Bio je jedan od osnivača Udruženja građana ”Moja Hercegovina” iz kojeg se iznjedrio internet magazin ”Moja Hercegovina”. Svojim autentičnim stilom, neobičnim pričama i studioznim i detaljnim pristupom ostavio je neizbrisiv trag i neraskidivi je dio internet magazina ”Moja Hercegovina”. Takođe je doprinosio stvaranju listova ”Ljubinjska riječ” i ”Glasnik Ljubinja”. Ostaće upamćen kao svojevrsni zaštitnik svih hercegovačkih spomenika. U izdanju ”Moja Hercegovina” objavio je knjigu ”Đed koji je čuvao karpuzu” u kojoj su se našle autentične i istinite priče iz života običnih, malih ljudi iz ljubinjskog kraja i okoline. Planirao je objaviti još knjiga, a jedna od ključnih tema kojom se mislio baviti u narednim knjigama bila je život hercegovačkih doseljenika u SAD iz perioda XIX i XX vijeka. Njegova iznenadna smrt koja je nastupila u 50. godini života uskratiće Hercegovce za mnoge neispričane i nezapisane priče, a kao što Žarko Janjić reče u svom sjećanju na Rada, njegova iznenadna smrt je od knjige ”Đed koji je čuvao karpuzu” napravila sabrana djela Rada Likića, a taj naslov trebao je biti samo prvijenac i uvod u ono o čemu je Rade u narednim knjigama želio pričati… Prepoznatljivi dobri duh Hercegovine, kako su ga mnogi s pravom doživljavali, napustio nas je zauvijek. Počivaj u miru dobri naš Rade!

Rade Likić je odrastao u srcu Sarajeva, bio je jedinac. Trenirao je košarku i bio član mlađih kategorija Košarkaškog kluba ”Bosna”. Volio je sport i Partizan. Volio je čitati, a još više pisati. Ipak, iznad svega je volio Hercegovinu i stare priče o njoj i njenim stanovnicima. Ostavio je neizbrisiv trag kako u duhovnoj, tako i u svjetovnoj Hercegovini, a posebno u svom Ljubinju.

Novinar Žarko Janjić, Ljubinjac i dopisnik brojnih časopisa i magazina u bivšoj Jugoslaviji, na poziv portala "Moja Hercegovina" da se u trenutku smrti Rada Likića prisjeti njegovog života, rekao nam je da je i sam zatečen i da je Ljubinje, ali i cijeli hercegovački kraj nesumnjivo izgubio jedan važan šraf oličen u ličnosti kakav je bio Rade.

”Zatečen sam i sam, maloprije sam i ja saznao za tužnu vijest, mi smo i svojta. Eto, Rade nas je napustio u 50. godini života, a njegov otac je preminuo u 51. godini života. Prerano je otišao Rade, mnoge priče su ostale neispričane, a Rade je imao velike planove kada je pisanje u pitanju. Ko bi rekao da će njegova jedina objavljena knjiga ”Đed koji je čuvao karpuzu” postati njegovo sabrano djelo. Sjećam se sa kakvom je strašću istraživao i pisao na temu Hercegovaca u Americi, još iz perioda Divljeg zapada, želio je napisati i knjige o tome. Imam osjećaj kao da sam ja sada ostao jedini koji čita Politikin zabavnik u Ljubinju, Rade i ja smo često komentarisali tekstove iz Politikinog zabavnika i radovali smo se svakom novom broju. Kako sam i sam povremeno pisao za Politikim zabavnik, Rade me je posebno cijenio, a sjećam se kako je bio srećan i ponosan kada je pomenut u jednom od brojeva, u tekstu koji se bavio upravo Hercegovcima u Americi, a glavni izvor tog teksta bio je upravo Rade. Volio je pisati, mislio je da se od pisanja može živjeti, sjećam se da sam mu nerijetko govorio da se ne može živjeti od pisanja i novinarstva, da ne očekuje previše od toga. A volio je pisati i imao je zaista veliki dar. Bio je jako detaljan u istraživanju tema koje su ga zanimale. Odrastao je u srcu Sarajeva, na Điđikovcu, bio je jedinac, a samim tim i pomalo razmažen. U vrijeme njegovog odrastanja vjerovatno najpopularniji roman među mlađom publikom bio je Selindžerov ”Lovac u žitu”. I Rade ga je prosto obožavao i sjećam se da je nakon što je izašao iz Sarajeva i došao u Ljubinje, često govorio kako bi volio da kupi ”Lovca u žitu” jer mu je ta knjiga ostalka u Sarajevu, a jako je vezan za nju. Bio je neizmjerno srećan kada sam mu, po povratku iz Slovenije, u banjalučkom Boriku, kupio Selindžerov roman i poklonio mu ga. Ne znam šta više da kažem, zatečen sam, tužan sam, Radova smrt došla je iznenada i sa njim definitivno odlazi dobri duh Ljubinja. Ostaje žal što je otišao prerano, što će mnoge priče ostati nezapisane, neispričane, a duhovna, a i svjetovna Hercegovina ostaje bez čovjeka koji je živio za Hercegovinu, za Hercegovce i njihove male životne priče i za istoriju ovih krajeva”, rekao je Žarko Janjić za "Moju Hercegovinu" povodom prerane smrti Rada Likića.

Rade Likić biće sahranjen 29.12. (nedjelja) na Pravoslavnom groblju u Ljubinju u 14:30. Saučešće će se primati na dan sahrane, u ljubinjskoj Gradskoj kapeli, od 10 časova.

U znak sjećanja na našeg dobrog Rada, podsjetimo se skupa zanimljivih priča i tekstova koje je Rade objavljivao na stranicama internet magazina ”Moja Hercegovina”

Izvor: mojahercegovina.com/Igor Svrdlin