izvor: Frontal

Izgubili su ruku, nogu, dijelove članaka, ali devetorica preživjelih susreta sa ajkulama – uključujući spomenutog de Geldera – kažu da najveći predator okeana ima više razloga da se boji vode nego oni.

Oni su se okupili u zgradi Ujedinjenih nacija u Nju Jorku u ponedjeljak kako bi zajedno poručili svijetu da njihovi napadači, poput velike bijele ajkule, očajno trebaju zaštitu. Paul, čija desna ruka i niže desna noga su otrgnuti prošle godine u sindejskoj luci, je naveo da želi “glasno reći u ime životinja koje ne mogu da govore za sebe”.

Mi uništavamo populaciju ajkula zbog činije supe

Stano pretjerano izlovljavanje dovodi pojedine vrste do istrebljenja, sa 73 miliona ubijenih ajkula prošle godine samo da bi se zadovoljile potrebe azijskog tržišta za “supom od ajkule”. “Mi uništavamo populaciju ajkula zbog činije supe”, istakao je Paul.

U Pew Environment Group, nevladinoj organizaciji smještenoj u Vašingtonu koja je dovela preživjele u UN, ističu da 30 odsto svih vrsta ajkula se nalaze u rizičnoj ili predrizičnoj grupaciji prijetnje od izumiranja, dok status od 47 odsto vrsta trenutno nije ni dovoljn poznat.

Naučnici kažu da brisanje ajkula, koje se nalaze na vrhu lanca ishrane u okeanima, stvara destuktivan efekt koji se ispoljava u morskom ekosistemu.

Na primjer, ajkule jedu morske ptice, tako da umanjenja broja ajkula dovodi do povećanja broja morksih ptica, koji jedu male ribe potrebe za ishranu tune. Drugi primjer je veliki kolaps života na koralnim grebenima, jednom kada ajkule budu uklonjene iz izbalansiranog morskog ekositema.

Kraj sakaćenju ajkula

Iz grupacije Pew lobiraju kako bi se stalo na kraj sakaćenju ajkula, kada pecaroš odsiječe dio ajkulinih peraja i onda baci nazad u vodu ranjeno stvorenje, kako bi time ispoštovao limite lova koje su propisani širom svijeta.

Trenutno “u otvorenim okeanima na postoji granica koliko ajkula može biti ulovljeno”. Preživjeli kažu da strah inspirisan ajkulama – najbolje prikazan u filmu Stivena Spilberga Jaws - je uveliko neopravdan. Manje od 70 ljudi je registrovano da bude ujedeno godišnje širom svijeta, iako ovaj broj ne uključuje zemlje koje ne vode ovakve statistike. Od ovog broja tek nekolicina umre, što čini napad ajkulom manje fatalnim od udara groma.

Debbi Salamon, koja je počela da radi za grupaciju Pew nakon što joj je 2004. godine ajkula uništila ahilovu petu, kaže da u početku nije bila veliki ljubitelj ovih životinja. “Samo sam željela da usmjerim svoju osvetu i planirala sam da pojedem odrezak od ajkule”.