Niti jedna ustavna institucija Republike Srpske to nije objavila, u pitanju je stav iznesen na sajtu vladajuće partije u Srpskoj. A snaga stava vladajuće partije u Srpskoj danas je važnija i od ustava i od zakona.

Na kraju krajeva, ni Savjet za zaštitu ustavnog poretka koji, kako su njegovi politički osnivači i sponzori najavili, treba da štiti ustav Republike Srpske i pazi budnim okom ko narušava ustavnik poredak zemlje - nije ustavom predviđena institucija. To su paradoksi naše zemlje.U nedemokratskom društvu u kojem, kako se vidi, institucije niču mimo ustava i zakona i u kojoj je jedini pravi zakon volja političkih moćnika-optužba da podrivate ustavni poredak zemlje više je nego ozbiljna. Vi ste tad zvanično oglašeni za metu. A na Balkanu se tačno zna kakav je položaj mete označene kao izdajnički faktor.

Raspravljati o značaju slobode medija i riječi u ovakvom stanju postaje bespredmetno. Na kraju krajeva, svi smo već shvatili da su sve te parole u slobodi medija, neprikosnovenosti riječi, demokratskom društvu-bile samo floskule kojima smo htjeli da naš ustav izgleda fensi i moderno. Ništa se nije promjenilo u osnovi od 1945. godine, samo što smo sad kao društvo daleko licemjerniji. Prije se znalo: svi mediji su državni, a država je partija a partija je maršal. Koordinate sistema i onoga što je u njemu bilo dozvoljeno i šta nije-bile su jasno određene i svako je prema tome mogao da se postavi kako želi: da to prihvati ili da ne prihvati i prihvati posljedice toga izbora. Danas smo se odlučili za hipokriziju: imamo slobode koje su mrtvo slovo na papiru, imamo i dalje sistem zasnovan na totalitarističkim osnovama a pravimo se da je demokratija, da je sve u redu. I nadamo se da neće doći po nas.

Naravno da niti u jednoj riječi optužbe da Frontal „podriva ustavnik poredak Srpske“ nema niti jednog dokaza šta je to Frontal učinio. A u pitanju su pravno veoma ozbiljne stvari. Iz terminologije koja je upotrijebljena da se zaključiti da je autor iste ciljao na to da Frontal vrši krivično djelo „Napad na ustavno uređenje Republike Srpske“ (član 293. Krivičnog zakona Republike Srpske) za koje je zaprijećena kazna od dvije do dvanaest godina zatvora. Prema tome, poslije takvog stava koji je javno objavljen na web stranici najveće i najvažnije stranke u Republici Srpskoj, potpuno je logično da se ova stvar izvede do kraja. Ili je Frontal zaista učinio krivično djelo protiv ustavnog uređenja Republike Srpske ili je, pak, riječ o jednom drugom krivičnom djelu, a to je „Povreda slobode izražavanja misli“ (član 180. Krivičnog zakona Republike Srpske), po kojem je zaprijećena kazna zatvora do jedne godine onome ko ograniči slobodu sredstava javnog informisanja. Dakle, pravosudne institucije u Repbulici Srpskoj ako žele da rade svoj posao moraju ovo da razriješe: ili je Frontal počinio neko krivično djelo ili je to učinio onaj ko je ovako besprimjerno optužio Frontal da je to uradio. Nema trećeg. Neko je kriminalac i u pravnoj državi to se ispituje.

Ako mi kao društvo nastavimo da tolerišemo ovakve ispade onda smo prešli crvenu liniju koja razdvaja civilizovana od necivilizovanih i mračnih društava. Optužiti nekoga za podrivanje ustavnog poretka zemlje, bez konkretnih dokaza za takvo nešto, predstavlja čin za koji smo mislili da je u cijelom svijetu okončan Staljinovom smrću. Ako to dozvolimo onda smo spremni i za Goli otok i za Gulag. Jer, to je logična posljedica. Nažalost i iskreno govoreći, ovaj napad na Frontal nije početak ovog procesa. Predugo smo gledali kako se mnogi pojedinci i mediji označavaju kao izdajnici i time označavaju kao mete samo zbog drugačijeg političkog stava. Ali, najgore od svega (ili je to pak neka vrsta perverzne balkanske pravde), jeste to što u takvom sistemu vrijednosti svi možemo da se suočimo sa time da budemo i sudije i žrtve takve percepcije. Današnja vlast je prije petnaestak godina bila u opoziciji i bila je optuživana od tadašnje vlasti da je „peta kolona“ i da ruši Republiku Srpsku. Danas su se stvari obrnule i prijašnji dželati postaju žrtve, a žrtve su zaboravile da se točak istorije neprestano okreće i da koliko sutra oni koji su omogućili ovaj sramni pamlet na sajtu vladajuće partije mogu postati glavni likovi u nekom sličnom smeću koje će na nekom drugom sajtu upravo njih žigosati za izdaju. Upitajmo se, stoga, gdje to sve ide i kako završava. Na dobro ne ide, sigurno.

Uopšte ne želimo da se sad obraćamo za zaštitu i pomoć institucijama koje štite slobodu medija, pogotovo nam ne pada na pamet da zaštitu tražimo od partija u opoziciji a na žalost autora pamfleta nikad ne bismo pozivali međunarodne institucije da nam pruže podršku. Čak nam nije primarno važno ni da insitutcije Repbulike Srpske, pravosudne pogotovo, reaguju na ovo iako je to njihova ustavna i zakonska obaveza. Ono što nam je važno jeste da svi oni normalni članovi vladajuće stranke, sa kojima se svakodnevno družimo i za koje znamo da su čestiti i pošteni ljudi-reaguju na ovo. Na kraju krajeva, niko bolje od njih ne zna šta je to Frontal. Sa mnogim ljudima iz Frontala se lično poznaju, često smo se družili na različitim „tvit-apima“. Oni najbolje znaju da li se Frontal bavi podrivanjem Republike Srpske ili ne. Na kraju krajeva, ovo je uvreda i za njih jer po njoj znači da su svi oni ovo vrijeme bili u dobrim odnosima sa izdajnicima zemlje u kojoj svi mi živimo i u kojoj vidimo svoju budućnost.

Redakcija Frontala