Ključni govornik konferencije biće Setar Dinler, član Upravnog odbora Evropske poslovne mreže za društveno odgovorno poslovanje, predsjednik Upravnog odbora Udruženja CSR-a Turske i član brojnih stručnih evropskih i turskih poslovnih udruženja.

Karijeru je počeo 1985. godine u British Council-u kao pomoćnik u administraciji i napredovao do pozicije menadžera za vanjske odnose 2007. godine. Uspostavio je i Udruženje za obrazovanje Turske, a od 2010. godine je direktor Centra cjeloživotnog učenja koji djeluje u sklopu Univerziteta Kadir Has. 

Dinler se bavi društveno odgovornim poslovanjem od 1994. godine i zahvaljujući upravo dugogodišnjem praktičnom iskustvu i brojnim realizovanim CSR projektima, nazivaju ga ocem CSR-a u Turskoj. Dinler će tokom predstaviće tokom konferencije u Sarajevu turski holistički model CSR-a u kome su poslovni sektor, akademska zajednica, civilno društvo i građani uključeni u razvoj zajednice.

Često Vas nazivaju "ocem CSR-a u Turskoj". Je li CSR zapravo dio opisa Vašeg radnog mjesta, ili stvar ličnih i profesionalnih interesa? 

- Nekad sam radio za British Council u Turskoj i imao priliku da sarađujem sa koleginicom iz Velike Britanije koja je ranije radila za Međunarodni forum poslovnih lidera (IBLF). Dok je bila u Turskoj, upoznala me s konceptom CSR-a. Kada je govorila o CSR-u pronalazio sam zajedničke tačke koncepta i kulture moje zemlje. U pitanju je bilo nešto što su mi baba i deda govorili dok sam bio dijete. Govorili su mi da kada porastem i kada počnem da radim, da moram posvećivati maksimum pažnje svima koji su mi važni i svom okruženju uopšte i da trebam odgovorno upravljati. Ukratko, baba i deda su mi govorili da "šta god radim, da to radim na najbolji mogući način". I uvijek su mi kao primjer navodili poslovne organizacije iz osmanskog perioda, kao što je i Ahi poslovna organizacijea koji je, kao koncept, vjerujem, postojao i na Balkanu. 

Vjerujem da svaki narod u svojoj prošlosti ima nešto što je u skladu sa onim što danas zovemo CSR a koji i mi, u AHI organizaciji imamo i praktikujemo. Treba da pogledamo u našu istoriju, naše vrijednosti, tradiciju i religiju kako bismo pronašli vrijednosti koje se u današnjim danima zovu CSR. Treba li CSR da bude proizvod ili vrijednost? Vjerujem da uzimajući u obzir elemente CSR-a iz naše istorije, tradicije i religije možemo da ga razvijamo kao vrijednost ali ako smo lijeni, onda će to biti proizvod. 

Kada sam od koleginice saznao za CSR, počeo sam da istražujem i da učim o CSR-u. Od 1994. godine proučavam i nastojim saznati što više o ovoj značajnoj temi. U prvih 10 godina, bilo je zaista teško objasniti CSR poslovnim ljudima u Turskoj; slušali su ali nisu zaista posvećivali pažnju. Nakon 2004. godine, poslovni svijet u Turskoj je počeo pokazivati interes za CSR. Od tada, mnogi sastanci su davali rezultate, poslovni ljudi su posvećivali više pažnje i počeli su pozivati menadžere na naše sastanke. Šta se promijenilo nakon 2004. godine u Turskoj? Prije 2004. godine, Turska je imala inflacijsku ekonomsku politiku koja se negativno odrazila na biznis, i čiji prioritet nije bio CSR. Nakon 2004. godine, turska ekonomija je stabilizovana i kao rezultat toga, kompanije su počele da traže nova sredstva za povećanje konkurentnosti. Jedan od značajnih alata koji su identifikovani bio je CSR. 

Kako objašnjavate CSR kompanijama, ili, da budemo precizniji, ljudima iz upravljačkih struktura velikih kompanija koji su fokusirani na profit? 

- Prije svega, smatram da se CSR sastoji, u stvari, od analiziranjanja interesnih grupa i mjerenja uticaja na njih. Ukoliko imate negativan uticaj na vaše interesne grupe, tad morate da poduzmete akcije i da ga učinite što pozitivnijim. Tako da, kada analiziramo interesne grupe i našu odgovornost prema njima, možemo doći do stotine, nekada hiljade interesnih grupa i naših odgovornosti. Da bismo upravljali ovim odgovornostima dijelimo ih četiri grupe: ekonomske odgovornosti, zakonske i zakonodavne odgovornosti, etičke odgovornosti i socijalne odgovornosti. 

Kao što vidite, ekonomske odgovornosti zauzimaju prvo mjesto u liniji prioriteta. Prva odgovornost kompanije jeste da napravi profit; kada pravi profit, onda ona može djelovati odgovorno prema zaposlenicima, dobavljačima, vlasnicima i mnogim drugim ciljnim grupama. 

Koliko ste upoznati sa stanjem CSR-a u BiH i u tom kontekstu, kako biste procijenili potencijale CSR-a u BiH? 

- Ne znam mnogo o stanju i poziciji CSR-a u BiH ali koliko znam, CSR u BiH je više fokusiran na prioritete UN Global Compact programa.

Gdje je, u organizacionoj strukturi kompanije, pozicija CSR-a?

- Jedno od prvih pitanja za kompanije glasi: želite li CSR kao organizacijsku kulturu? Želite li da ga uvedete? Ako su vaši odgovori pozitivni, onda vam ne treba pozicija CSR-a u vašoj organizaciji. A ukoliko ne možete uvesti CSR kao sastavni dio korporativne kulture, onda trebate da tražite način da kroz određeni odjel u kompaniji primjenjujete CSR kao proizvod. Da li želimo CSR kao vrijednost ili kao proizvod? Preporučujem uvođenje CSR-a kao korporativne kulture, od vrha prema dolje, kao vrijednosni sistem u vašoj organizaciji. 

Osjećate li i Vi, kao što je to slučaj u BiH, da postoji određena vrsta predrasude ili pogrešne interpretacije po kojima CSR počinje onda kad kompanije "narastu" i počnu ostvarivati veliki profit? 

- Nemam mnogo informacija o stanju u BiH, ali s lakoćom mogu reći da širom svijeta postoji mnogo pogrešnih interpretacija CSR-a. O CSR-u sam i prestao davati definicije, i tokom prezentacija kažem da neću predstaviti definiciju, nego da je CSR zapravo "sve ono što radite, trebati raditi kako valja". U stvari, kao što ste spomenuli, CSR počinje kada kompanija raste i istovremeno uspijeva zadržati profitabilnost. Ovo je u nekim slučajevima tačno, ali je u pitanju i nešto više od toga: male i srednje kompanije su često u formi porodičnih firmi, sa jakom tradicijom, još od bake i djeda. Stil upravljanja je tradicionalan i CSR je značajan element i vrijednost. Ali kada kompanija raste i postaje korporacija koja funkcioniše u skladu sa pravilima korporativnog upravljanja, onda je tradicionalni CSR konvertovan i postaje proizvod. 

Veza između marketinga i CSR-a u BiH je blijeda, ako uopšte postoji. Je li to tipični balkanski problem ili...?

- CSR nije i ne bi trebao biti marketinški alat. Postoji samo jedan način da se CSR komunicira, a to je izvještavanje.

Kako biste u jednoj rečenici opisali uticaj CSR-a na društvo?

- Treba da svi zajedno učinimo svoje zemlje i svoje gradove boljim mjestima za život i boljim mjestima za rad. 

izvor: ekapija.ba