Prema njegovom publicisti, Vilijams se borio sa ozbiljnom depresijom, a bio je i na liječenju od alkoholizma i zavisnosti od narkotika. 

"Stojite na ivici provalije i gledate dole, a javlja vam se i tihi glas 'Skoči'", rekao je Vilijams u jednom intervjuu iz 2006. u kom je opisivao svoju borbu sa zavisnostima. 

"Isti glas vam kaže: 'Samo jednu'.... Ideja da neko ko ne podnosi (alkohol) treba da uzme 'samo jednu', djeluje kao nemoguća", rekao je on priznavši da su ga strah i anksioznost tjerali da utehu pronalazi u čaši. 

"Depresija i suicidalnost potpuno izvrnu stvarnost. Nije bitno ako neko ima ženu ili je voljen", objašnjava Džuli Serel, psiholog i načelnica Američkog društva za proučavanje suicidologije. "Njih guta depresija i osjećanje da nisu vrijedni svega lijepog što imaju u životu". 

Zaista, jedan od najčešćih razloga zbog kojih ljudi sa suicidalnim mislima ne traže pomoć je taj što misle da apsolutno ništa ne može popraviti postojeće stanje stvari. 

Iako vjerovatno nikad nećemo saznati šta se događalo u glavi Robina Vilijamsa, ono što je govorio javno je ono što većina onih koji pate od depresije i bolesti zavisnosti misle u sebi. 

To je naročito važno u svjetlu novih dokaza koji ukazuju da samoubistva poznatih ličnosti mogu podstaći mlade ljude sa sličnim problemima da sebi oduzmu život.

U brojkama

Svake godine širom svijeta 34.000 ljudi sebi oduzme život, što je dvostruko više nego što bude ubijeno. To znači da se po jedna osoba ubije na svakih 15 minuta. 

Do 2030. depresija će postati učestalija od kancera, moždanog udara, rata i nesrećnih slučajeva kao vodeći uzročnik nesposobnosti i smrti, procjenjuje Svjetska zdravstvena organizacija. 

Iako je među onima koji počine samoubistvo najviše starijih ljudi, bilo ko može biti suicidalan. Muškarci uopšte češće pribjegavaju takvom činu, iako žene češće pokušavaju da sebi oduzmu život. 

Oko polovine svih slučajeva samoubistva su oni koje su počinili muškarci starosti između 25 i 65 godina,. 

Faktori rizika uključuju situacije nad kojima pojedinac nema kontrolu poput starenja, bolesti zavisnosti, emocionalnih trauma, nezaposlenosti i finansijskih problema. 

Oko 90 odsto onih koji sebi oduzme život bori se sa prikrivenim mentalnim poremećajem. 

Prema posljednjim procjenama, 13 odsto ljudi će iskusiti depresiju u jednom periodu života, a oko 15 odsto onih sa kliničkom depresijom svoj život će okončati samoubistvom.

Faktor bolesti zavisnosti

Bolesti zavisnosti u kombinaciji sa postojećim mentalnim poremećajem poput depresije ili bipolarnog poremećaja, mogu biti smrtonosni. 

Često osobe koje pate od mentalnih problema traže alkohol ili narkotike, kako bi olakšali simptome, ali ih to samo dovodi do slabijeg rasuđivanja i impulsivnijeg ponašanja. 

Vilijams je govorio o uzimanju droga i suicidalnim mislima tokom intervjua 2010. Opisivao je mračan period života u kom je sam pio u hotelskoj sobi i na kratko razmišljao o samoubistvu.

Kako prepoznati osobu koja je sklona suicidu

Teško je odrediti kada depresivna voljena osoba počne da ima suicidalne namjere. 

Američka mreža SAVE koja se bavi prevencijom samoubistva, predlaže bliskim osobama onih koji pokazuju sklonost suicidu, da postave sljedeća pitanja:

Da li se ikad osjećaš toliko loše da razmišljaš o samoubistvu?

Da li imaš plan na koji način bi oduzeo sebi život?

Da li si ikada razmišljao o tome kada bi to učinio (danas, sutra, sljedeće nedjelje)?

Da li si ikada razmišljao o tome koji metod bi koristio?

Pojedinci koji su skloni samoubistvu takođe često izražavaju osjećaje beznađa ili krivice i povlače se od voljenih osoba.

Kako pomoći?

Ako znate nekoga ko je prijetio samoubistvom, ili pokazuje takve tendencije, važno je da potražite hitnu pomoć. 

Uvijek postoji način da se pruži podrška voljenoj osobi, iako je ključno imati u vidu da bliske osobe nisu krivci za nečiju depresiju. 

Kada razgovarate s nekim ko je depresivan, najbolje bi bilo da ne govorite ništa što bi moglo da ih natjera da pomisle da su slabići ili osobe bez karaktera, smatra dr Adam Kaplin, profesor sa odeljenja psihijatrije i neurologije Univerziteta Džons Hopkins. 

"Najgori dio depresije je taj što sužava vidno polje u vrlo uzak prostor, zbog čega osoba ne vidi sve opcije koje su pred njom. Najbolje što možete da uradite je da im dajete nadu da će stvari biti bolje".

izvor: B92