Beogradski advokat Branko Pavlović (56), svestran čovjek širokog obrazovanja, komentator političkih i privrednih događaja u Srbiji i svijetu, prihvatio se teške uloge tragača za jednim dragocijenim lijekom u farmaceutskim industrijama svijeta. I uspio je. Našao ga je, i to po najpovoljnijoj cijeni. Riječ je o lijeku protiv hepatitisa Ce. Pacijent sad nema virus, ali mora na svakih šest mjeseci da ide na kontrolu.

Šta ste otkrili?

U ovoj priči, na primjeru lijeka protiv hepatitisa Ce, pokazaću zašto je Zapad, shvaćen kao koncepcija na kojoj su ta društva danas zasnovana, nešto čemu ne bi trebalo težiti. Pojam nije geografski i u razmatranjima obuhvata SAD i EU, Australiju i Japan. Pošto ne vrijedi da krijem, jer ste to, sigurno, i sami odmah pogodili, „ubica” je farmaceutska industrija Zapada.

Kako djeluje lijek protiv hepatitisa Ce?

Od oko 300 miliona ljudi, koliko se procjenjuje da je zaraženo ovim virusom, oko 50 miliona živi na Zapadu. U EU je od 2015. godine uveden protokol za terapiju novim lijekovima, koji za razliku od prethodnih „najmodernijih” lijekova iz 2002. godine, sada direktno ubijaju virus. Raniji lijekovi su podizali imunosistem pacijenta. Terapija je kraća, 12 ili 24 nedjelje, vrlo komforna – pije se jedna tableta dnevno i nema značajnijih tegoba.

Koliko košta lijek protiv hepatitisa Ce?

Lijek u EU za 12 nedjelja terapije košta oko 65.000 evra, a u SAD mu je cijena između 80.000 i 100.000 dolara. Proizvodi se u Indiji i pod jednim nazivom se kasnije prodaje na tržištima Zapada, mada ima više sličnih lijekova. Pod drugim nazivom, inače isti taj lijek, prodaje se u Indiji. Tamo može da se kupi za 1.200 evra. Plus onoliko koliko košta dopremanje lijeka tamo gdje živite.

Koje su to igre cijenama?

Uzećemo da je proizvodna cijena lijeka, s troškovima nabavke, 1.500 evra i pretpostavićemo da na toj cijeni prodavac ne zarađuje ništa. Naravno da zarađuje i na 1.200 evra, ali da ne bi bilo metodoloških nejasnoća, to ćemo „častiti” farmaceutsku industriju Zapada. Dakle, cijena u EU je 43 puta veća od stvarne cijene lijeka, a u SAD je, u najpovoljnijem slučaju, čak 46 puta veća.

Koliki je profit?

Znam da je jasno da je i na mnogostruko umanjenoj cijeni profit ogroman, gotovo nezamisliv, ali samo poređenja radi, tih 300 milijardi evra profita od jednog lijeka je više od ukupnog prihoda od prodaje cijele grupacije „Folksvagena”, kao najvećeg u svijetu za 2015. godinu, čak četiri puta više od tržišne cijene većinskog paketa „Erbasa”, kao najvećeg svjetskog proizvođača aviona, i veća od ukupnog duga Grčke.

Šta kažu farmaceuti?

Naravno, farmaceutske kompanije će reći da oni odvajaju znatna sredstva za svoj sektor razvoja i istraživanja, ali nam nikada neće reći koliko je to para stvarno.

Šta je u pitanju?

Razmišljao sam o tome da li je u pitanju samo inaćenje, sveprisutna pohlepa sada podignuta na „enti” stepen, ili je to možda taj poludjeli sistem koji „neće” da liječi sve ljude ovog svijeta… I sa deset puta manjom cijenom farmaceutska industrija bi mogla da, na osnovu jednog lijeka, ostvari čist profit od najmanje 300 milijardi evra. Navikli smo da cijenu bogaćenja plaćaju kolonije, ali zbog ovoga što se sad dešava, oni koji odlučuju šta će biti s bolesnim dijelom nacije svjesno žrtvuju taj dio naroda. To radi čak i Francuska.

Kako je uopšte došlo do toga da industrija lijekova bude u privatnim rukama?

Ne znam zašto bi taj dio proizvodnje bio izvan državnog monopola. I za državu je neuporedivo bolje da isključivo ona odlučuje za koje bolesti će se lijekovi razvijati i u kom pravcu će istraživanja usmjeriti. Imali bismo bolji kvalitet lijekova i zdraviju naciju, i sve to za manje pare. Za mnogo manje pare.

Šta vi niste učinili u životu, a mogli ste, pa vam je sad žao?

Od banalnih stvari kao što je satiranje koljena na betonskim košarkaškim igralištima, pa sada ne mogu da potrčim, do veoma važnih, recimo, trebalo je da bolje razumijem djecu, ali sam srećom to ispravio. Ili kada umre neko blizak, pa uvijek imate osjećaj da mu niste dovoljno puta rekli koliko ga volite i cijenite.

Ko vas je uveo u pravnu nauku?

Kada gledam unazad, onda mislim da su kvalitetni profesori Pravnog fakulteta u to vrijeme umjeli da nam razviju ljubav za znanjem.

Čime se ponosite?

Porodicom. Ženom i djecom, ali i mojim direktnim slavnim precima: Ratkom Pavlovićem Ćićkom (španski borac i narodni heroj) i Pekom Pavlovićem (proslavljeni vojvoda u borbama protiv Turaka) po muškoj liniji, a po majčinoj liniji Čedom Popovićem, pukovnikom, nosiocem Karađorđeve zvijezde i jednim od osnivača „Crne ruke”, i Dušanom, njegovim rođenim bratom, istaknutim socijalistom. Imao sam divne roditelje, ali to većina misli za svoje, pa ne znam kako da istaknem da su moji stvarno bili divni.

Koji posao vas odmara?

Pisanje.

Koliko vaše tijelo može da prati vaš duh?

Do 45. godine je išlo uporedo, a od tada bitno zaostaje. Srećemo se u snu.

Koju ideju imate o savršenoj sreći?

Nisam religiozan.

Izvor: Politika