Zašto ideju kolonizacije svemira treba shvatiti ozbiljno?

S obzirom na to da sa rastopm populacije naše planete raste i konkurencija za prostor i resurse neki ljudi su ubijeđeni da treba da gledam i iza Zemlje kako bismo preživjeli. Elon Musk, preduzetnik koji stoji iza kompanije SpaceX, koja se bavi svemirskim turizmom, rekao je skoro: „Mislim da postoje jaki argument da učinimo život multiplanetarnim kako bismo sačuvali egzistenciju čovječanstva u slučaju da se nešto katastrofalno dogodi.“

A šta sa životom na Marsu? Ili bilo kojoj drugoj planeti?

Neki eksperti favorizuju ideju stvaranja doma na čvršćoj podlozi – planeti ili Mjesecu – stvarajuću vještačku biosferu sa svim potrebnim uslovima za napredovanje života. Mars je postao glavni fokus interesovanja i što je najnevjerovatnije, ljudi već pokušavaju da naprave prve korake ka uspostavljanju nove civilizacije na njemu do 2025. Holandski projekat nazvan Mars 1 lansiran je 2012. i već ima izabranih 40 dobrovoljaca od njih 200.000. Oni će proći trening koji će biti dio rijaliti-emisije čiji je cilj da finansira taj projekat. Suvišno je reći, Mars 1 ima svoje kritičare, ali ako ništa drugo bar pokazuje koliko je širok interes za kolonizovanje svemira.

Musk je skoro rekao za Aeon: „Da možemo uspostaviti koloniju na Marsu mogli bismo vjerovatno  kolonizovati i cijeli Sunčev sistem, jer bismo stvorili jaku ekonomsku funkciju koja bi nas tjerala na pobošljanje putovanja kroz svemir. Ići ćemo na Jupiterove mjesece, bar na neki vanjske, i vjerovatno na Saturnov Titan.“ Ali čak i on mora podvući crtu. „Alfa Kentaur je udaljen četiri svjetlosne godine, dakle ako idete 10% od brzine svjetlosti trebaće vam 40 godina, čak i to pod pretpostavkom da tu brzinu možete dostići odmah. što naravno neće biti slučaj. Samo se pitam kako će čovječanstvo izgledati kad pokušato to da uradimo.“

OK, zaboravimo zvijezde. Ali kako bi uopšte izgledao život u svemir?. Ili dolazak tamo? Život na Međunarodnoj svemirskoj stanici otkriva neke od izazova s kojima se suočavamo. Samo donošenje dovoljno vode za ljude koji su na njoj košta oko 2 milijarde dolara godišnje. A da ne spominjemo obezbjeđivanje dovoljno hrane i kiseonika. Bilo bi idealno kada bi svemirska kolonija postala samoodrživa, kada bi stvarala sve ove resurse sama ili ih možda pronalazila na obližnjim asteroidima.

A tu su i stresovi koje ljudsko tijelo trpi: smanjena gravitacija može dovesti do smanjenja mišićne i koštane mase i opasnog pritiska u glavi koji ponekad može dovesti do trajnih problema sa vidom. Svemirska radijacija može izazvati kataraktu i povećati rizik od raka. Manjak sna i usamljenost  mogu ostaviti pustoš u umu. Bilo koja svemirska kolonija bi morala prvo da riješi ove probleme i kao i neke stvari na koje nikada ne biste pomislili – kao na primjer to da ljudska kosa postaje zapaljivija na nižoj gravitaciji.

Ali recimo da smo uspjeli. Kako bi ljudi koji su rođeni u svemiru izgleda i da li bi bili drugačiji od nas? Pretpostavimo da se ljudi mogu razmnožavati u svemiru i prevazići zdravstvene probleme koji bi se pojavili u tim novim kolonijama. Vjerovatno bi razvili svoj jezik, ako ne i neke drugačije fizičke karakteristike. Prema Kameronu Smitu sa Državnog univerziteta u Portlandu, neka prva svemirska kolonija od oko 2.000 ljudi počela bi se ponašati i izgledati u roku od 300 godina sa mutacijama koje bi izmijenile njihovu kosu, vrstu kože, ali i čitavo tijelo – koje bi moralo da se mijenja tako da njim bude lakše manevrisati u uslovima slabe gravitacije. Smit čak spekuliše da bi ta buduća populacija mogla pribježi genetičkom inženjeringu kako bi razvila nove organe koji bi ih štitili od kosmičkih zraka ili kako bi im omogućilo da izvlače kiseonik iz ugljen-dioksida. 

Izvor: BBC