Faris Vehabović, sudija u ESLJP iz BiH na ovu poziciju je izabran 2012. godine. U razgovoru za naš portal je izjavio da BiH najvjerovatnije neće trpiti nikakve sankcije niti isključenje iz Savjeta Evrope, zbog neprovođenja odluke Sejdić i Finci, a sada već i Zornić, Pilav itd.

S.B. Kakve su sankcije predviđene za nepoštovanje  odnosno neprovođenje odluka ESLJP i da li će BiH snositi ikakve sankcije u tom smislu?

Sankcije se kreću od toga da se delegaciji koja učestvuje u radu Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope oduzima pravo glasa do toga da se Bosna i Hercegovina ili bilo koja druga država može isključiti iz Savjeta Evrope zbog neprovođenja odluka Evropskog suda za ljudska prava. Da li će se to desiti sa BiH, rano je govoriti. Mislim da u ovm trenutku, kako stvari stoje, imajući u vidu sva kretanja u svijetu i Evropi, a prije svega u zemljama koje su članice Savjeta Evrope, smatram da se to neće desiti. Po mom mišljenju, to se ne bi trebalo desiti s obzirom na problem koji mi treba da riješimo. Taj problem je mnogo krupniji nego problemi nekih drugih zemalja, s obzirom na to da mi moramo izvršiti promjenu ustava kako bismo sproveli presude, dok druge zemlje najčešće treba da promijene samo jednu odredbu zakona gdje se ponekad čak i duže čeka na izvršenje tih odluka, nego što je to slučaj sa BiH.

Kod nas se obično zaboravljaju odluke o predmetu Zornić i Pilav, a stalno se potencira na Sejdić-Finci. Imamo jednu zaokruženu situaciju vezanu za izborni proces koji predstavlja jedno klupko koje se mora rasplesti u narednom periodu. 

S.B. Da li mislite da će ustavne formulacije kakve posjeduje BiH u budućnosti praviti slične probleme zemlji? 

Vrlo moguće, iako to danas nije slučaj. Ne isključujem mogućnost da može biti više predstavki koje se odnose na specifičnosti koje proizvodi dejtonsko uređenje BiH. Međutim, ne vidim neke inicijative u zemlji da se pojave koje su loše pretvore u predstavku ovome sudu. Zašto je to tako ja zaista ne znam, ali želim da vjerujem da postoje ljudi sa dovoljno razumijevanja, pravnog razmišljanja, koji će pokušati da promijene stvari najjednostavnijim i najbezbolnijim putem, a to je pravni put kroz sudske postupke, bez prevelikog dizanja tenzija, kamoli bilo kakvog ratovanja. 

S.B. O čemu govore protokoli 15 i 16 Evropske konvencije o ljudskim pravima koje BiH nije potpisala i zašto baš ovi protokoli nisu potpisani? 

To su protokoli koji su tek odnedavno ponuđeni državama članicama na potpisivanje i zato smatram da je moguće da će BiH njih potpisati. Najvažnije je da je jednim od ovih protokola predviđena mogućnost da npr. Sud BiH zastane sa određenim postupkom i proslijedi ovom sudu na davanje mišljenja. Kada dobije mišljenje od ovog suda, onda može nastaviti sa postupkom i donijeti odluku kakvu smatra da treba donijeti. To bi smanjilo i broj predmeta kod nas, a i broj predmeta u BiH i eventualno dupliranje postupaka s obzirom na mogućnost da, ukoliko se recimo Sud BiH ne obrati ovom sudu za mišljenje i nastavi postupak, te utvrdi da je bilo povrede prava, onda gotovo po pravilu postupci idu ispočetka odnosno dupliraju se. To na kraju krajeva i košta poreske obveznike.

S.B. Zar onda za BiH nije dobro da se ovi protokoli čim prije potpišu? 

Naravno da je dobro i naravno da treba to potpisati i ratifikovati. Imamo još vremena za to, ionako nije puno zemalja do sada ni potpisalo navedene protokole. I vi novinari treba da ukažete na potrebu potpisivanja  i da skrenete pažnju onima koji o tome odlučuju. 

S.B. Koje stvari vidite kao stvari koje o kojima bi ESLJP u budućnosti mogao raspravljati, a da se tiču BiH? Da li postoji nešto od čega “vreba  opasnost”?

Mislim da ne. Većina predmeta protiv BiH se odnosi na grupne predmete i takve predmete koji su posljedica sistemskih propusta vlasti, bilo zakonodavne ili izvršne. 

Autor: Stefan Blagić