Imaće prava i nadležnost kod imenovanja ljudi i u rukovodstvo stranke i na državne funkcije. U njegov sastav ući će ljudi koji imaju nesporan kredibilitet, a vodiće ga akademik Dušan Teodorović.

Kad ste rekli da DJB dočekuje spremno predstojeće izbore, da li to u izborima za predsjednika znači podršku zajedničkom kandidatu ili isticanje sopstvenog?

Imamo u vidu i predsjedničke, parlamentarne i izbore u Beogradu, kao jedan paket promjene i mislimo da samo ujedinjeni možemo promijeniti vlast. Parcijalna rješenja su osuđena na neuspjeh i, ako neko misli da na bilo kom nivou sam može nešto da uradi, vara se.

Vaša zamjenica u stranci Miroslava Milenović najavljivala je kandidaturu na predsjedničkim izborima. Ostaje li ta opcija ili...?

Nama odgovara da premijer i vladajuća većina ne znaju ko će biti kandidovan i kakvu će opciju imati protiv sebe. Kao u "Kviskoteci" kad tri kandidata tvrde da se zovu isto, tako i ovdje njih nekoliko kaže da će biti kandidat za predsjednika, a na Vučiću je da nagađa ko će se zaista kandidovati. Ukoliko znaju rano koji su potezi opozicije, onda kreće besomučno blaćenje, što se već događa. To nam ne treba.

Ukoliko se opozicija složi oko zajedničkog kandidata, ko ima veće šanse: Vuk Jeremić ili Saša Janković?

Moraću vas razočarati. Dok se neko zvanično ne kandiduje, nećemo se izjašnjavati iz razloga o kojima sam već govorio. Ne želim da ostavim ni najmanju mogućnost premijeru da nešto zaključi na osnovu ovoga što govorim. Činjenica je da ima više kandidata koji su okrenuti ka različitim dijelovima biračkog tijela i da je na ovim predsjedničkim izborima potrebno pobijediti a ne učestvovati. Vrijednosno, najbliži su mi Miroslava Milenović i Dušan Teodorović, ali ovdje nije pitanje ličnih simpatija, nego ko može pobijediti na izborima.

I kakve su šanse da se pobijedi kandidat vladajuće stranke?

Ako se okupimo oko konkretnog oročenog plana, mislim da su šanse jako velike. Ako se to ne desi, šanse su jako male.

Da li imate predstavu ko će, na kraju, biti kandidat SNS-a? Izgleda da i oni nisu načisto.

Nisu. Vučić sa tim kalkuliše i traži način da se ne kandiduje, ali se čini da je to nemoguće. On jakog kandidata koji može da pobijedi na predsjedničkim izborima, osim sebe, nema i to ga izgoni na čistac. Ono njegovo "ja se sigurno neću kandidovati" polako se ublažava i demantuje. Ako se pak sam kandiduje ponovo se otvara priča parlamentarnih izbora, idu beogradski izbori i zajednički opozicioni nastup je način da ga natjeramo na grešku.

Ostajete li pri odluci da se kandidujete za gradonačelnika Beograda?

I to je ista priča kao što je Miroslava Milenović namjeravala da se kandiduje za mjesto predsjednika. Ne želimo da na bilo koji način premijeru olakšamo posao, pošto on kandidate nema pa će i kandidat za prvog čovjeka prestonice ostati nepoznanica, dok ne bude vrijeme da se njegovo ime saopšti.

Jedan ste od glavnih junaka u Skupštini, u šta se to Skupština pretvorila?

Novinari moraju malo dublje da pogledaju šta se dešava u Skupštini... Ono što vidim samo su naslovi tipa "Cirkus u Skupštini", ali nema nikakvih detalja šta se, zapravo, dešava...

Gledamo i kad pomislimo da je dno dodirnuto, poslanici nas iznenade.

Morate da pogledate snimke, da pročitate stenograme da biste mogli da steknete pravu sliku stvari. Ja ću vam reći šta se dešava, ali i to treba provjeriti jer mogu govoriti nešto što meni odgovara. Imamo brutalno kršenje pravila gdje opozicija ne može ni da govori. A kako to izgleda, ne može ni na televiziji da se vidi do kraja. Ustane Rističević, Martinović ili neka druga lutka glavnog lutkara koji počnu brutalno da vrijeđaju, nazivaju me kriminalcem, lopovom, pričaju priče koje sa istinom nemaju veze. Ja se, nakon toga javim za riječ, ali meni je mikrofon isključen. Uljudno tražim repliku po određenom članu Poslovnika, a predsjedavajući mi kaže: "Zašto dobacujete?" Ja kažem: "Tražim riječ." Oni: "Nemojte da vičete." Ja opet tražim riječ. Oni: "Nemojte da vrijeđate" ili "Nemojte da psujete". S tim, što oni to kažu sa uključenim mikrofonom, a ja sam bez mikrofona i ne čuje se šta govorim. A niti vrijeđam, niti galamim, niti psujem.

Da li vam je zaista jedino ostalo da aplaudirate i napuštate sjednicu? Ne plašite li se da će birači to protumačiti kao nedostatak politike?

Mi smo otvoreni za sugestije, a vi nam kažite šta treba da radimo kada vam neko ne da da govorite, a imate pravo da govorite? Ono što nam je ostalo od pristojnih metoda jeste aplauz. On nije zabranjen u Skupštini, nije suprotan poslovniku i najviše aplaudiraju poslanici SNS-a, a mi smo zbog aplauza opominjani i kažnjavani, mada to ne smiju da napišu u obrazloženju.

Duel sa Vučićem

Nisam ni tražio televizijski duel, ponudio sam da budemo zajedno u emisiji gdje će me on pitati o svemu ovome što njegove lutke govore o meni: o lopovluku, stečajevima, o tome kako igram barbut, kako smo pljuvali po skupštini... Dakle, nudio sam razgovor po skupštinskim pravilima gdje će mi on postavljati pitanja, a ja ću odgovarati i njega neću pitati ništa. A on ni to ne smije da prihvati.

Većina u skupštini je pogubljena

I još nešto što ne možete da vidite u prenosima, a mi iznutra vidimo. Skupštinska većina je potpuno pogubljena, ne znaju šta rade i zato na svaki način pokušavaju da nas spriječe da govorimo jer znaju da na ono što ćemo reći nemaju odgovor. Niti u svojim redovima imaju ikoga ko je u stanju da kaže bilo šta suvislo o politici vlade, osim da je ekspoze premijera najbolja stvar od prote Mateje naovamo. A i naši aplauzi i izlasci iz skupštinske sale ih potpuno izbacuju iz ravnoteže.

Izvor: Blic