Region
Arhiv med. dokumentacija
Prva javna postavka Muzeja nasilja u Beogradu
Rendgenski snimci, ljekarski nalazi i fotografije povreda postali su dio postavke u okviru izložbe „Muzej nasilja“ koja je u srijedu otvorena u galeriji „Podroom“ Kulturnog centra Beograda.
Ovaj prostor će na nekoliko nedjelja postati javni arhiv medicinske dokumentacije koju su donirale žrtve različitih oblika nasilja – porodičnog, vršnjačkog, institucionalnog ili onog zasnovanog na homofobiji.
Pored medicinske građe koju su priložili mahom anonimni građani, neki eksponati upotpunjeni su fotografijama povreda i pisanim svjedočenjima žrtava koje opisuju svoje traumatične događaje. Tu je i nekoliko kamenica kojima su se huligani obračunavali sa policijom tokom nereda na dan Parade ponosa iz 2010. godine. Dok šeta galerijom posjetilac nailazi i na ogledalo koje visi na zidu, sa ispisanom porukom umjesto legnede: “Pogledajte se! Da li je ovo slika nasilnika?”
Izložba je, prema riječima kustoskinje Nevene Ilić, koncipirana tako da na eksplicitan način upozna širu javnost sa problemom nasilja u današnjem društvu.
“Svi znaju da nasilje šteti generalno ljudima, ali je jači efekat kada vidiš sliku. Ciljali smo dakle na vizuelno i zato i atmosfera jeste malo hororična, da bi ljudi shvatili da je nasilje strašno. Što se mene tiče, možda bi čak bilo bolje da ima još više fotografija – da ljudi baš vide povrede, masnice, otekline koje se ne vide preko X-zraka”, objašnjava Ilićeva.
“Muzej nasilja” ima i edukativni kaqrakter, kaže jedan od organizatora izložbe Radojica Bunčić, i dodaje da je postavka namijenjena prvenstveno onima koji o nasilju ne razmišljaju i ne primjećuju ga.
“Mislim da bi bilo dobro da ljudi vide šta se to dešava nekom drugom, jer možda nakon tog iskustva promjene mišljenje o problematici nasilja i možda aktivnije pristupe rješavanju tog problema”, kaže Bunčić.
Na pripremi izložbe nekoliko mjeseci je radila grupa od desetak ljudi, a "Muzej" je do najvećeg dijela materijala došao preko javne kampanje u kojoj je pozvao sve zainteresovane da doniraju svoju dokumentaciju. Dokumenta su, kako objašnjava Bunčić, stizala najčešće anonimno, ali bilo je i onih koji su otvoreno željeli da progovore o svojoj traumi.
(Radio SE/Frontal)