Prije svega, da li se problem pravi samo oko kupovine poslanika? Budimo realni, mi smo kao društvo i ljudi postali toliko jeftini i toliko neprincipijelni da smo ama baš sve stavili na prodaju. Tako, mi prodajemo i kupujemo diplome, poslove, zvanja, ugled. Prodajemo i svoju djecu. Prodajemo svoje žene i muževe. Zašto je sad odjednom nekome toliko čudno da su i narodni poslanici roba koja je svaki dan na pijaci i koja će promjeniti onoliko vlasnika koliko je neko spreman da to sve plati? 

Podsjetimo se procesa izbora narodnih poslanika: u pitanju su ili ljudi koji su mjesto na izbornim listama stekli tako što su kandidature platili, ili tako što su se ulizivali liderima stranaka, ili tako što već godinama ognjem i knutom kontrolišu svoje opštinske i gradske odbore u kojima postoji već uhodana mašinerija koja ih izglasava za sve i svašta a da oni nemaju bilo kakve odgovornosti za godine i godine u kojima nemaju bilo kakvih rezultata. Zašto se čudimo da je, primjera radi, Vojin Mitrović promjenio stranu? Da li je on bio preletač i kad je iz SNSD-a prešao u NDP? Koliko stranaka promjeni prosječan političar u Republici Srpskoj? O čemu mi ovdje pričamo?

Da li se bilo ko iz rukovodstva SDS-a izvinio onom dijelu biračkog tijela u Srpskoj koje je za tu stranku glasalo vjerujući da će omogućiti promjenu vlasti? Sad imamo upravo suprotnu situaciju: glasovima ljudi koji su birali SDS i promjenu vlasti predvođenu SNSD-om ojačava se i cementira podrška vladi SNSD-a. I za to je potpuno, nesporno i neupitno odgovorno najuže rukovodstvo Srpske demokratske stranke.

Sljedeća stvar. Da li bilo ko u opoziciji može da istupi i javno obeća da više neće biti prelaska opozicionih u redove vlasti? O kojem broju papaka zaista govorimo? Dvojici ili dvadeset dvojici? Od koliko papaka je načinjen SDS? PDP? NDP? Zašto se o tome ćuti? Iz jednog jedinog razloga: niko ne želi u opoziciji da prizna da su im stranke potpuno trule. Da ne samo da nemaju program i koncept, one nemaju uopšte ljude. Oni jedino čekaju da vlast padne sama od sebe. Zato i ne potežu bilo koje suštinski važno pitanje, nego pričom o kupovini poslanika čekaju da dođe do valjane kombinacije unutrašnjeg socijalnog nezadovoljstva i stranog političkog pritiska koji će srušiti vladu i prosto instalirati opoziciju da preuzme vlast. Na isti onaj način na koji je SNSD došao na vlast 1998. godine.

No, sve to i nije previše važno. Ono što je poslije svega ovoga jasno jeste da nam je sistem u potpunosti truo. Džabe mi pričamo o ugroženosti Republike Srpske spolja, kad smo je uspješno devastirali iznutra. Dozvolili smo da nas vode i da o našim sudbinama odlučuju papci i oni koji su nam papke doveli u parlament. Dozvolili smo da od nas prave ruglo u svakom smislu. Postali smo predmetom dobre šege, da iz pristojnosti prema čitaocima Frontala ne upotrijebimo težu (i adekvatniju) riječ.

Redakcija Frontala