Dovoljno je postaviti svega nekoliko pitanja u vezi sa ZOR kako bi se stvari iskristalisale:

1. Da li je SzP uspio da ZOR vrati u redovnu skupštinsku proceduru?

2. Da li je SzP uspio da spriječi donošenje novog ZOR?

3. Da li je SzP učinio bilo šta da popravi tekst ZOR?

4. Da li je SzP predstavio javnosti Republike Srpske svoj prijedlog ZOR, ako se već ne slaže sa onim vladinim?

Odgovor na sva ova pitanja je NE. Savez za promjene, kao i svaki put u posljednjih deset godina, nije uspio da učini bilo šta kako bi spriječio donošenje nedovoljno kvalitetnih zakona. Savez za promjene nije učinio bilo šta da ogoli bezidejnost, javašluk i indolentnost izvršne vlasti u Republici Srpskoj. Savez za promjene jedino nije uspio da propusti još jednu priliku da uspješno politički poentira.

Zaista, zbog čega SzP nije predložio svoj nacrt ZOR? Milorad Dodik je prije nekoliko mjeseci pozvao SDS da predloži zakon o radu, i da će SNSD da glasa „u bocu“ za takav zakon. Zašto SDS nije iskoristio tu šansu? Odgovor je jasan: politički stratezi SDS-a su neznalice, neradnici i ljudi bez bilo kakvog radnog iskustva i koncepta. Oni ne poznaju materiju. Oni ne razumiju privredu. Jedino što umiju je da čekaju da Dodik padne sam od sebe, nevažno koliko će to da traje i nevažno koliko će Srpska da ostane devastirana tim čekanjem. 

Mladen Bosić možda lično nije niti korumpiran, niti sklon kriminalu, niti psihološki usmjeren ka autokratiji. No, izbor njegovih najbližih saradnika ga je zakovao u jednoj žabokrečini u kojoj nema izlaza, ne toliko za SDS i SzP, koliko sa građane Republike Srpske. Bosić nije uspio da locira dvadeset ljudi koji mogu da vode državu. Kad dođe na vlast, SDS će se po dubini morati oslanjati na kadrove SNSD-a, jer sam nema ljude koji bilo šta umiju da naprave. SDS se ogadio intelektualnoj eliti u Srpskoj, koliko god ona imala mana. SDS nije uspio da privuče naprednu omladinu, novinare, privrednike. SDS, a sa njim i čitav SzP, predstavljaju skup mediokriteta, skorojevića i ljudi prosječnih sposobnosti. I to je nesporna činjenica.

Kakav je to smisao političke borbe bježati sa svakog skupštinskog zasijedanja? Bosić prvi treba da prisustvuje svakoj sjednici Narodne skupštine RS i da jasno saopšti: nisam nikakav izdajnik, ne plašim se ove nesposobne vlasti, tu sam i biću tu sve dok vas politički ne rasturimo i ne promijenimo ovu tragično nekompetentnu vlast. Opozicija je trebala da svako slovo novog Zakona o radu preore i da predloži stotinu amandmana. Opozicija je trebala da ogoli žalosnu činjenicu da je Vlada RS bukvalno prepisivala odredbe iz radnog zakonodavstva u Srbiji, Federaciji BiH i sad već prošlog Zakona o radu Republike Srpske, te da je u tom prepisivanju čak na nekim mjestima ostavila i ekavicu u tekstu novog ZOR. Opozicija je morala ostati u skupštinskoj sali tri dana i tri noći da bi se borila za bolji ZOR. Jer, uvažena gospodo iz opozicije, ogroman broj građana Republike Srpske, radnika, nezaposlenih lica i poslodavaca, direktno je zainteresovano za taj zakon. Vi nemate pravo da ignorišete tu činjenicu. Vi ste morali biti glas svih tih ljudi i boriti se za njihove interese u parlamentu.

Ovako, vi ste pobjegli. Vi ste se sklonili. Vi ste palamudili umjesto da djelujete. Kao i po svakom drugom pitanju. Mi živimo ovdje i nama su potrebni politički predstavnici koji će poboljšavati zakone, a ne koji će dolaziti nespremni na skupštinske sjednice. Zašto niko ne ogoli jednostavnu činjenicu da je SzP donio odluku da napusti sjednicu skupštine zato što niko od njegovih poslanika, uvažavanje časnim izuzecima iz Napredne Srpske, uopšte i nije pročitao tekst prijedloga ZOR? Zašto iza demagogije skrivate svoj nerad? Gdje su vam svi ti silni stručni timovi i bijele knjige? Zašto nam niste rekli kakav Zakon o radu predlažete?

Građani Republike Srpske nemaju više opoziciju u parlamentu. Ova vlast može neometano da nastavi da pravi gluposti i javašluke, bez straha da će neko da joj se suprostavi. Kad jednom i dođe na vlast, SzP će preuzeti strukturu SNSD-a po dubini, a tu će zasigurno biti i DNS i SP. Kontinuitet propadanja i truljenja će biti nastavljen. 

Alternativa? Ljudi koji su nešto u životu radili i napravili. Ima ih i među radnicima i među poslodavcima. Bitno samo da su vrijedni, da umiju, da su postigli nešto, da nisu korumpirani i da politiku ne doživljavaju kao šansu za lično bogaćenje i imetak bez rada na tržištu.

Redakcija Frontala