Najveći broj tih kontroverzi bio je izazvan činjenicom da je bilo evidentno da taj objekat nije na vrijeme dobio građevinsku i upotrebnu dozvolu, da je u najmanju ruku bila diskutabilna njegova kompatibilnost sa važećim regulacionim planom, dok je u političkom smislu izgradnja te sportske dvorane bila svojevrsna materijalna potvrda svih onih koji su tvrdili da postoji dubinska politička i interesna simbioza gradonačelnika Banje Luke Draška Stanivukovića i predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika.

U moru ovih optužbi nekako su prošli nezapaženo sljedeći aspekti u vezi ovog projekta koji bi u svakom uređenom društvu morali da budu potpuno transparentni. Krenimo redom.

Prije svega, prema javno dostupnim informacijama vidljivo je da se nikad nije izradio ozbiljan biznis plan kad je riječ o izgradnji ove dvorane.

Foto: Milan Volaš za Mondo

Nije sporno da je Srpska Open turnir koji je doprinio afirmaciji Banje Luke i Republike Srpske, no još je manje sporno da bi evropsko prvenstvo u fudbalu obezbijedilo Srpskoj i njenom najvećem gradu daleko više sportske, političke, privredne i opšte društvene afirmacije i konkretnih benefita. No, nažalost, finansijske i logističke sposobnosti Srpske i Banje Luke da budu domaćin ne fudbalskog, nego i rukometnog evropskog prvenstva su praktično nepostojeće. Baš kao što je potpuno jasno da u siromašnoj Republici Srpskoj i infrastrukturno opterećenoj Banjoj Luci nema prostora za projekat koji košta više desetina miliona KM (po, za sada, objavljenim informacijama) i koji će biti održan samo jednom. Niko iz Vlade Republike Srpske, Teniskog saveza RS i Grada Banja Luka nije prvo kreirao ozbiljan biznis plan iz kojeg bi bilo jasno koliko će ovaj projekat tačno da košta, koji su konkretno izvori njegovog finansiranja i to ne samo za samu izgradnju, nego i za njegovo docnije održavanje. Ne postoji plan šta će svake godine da se održava u ovom sportskom objektu, nije jasno koje to tačno sportske, kulturne, privredne, turističke, ugostiteljske i druge potencijale Banja Luka ima kako bi ovaj objekat stavila u punu funkciju i na osnovu kojih bi se taj projekat otplaćivao. Takođe, niko nije odgovorio niti na pitanje čemu Banjoj Luci druga sportska dvorana sličnih gabarita kao postojeća dvorana Borik, kad je sam Borik praktično godinama nerentabilan. Nema odgovora na pitanje koje to sportove, sportske klubove i sportiste Banja Luka i Republika Srpska namjeravaju da afirmišu u ovoj dvorani.

 
Foto: Velibor Tripić/Nezavisne novine

Jednostavno, ne postoji apsolutno bilo kakva ideja šta da se sa ovim objektom radi u budućnosti. On već u ovom trenutku zahtijeva ozbiljna dodatna finansijska sredstva za održavanje i niko nema odgovor na pitanje gdje će ta sredstva biti obezbjeđena i zašto je Banja Luka sebi na grbaču natovarila još jednog javnog gubitaša kojeg će morati iz svojih džepova da plaćaju građani Banje Luke.

Dalje, Skupština Grada Banja Luka je u rebalansu budžeta za 2022. godinu i u budžetu Grada za 2023. godinu predvidila kapitalni grant za izgradnju ovog objekta, novac je transferisan Teniskom savezu RS, ali prema važećem Pravilniku o kriterijumima, uslovima i načinu sufinansiranja programa sportskih organizacija i manifestacija od interesa za Grad Banja, Grad Banja Luka je imao obavezu da prvo raspiše poziv za sufinansiranje programskih aktivnosti nosilaca programa, odnosno procedura je nalagala da se i ovaj grant sportskim organizacijama, baš kao i svaki drugi, dodijeli tako što će se prvo raspisati javni poziv, potom da se sportske organizacije prijave na taj poziv, dalje da se te prijave boduju i ocijene, da se izabere najbolji projekat i tek potom da se uplate sredstva. Grad Banja Luka uradio je nešto potpuno drugo: 4,5 miliona KM iz rebalansa budžeta za 2022. godinu i budžeta za 2023. godinu dodijelila je Teniskom savezu RS i to je gradonačelnik više puta i saopštio da će biti dodjeljeno baš Teniskom savezu i prije nego što je Skupština grada usvojila budžetske dokumente, iako nigdje u dokumentima rebalansa budžeta za 2022. godinu i budžeta za 2023. godinu nije navedeno da je kapitalni grant namjenjen Teniskom savezu RS, nego budžetska stavka tačno glasi: „Kapitalni grant sportskim organizacijama i udruženjima“. To znači da u budžetu nigdje nije određeno da se taj novac mora dati Teniskom savezu RS, već je navedeno da se daje sportskim organizacijama i udruženjima. Kojim konkretno sportskim organizacijama i udruženjima: na to bi odgovor na pitanje mogao dati samo zakonit i transparentan postupak javnog konkursa, a kako je gore navedenim Pravilnikom i definisano. No, ova procedura je u potpunosti suštinski obesmišljena i postavlja se pitanje da li je grant (ili makar i samo jedan njegov dio) isplaćen Teniskom savezu RS prije nego što je komplenta procedura po Pravilniku okončana. Ukoliko jeste, tu postoje elementi izvršenja više krivičnih djela.

Takođe, shodno navedenom Pravilniku Teniski savez RS imao je obavezu da dostavi u propisanom roku po objavi javnog poziva projekat/program čije sufinansiranje traži od Grada. Postavlja se pitanje da li je Teniski savez RS ikad dostavio taj projekat i ako jeste-kad tačno i pod kojim brojem protokola?

 
Predsjednik Teniskog saveza Republike Srpske, Draško Milinović  

Foto: Siniša Pašalić/RINGIER

Ako nije dostavio taj projekat, odnosno ako ga je dostavio nakon što mu je novac (ili dio novca bio već isplaćen), onda i ovdje postoje elementi izvršenja više krivičnih djela.

Tu dolazimo do sljedećeg momenta. U svojoj predizbornoj kampanji za gradonačelnika Banje Luke g. Stanivuković je kao ključno obećanje navodio potpuno transparentno upravljanje javnom imovinom Grada i prestanak loše prakse zaobilaženja procedura kad je riječ o projektima koji se finansiraju javnim novcem. U ovom konkretnom slučaju izgradnje sportske dvorane u potpunosti je zaobiđena procedura propisana Zakonom o javnim nabavkama, odnosno korišćen je stari štos da se pronađe subjekt (u ovom slučaju, Teniski savez RS) koji nema obavezu raspisivanja javnog tendera, te da se njemu grantom prebaci javni novac za finansiranje projekta. Da je Grad Banja Luka bila nosilac projekta i da je poštovala zakonsku proceduru vjerovatno bi dobila daleko povoljnije ponude izvođača za izvođenje brojnih radova. No, urađeno je sve suprotno od toga.

 
Gradonačelnik Banja Luke, Draško Stanivuković

Foto Aleksandar Čavić, banjaluka.rs.ba

Sljedeće pitanje na koje niko još nije dao suvisao i precizan odgovor jeste pitanje vlasništva nad samim sportskim objektom. Ko je vlasnik tog objekta, odnosno ko je kao takav upisan u odgovarajućem registru nepokretnosti? Grad Banja Luka ili Teniski savez RS? Ko će upravljati tim objektom, ko će ga finansirati? Ako je Grad Banja Luka vlasnik objekta-na osnovu kojeg pravnog posla je postao vlasnik ako je investitor bio Teniski savez RS? Ako je Teniski savez RS vlasnik-zašto su Grad Banja Luka i Vlada Republike Srpske dali svoje pare Teniskom savezu da sebi izgradi sportski objekat? Takođe, ako je Teniski savez vlasnik objekta, onda je na Teniski savez preneseno i pravo vlasništva nad parcelom na kojoj je objekat izgrađen, a riječ je o jednoj od najatraktivnijih lokacija u Banjoj Luci. To bi značilo da je ne samo novcem građana Teniskom savezu RS finansirana izgradnja sportskog objekta, nego i da je na Teniski savez RS besplatno prebačeno vlasništvo nad 19.580 kvadratnih metara najatraktivnijeg gradskog zemljišta.

Ovdje je važno istaći da je riječ o zemljištu koje je prvo bilo u vlasništvu Republike Srpske (sljedstveno, i svih građana Republike Srpske) koje je Vlada Republike Srpske na sjednici održanoj 11. novembra 2022. odlukom o prenosu vlasništva nad zemljištem prenijela u vlasništvo Grada Banja Luka za potrebe izgradnje teniskog kompleksa i pristupne saobraćajnice, uz obrazloženje da je riječ o „neperspektivnoj lokaciji“!?

Za čitaoce koji ne žive u Banjoj Luci-riječ je o lokaciji tik uz zgradu Vlade Republike Srpske i u dijelu grada u kojem cijena kvadrata stana u novoj izgradnji prelazi 5.000 KM.

Dakle, nije jasno ko je danas vlasnik ovog objekta, nije jasno da li je gotovo 20.000 kvadratnih metara u najatraktivnijem dijelu Banje Luke iz javnog besplatno prešlo u vlasništvo Teniskog saveza RS koji može, po svom nahođenju, dalje da raspolaže sa tim zemljištem kako nađe za shodno. Takođe, iako je to još tokom izgradnje ove dvorane javno obećao predsjednik Teniskog saveza RS, do današnjeg dana iz Teniskog saveza RS nisu položili račune o tačnoj cijeni izgradnje ovog objekta.

Prema tome, nesporna je činjenica da je najmanje cca 45 miliona KM javnog novca dato za izgradnju objekta za koga nije jasno ko je njegov vlasnik, ko njima upravlja, na osnovu kojeg biznis plana, na osnovu čega se došlo do verifikacije računa izvođača radova, sa kojim planiranim prihodima i rashodima i sa kakvim poslovnim budućim planovima. A kad pričamo o cifri od 45 miliona KM, onda to radimo jer citiramo predsjednika Republike Srpske koji je dana 15. aprila 2023. godine za SRNU izjavio da je "Vlada (Republike Srpske) do sada na tom planu dala 34 miliona maraka, a grad Banjaluka 11 miliona maraka“.
No, ni on nije mogao precizirati ukupne troškove, jer izgradnja tad nije bila završena.

Ipak, prije deset dana, tačnije 12.12. u sklopu sjednice Narodne skupštine RS, premijer Republike Srpske Radovan Višković je izjavio da je Vlada RS izdvojila 28 miliona KM za potrebe teniskog  turnira „Srpska open“.

 
Premijer Republike Srpske, Radovan Višković

On je pojasnio da je sa pozicije javnih investicija izdvojeno je 10 miliona KM, dok je Ministarstvo porodice omladine i sporta RS izdvojilo je oko 18 miliona KM.

„To je u konačnici 28 miliona KM, što je  izdvojila Vlada RS“, rekao je Višković.

On je napomenuo da je Grad Banjaluka za te potrebe izdvojio 15 miliona KM, čime je ovaj projekat, prema zvaničnim podacima, progutao ukupno 43 miliona KM.

Višković je rekao i da ne zna ko su izvođači radova na projektu te da ne zna ko je raspisivao javne nabavke.

„To pitanje treba postaviti Teniskom savezu RS, oni  su sve to radili“, kazao je Višković.

Frontal je 20.11. upravo Teniskom savezu Republike Srpske i poslao pitanja, ali nismo od njih do danas (22.12) dobili bilo kakav odgovor.
Kabinetu Gradonačelnika smo isti dan (20.11.) kada i Teniskom savezu Republike Srpske poslali mejl sa pitanjima.

Prilog kao dokaz:

 
Nakon osam dana, tačnije 28.11. redakcija Frontala opet šalje mejl Kabinetu Gradonačelnika sa napomenom da je prošlo osam dana kako smo im poslali pitanja, a da odgovore još nismo dobili. Uz molbu da nam što prije dostave odgovore. Isti dan dobijamo odgovor iz kabineta Gradonačelnika (Odsjek za saradnju sa građanima) da je Zakonom o slobodi pristupa informacijama predviđen rok od 15 dana za dostavljanje traženih informacija. I to je tačno, ali od 28.11. kada su nam odgovorili prošlo je 25 dana. Tačnije od našeg prvog zahtjeva (20.11.) za pristup informacijama prošlo je do danas 22. decembra, 33 dana.

Prilog kao dokaz:
 

Postavili smo pitanja i Vladi Republike Srpske, Transparency Internationalu (TI) BiH, ali odgovore smo dobili samo od ove nevladine organizacije.

Odgovor iz Transparensija prenosimo u cjelini: „Transparency International u BiH ukazivao je ranije da se ovde radi o očiglednom izbjegavanju provođenja tendera i ako se infrastrukturni projekti mogu graditi na ovaj način i ako svi drugi ugovorni organu počnu voditi ovom praksom onda je pitanje zašto imamo Zakon o javnim nabavkama“.

 
Foto: srna.rs   

Iz Transparensija podsjećaju da je sve građeno iz javnih sredstava Grada Banjaluka i Vlade Republike Srpske, ali se izbjeglo raspisivanje tendera tako što je novac prebačen Teniskom savezu RS koji je bez ikakvog javnog nadmetanja trošio ova milionska sredstva, birao izvođače radova pod uslovima i cijenama koje nisu transparentne. Mi smo jasno upozorili da se Zakon o javnim nabavkama mora primjenjivati i za ugovore koji se subvencionišu javnim novcem sa više od 50%. U ovom slučaju gotovo sva sredstva izdvojena za ovaj projekat su javna, a član 7. Zakona propisuje da se on mora primjenjivati i za ugovore koji se subvencionišu sa javnim sredstvima  više od 50%, ako ti ugovori uključuju između ostalog i radove na objektima namijenjenim za sport.

„Tako da stvar je potpuno jasna. Po našem mišljenju Grad Banjaluka koji je izdvojio većinu sredstava, bio je dužan da obezbijedi poštovanje odredbi ovog zakona. TI BiH je ranije objavio da je tražio od Agencije za javne nabavke da pokrene postupak kako bi se utvrdile sve okolnosti ovog slučaja. U tom postupku dobili smo izjašnjenje Grada Banjaluka bez suštinskog odgovora na ovo pitanje a Agencija nije išla dalje u ovaj postupak i tu je sve stalo.  Krivične prijave već su podnesene još ranije od strane određenih političara tako da instuticje imaju sve potrebne informacije ukoliko se žele baviti ovim slučajem, ne vidim šta još možemo uraditi“, kažu iz Tranparensi internešenala.

„Druga stvar na koju smo ukazali je sukob interesa aktuelnog predsjednika Teniskog saveza RS koji je i direktor RAK-a (Regulatorna agencija za komunikacije BiH). On kao funkcioner BiH po zakonu ne može voditi udruženje koje se finansira iz budžeta u ovolikom iznosu i tu je stvar potpuno jasna. Nacrt odluke o izricanje sankcije bio je već na Komisiji za odlučivanje o sukobu interesa ali se sjednica ne može održati već duže vrijeme jer parlamentarci ne dolaze i te blokade imamo godinama“.   

Istraživački tim Frontala