autor: Sara Slijepčević

Ulica Bana Milosavljevića 4

Kad je 1929. Kraljevina Jugoslavija izdijeljena na devet banovina, kralj Aleksandar je u Banjaluku, administrativni centar Vrbaske banovine, na mjesto prvog bana poslao Nišliju, Svetislava Tisu Milosavljevića, sa ciljem da podigne “ovu prašnjavu kasabu” kako bi je što više pridobio. Sposobni Tisa, do svog odlaska iz Banjaluke 1935. godine, uticao je na to da se izgradi veliki dio onog najljepšeg u današnjoj Banjaluci.

Tako je od kraja dvadesetih do 1936. izgrađena i Hipotekarna banka prema projektu beogradskog arhitekte Miodraga Vasića. I ovdje, kao i u drugim gradovima Kraljevine, to je bila monumentalna zgrada. Kipova u narodnoj nošnji tad nije bilo.

Vidimo se kod SDK! Nemoj kasniti!

Poslije Drugog svjetskog rata, Hipotekarna banka postaje filijala Narodne banke, a šezdesetih godina čuveni SDK tj. "Služba društvenog knjigovodstva - Filijala Banjaluka" i to ostaje do početka rata u BiH.

Upravo kao SDK (ez-de-ka) većina Banjalučana “poznaje” ovu zgradu, a čak je i danas tako zovu. Godine 1992. zgrada postaje Narodna banka Republike Srpske. U to vrijeme popularan je i naziv "trezor". Nakon rata, prvobitno zgrada Hipotekarne banke, postaje zgrada Razvojne banke, a poslije toga SPP, tj. Služba platnog prometa tj. Ministarstvo finansija sredinom devedesetih.

Vidimo se kod Seljaka!

Dvije bronzane figure krajiških seljaka, koje upotpunjuju reprezentativni portal, izradio je vajar Vladimir Pavlovič Zagordnjuk. Ovih kipova u narodnoj nošnji koji predstavljaju narod, u samom početku nije bilo.

Do konačne namjene ove zgrade, “dva seljaka” bila su popularno sastajalište Banjalučana. Danas se ipak sastanci dogovaraju u “parkiću”, nekoliko metara dalje.

Palata Republike

Konačno, na proljeće 2008. postaje Palata presjednika Republike Srpske. Međutim, ni mjesec dana ne ostaje ovaj naziv već dobija novo ime - Palata Republike.

Od septembra 2002. godine, stavljena je na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH.