Kratki vodič za preživljavanje: šta su deepfakes a šta shallowfakes?

I deepfakes, odnosno, dipfejkovi, i shallowfakes ili, kako ih još zovu cheapfakes predstavljaju manipulacije sadržaja, samo se razlikuje količina i način manipulacija. I obje vrste dezinformativnog sadržaja mogu biti izuzetno opasne i ugroziti nekoga.

Duboki fejkovi, dipfejkovi nastaju putem tehnologije umjetne inteligencije a odnose se na vizuelne sadržaje.

Koristeći sofisticiranu vještačku inteligenciju i algoritme mašinskog (strojnog) učenja, deepfakeovi mogu stvoriti vrlo realističan i često nerazlučiv krivotvoreni sadržaj. Ovi alati mogu neprimjetno mijenjati lica, oponašati glasove i izmišljati radnje u videozapisima, čineći ih zapanjujuće autentičnima. Sam pojam ‘deepfake’ nastao je kombinacijom ‘deep learning’ (duboko učenje) i ‘fake’ (lažan), naglašavajući ulogu dubokih neuronskih mreža u njihovom stvaranju.

To su one zabavne stvari kada svoje lice ubacite na lice nekog junaka u filmu. Ako ste koristili takve aplikacije, vrlo je moguće da ste pomagali vještačkoj inteligencije da uči, odnosno, bili ste joj radni materijal. Od zabave samo je korak do osvetničke pornografije u kojoj se AI koristi za kreiranje videa i slika tako što ubace sliku targetirane osobe na scenu i onda izgleda kao da je ta osoba na vizualu, kao u slučaju Taylor Swift. Cilj ovih radnji su ucjena, zastrašivanje i kreiranje atmosfere straha, nesigurnosti i stigme kod žrtve. Žrtve su često žene, pa čak i poznate žene, ali ne samo one.

Termin shallowfake se odnosi na manipulacije i izmjenu u vizualu (slika ili video) za koje nije potrebna umjetna inteligencija, nego se mogu kreirati prilično jeftino vrlo dostupnom tehnikom. Jedan od najpoznatijih primjera shallowfake je snimak Nancy Pelosi, koji je samo vrlo malo usporen, ne toliko da je očito, ali taman toliko da nam ona djeluje kao da je bolesna ili pijana.

Ova metoda, pošto je tehnološki manje zahtjevna, pristupačnija je prosječnom čovjeku i omogućuje široku primjenu. Međutim, može biti manje uvjerljiva od deepfake.

Jako ranjivi na ove sadržaje su osobe treće životne dobi, baby boomers. Nije rijetko da na internetu nađem AI sadržaje koje mnogi dijele i tako doprinose enšitifikaciji  (termin koji označava kako internet postaje mjesto nisko kvalitetnog sadržaja) interneta. Neki ove sadržaje dijele ne znajući da nisu stvarni, a drugi dijele iako znaju da su AI generisani, ali su im simpatični. Pa tako dijele slike i videe nepostojećih ptica, cvijeća i spasavanja mladunčeta polarnog medvjeda na istraživački brod.

Sadržaj niskog kvaliteta je preplavio internet

I dok nema ništa loše u tome da se neki AI – generisan sadržaj podijeli i kreira (dio ilustracija na ovom sajtu je kreiran uz pomoć AI), i da nam se neki sadržaj sviđa, iako nije stvaran – jer prijašnji filmovi, crtani i umjetnost uopšte nisu stvarni, to treba raditi sa sviješću da je AI-generisan sadržaj, napisati da je tako i ne poticati druge i zbunjivati tako da pomisle da se radi o stvarnom događaju, vijesti.

Druga stvar je odgovorna upotreba AI i digitalnih tehnologija, interneta. Recimo, u svrhu kreiranja nekog dijela sadržaja, primjerice ilustracije za članak, učenja i širenja znanja. Međutim, upotreba tehnologije da bi se neko zastrašio, ponizio, izazvao stid i kreirale prijetnje, što nemali broj puta vidimo kod nas ali i u svijetu, bi moralo biti kažnjivo i regulisano. Zamislite eksplicitan sadržaj o nekoj djevojčici od 15 godina, koji su kreirali njeni vršnjaci, “kao šalu”, osvetu. Mislim da se previše stvari kod nas tretira kao samo šala i da je previše online i offline neljubaznosti, bezobrazluka, vrijeđanja. I online bonton je dio digitalne pismenosti.

Internet, naročito društvene mreže, koje izgleda postaju sinonim za internet, postale su košnica grupa i stranica bez impresuma, sadržaja niskog kvaliteta koji prlja internet, što zovemo enšitifikacija, stranica za koje ne znamo ko vodi i koju agendu ima, koje dijele “savjete za unapređenje sebe” i “zanimljivosti iz arhitekture, dizajna i hobije”, a zapravo dijele smeće od sadržaja. Iskrivljuju istoriju, dijele fotografije koje nikad nisu istorijski nastale, anegdote koje zvuče simpatično i privlače engagement.

Primjer posta koji iskrivljuje istoriju:

I nije sve to bez razloga.

Laičkom prosječnom oku više neće biti jasno šta je stvarno i istinito, a šta nije…

Ove AI besmislice smišljene su da namjerno desenzibiliziraju društvo za stvarnost i istoriju tako da više ne dovodimo u pitanje činjenice i dokaze, već da prihvaćamo ili negiramo ono što nam se na prvi pogled prezentira i prenosi bez pitanja, čime se naknadno dopuštaju proizvodi i dizajneri koji će vladati u sjeni društvenih medija, neotkriveni, pod neupitno prihvaćenim aliasom. I koji će povlačiti naše konce.

Kako se zaštiti i šta činiti?

Pa treba vježbati oko za detalje. Zatim, uvijek, ali UVIJEK provjerite dodatno da li je da neka zanimljivost, vijest tačna. Provjerite s drugim izvorima. Uradite obrnutu analizu slike tako što je uploadujete u Google images. Provjerite ko je autor objave ili članka, da li je anonimno. Ne dijelite dalje ako ne provjerite, čak i ako u vama budi paniku i strah ili vam je prosto zabavno. Provodite manje vremena na društvenim mrežama, više se družite stvarno sa stvarnim ljudima. Manje kupujte preko interneta. Trošite svoje vrijeme i novac na kvalitetne stvari i iskustva. Manje dajte djeci da skrolaju i zabavljaju se videima. Čitajte kvalitetne članke i knjige. Vježbajte se da čitate duže, analitične članke koji nude dublju perspektivu umjesto kratkih sadržaja koji vam otimaju pažnju. Ove duže i dublje analize djeluju povoljnije i na vaše kognitivne funkcije. Čitanje, pisanje i druženja mogu odgoditi, pa možda i spriječiti pojavu demencije.

Izvor: naukagovori.ba