Politika
I jedno te isto
Protesti – Kontramiting
Najavljeni su protesti opozicije, (Saveza za promjene), i miting vladajućih struktura istog dana. Kao u onoj priči kad su se srela dva ovna na brvnu. Nije poenta u protestima, problem je što se ne shvata suština problema, o kojem bi „intelektualci“ koji „mudro“ ne kazuju ništa i eto tako gnjile, trebalo da kažu nešto više. Naime ako će protesti donijeti promjenu, a neće, ako jedni zamjene ove druge biće opet isto (jedno te isto).
Zapravo je ključni problem u MMF-u i u zapostavljanju i analiziranju parlamentarne demokratije ili nedovoljnom razumijevanju nje kao takve.
Riječ je o tome da MMF kroji našu ekonomsku politiku. Ako je vaša zemlja u dugu i ako vas mi kreditiramo, pa morate da igrate kako mi kažemo. Baš kao kad je Vučić rekao da mora da pita svoje „prijatelje“ iz MMF-a, a to je isto i kod nas, samo malo više zakamuflirano.
Recimo da se vi zadužite kod lihvara i da mu zakasnite ili ne budete u stanju da mu vratite njegov novac, on će onda da vam uzima sve što imate. Primjer u malom. Istorija MMF-a ili Međunarodnog monetarnog fonda, jeste takva da je uništena i razrušena Evropa vapila za pomoću. Na scenu stupa Amerika praveći takav jedan fond, ali ne iz iskonske potrebe da se pomogne već da se određene zemlje zaduže kreditima i da se naravno upravljanje njenom ekonimijom stavi njima na raspolaganje. Zadnji čin je otimanje resursa.
Na tim protestima narod je obična publika. A parlamentarna demokratija je loš model.
Može se, recimo, navesti primjer poslanika u skupštini. On bi trebao da predstavlja kraj iz koga dolazi i da se zalaže za njegov boljitak, ali pošto je on u organizaciji ili ti stranci on mora da igra za interes stranke, a ne za interes običnih ljudi iz svoga kraja.
Dakle, šta se dobija promjenom vlasti? Rekao je davno stari Grk Sokrat da ako tri čobana (nemajući ništa protiv njih) mogu da preglasaju mene i donose odluke umjesto mene, onda ja ne vjerujem u tu demokratiju.
Dakle, opozicija hoće da bude glavna na pozornici i da „zaradi“ pošto dugo nisu, a ovi što već nastupaju žele da umnože „stečeno“. Ako se žele neke promjene, onda ti protesti moraju da traju dok se nešto ne promjeni, u jednom danu se ništa ne može uraditi. Ovde jedino igraju ulogu jeftini politički poeni i jednih i drugih.
Ako se želi dobro ovoj zemlji prvo se mora tražiti odlazak MMF-a kao velikog brata. Neki će reći to nije moguće jer smo dužni. Moguće je jer su to uradile i Mađarska i Argentina i Island itd... Oni su im rekli da napuste zemlju i da ne planiraju više da se zadužuju, ali da će vratiti dug. Kako? Pa onoga trenutka kada se oslobodite stranaca koji sisaju kapital iz zemlje, on postaje vaš. Dakle sve je u vašim rukama i vi živite od vaše ekonomije koju vi kontrolišete. A mi imamo toliko bogatstvo svake prirode.
Onda mora da se ide ka transformaciji demokratskog parlamentarizma u neki bolji oblik. Početi riješavati ključne probleme pa postepeno sve nadograđivati. Neko ko bi se pojavio sa takvim idejama, e to bi valjalo propratiti i reći, daj da mu se pomogne, da vidimo, pa onda rušiti postojeći režim. Intezivno i borbom koja bi zahtjevala i zaustavljanje saobraćajnica i opkoljavanja parlamenta ali bez rušenja i paljenja nego snagom ideje sa kojom je taj narod poveden. Jer se ima jasan cilj šta se želi.
diplomirani novinar Mladen Blagojević