Naša posla
Služba za (nezakonito) zapošljavanje
Štela kao društvena rak-rana
Kada direktor završi u zatvoru jer je nezakonito zapošljavao u javnoj instituciji koja mu je povjerena na upravljanje, logično bi bilo da otkaz dobiju i te osobe koja su nezakonito zaposlene. Međutim, logika je davno napustila javnu službu i pravosuđe u Bosni i Hercegovini (BIH). Ovdje nezakonito zaposleni, umjesto otkaza, nerijetko dobiju direktorsku fotelju javne institucije u koju su nezakonito dovedeni.
Anto Pešić nije dangubio čekajući da postane direktor nego je još kao v.d. počeo i sam nezakonito zapošljavati. Malo je usavršio proces pa je, kada su njega hvatali na djelu i optuživali za zloupotrebu položaja, Pešić brže-bolje priznavao krivično djelo i sklapao sporazume sa tužiocem. To mu je najmanje dva puta omogućilo da izbjegne zatvor, izvuče se samo sa uslovnom zatvorskom kaznom i postane pravi direktor, po mjeri današnjih političara.
Nakon svega, Pešićevi prijatelji iz vlasti su zaključili da tako visprenom kadru nije dovoljan samo jedan direktorski mandat, pa su mu povjerili dva uzastopna mandata. Pešić je uprkos dvije presude za nezakonito zapošljavanje, vjerovali ili ne, još uvijek direktor zeničke službe za zapošljavanje.
direktor Službe za zapošljavanje ZDK, Anto Pešić
Na neugodna novinarska pitanja on kaže kratko: „Nemam komenatara“. Novinarima koji nisu skloni postavljanju neugodnih pitanja Pešić je spreman objasniti da je maltene na dobrom putu da potpuno iskorijeni nezaposlenost u ZDK.
Pešićev nekadašnji šef, danas sedamdesetdvogodišnji osuđenik Ratko Orlandić, je bio direktor JU Službe za zapošljavanje ZDK od 2012. do avgusta 2015. godine, kada je smijenjen a kasnije i osuđen. U periodu direktorovanja, Orlandić je nezakonito zaposlio najmanje trinaest osoba, koje nisu ispunjavale propisane uslove. Sud je utvrdio da neki od zaposlenih nisu imali odgovarajuću školsku spremu ili neophodne godine radnog iskustva, neki su prijave za zapošljavanje podnosili nakon isteka javnog konkursa ili čak nakon već sklopljenog ugovora o radu. Među njima je nezakonito zaposlen i današnji direktor Anto Pešić, koji je najprije postao viši stručni saradnik za ekonomske poslove.
Za nezakonito zapošljavanje u javnoj službi, Orlandića je u decembru 2019. godine, Kantonalni sud u Zenici pravosnažno osudio na dvije godine zatvora. Zabranjen mu je i rad u javnoj službi u naredne tri godine te naređeno da plati 955 KM sudskih troškova.
Međutim, u presudi se ne spominju bilo kakve posljedice po nezakonito zaposlene javne službenike poput Pešića, koji se vrlo brzo snašao u službi. On je već u januaru 2017. godine imenovan za v.d. direktora, a kasnije dva puta osuđen za zloupotrebu položaja, prvi put u oktobru 2017. a zatim u junu 2020. godine. Oba puta je Pešić priznao djelo izvukao se sa uslovnom kaznom.
U presudi, koju mu je u oktobru 2017. godine izrekao Opštinski sud u Zenici, piše da je Pešić, kao v.d. direktora u martu 2017. godine, nezakonito zaposlio F. E., znajući da ona nema neophodan položen stručni upravni ispit. Sud je prihvatio olakšavajuće okolnosti da je Pešić neosuđivan te da je priznao djelo, pa ga je osudio na uslovnu kaznu zatvora od šest mjeseci, koje neće biti izvršena ako u roku od godinu dana ne počini novo krivično djelo.
Sud je uputio oštećenu stranu, u ovom slučaju Službu za zapošljavanje, da naknadu štete traži parnicom ali je malo vjerovatno da je direktor Pešić pokrenuo parnicu protiv samog sebe i tražio kompenzaciju za štetu koju je nanio službi nezakonitim zapošljavanjem.
Pešić, koji je u međuvremenu imenovan za direktora, u junu je 2020. godine ponovo osuđen pred istim sudom za nezakonito zapošljavanje, i to u istom periodu koji je tretiran i prethodnom optužnicom. U presudi piše da je Pešić kao v.d. direktora u periodu od februara do maja 2017. godine nezakonito zaposlio A.I. na poziciju Stručnog saradnika za posredovanje u zapošljavanju, iako je znao da je on agronom i da nema završen fakultet društvenog smjera, neophodan za to radno mjesto.
Pešić je i ovaj put priznao djelo i ponovo dobio uslovnu kaznu zatvora, iako je za ovo krivično djelo zakonom propisana kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina. Ovaj put je dobio uslovnu kaznu od godinu dana, koja se neće izvršiti ako u roku od dvije godine od pravosnažnosti presude ne učini novo krivično djelo. Presudom je takođe obavezan da plati stotinu KM paušalnih sudskih troškova.
„Iz izvoda iz kaznene evidencije za optuženog Pešić Antu vidljivo je da do sada nije osuđivan,“ napisao je sudija Sabrija Agić, koji je prihvatio Pešićevu neosuđivanost kao olakšavajuću okolnost, iako je on pred istim sudom i za isto djelo osuđen samo tri godine ranije.
Samo u prvoj godini svog direktorovanja kao v.d., Pešić je u službu zaposlio 13 osoba bez raspisivanja ijednog javnog poziva, utvrdili su revizori Ureda za reviziju institucija FBiH, revidirajući poslovanje službe u 2017. godini. Naveli su da je u samom Pravilniku o radu službe ostavljena mogućnost da direktor odluči da li će raspisati javni oglas ili ne i konstatovali da je ovakav sistem zapošljavanja neadekvatan i neprimjeren za javnu ustanovu.
Pešićev prethodnik Orlandić trenutno izdržava preostalih 9 mjeseci kazne u zatvoru poluotvorenog tipa na planini Igman pored Sarajeva. Odbio je zvanično komentarisati presudu. Komentarisati je odbio i njegov nasljednik, današnji direktor Pešić.
Pešićeva matična stranka Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) trenutno u Skupštini ZDK ima tri zastupnika: Ivu Tadića, Andreja Kajića i Vedranu Dugonjić. Ni oni nisu odgovorili na pismeno upućeno pitanje: Zar HDZ zaista nije mogao obezbjediti bolji kadar za tako važnu javnu funkciju od osuđenog profesora matematike i fizike, koji je i sam nezakonito doveden u službu.
Nezakonito zapošljavanje je direktiva politike, kaže Suljo Čolaković, penzioner i bivši zaposlenik zeničke službe za zapošljavanje. Upravo je on još 2014. godine prijavio Orlandića tužilaštvu ZDK zbog nezakonitog zapošljavanja.
Danas kaže da ne bi prijavio nezakonitosti da je tada znao da će mu zdravlje biti ozbiljno narušeno stresom, mobingom, otkazom i brojnim drugim pritiscima koje je doživio tokom višegodišnje borbe protiv korupcije. Objašnjava da je tužilaštvo najprije odbacilo njegovu prijavu kao neosnovanu te da je čak i nadležna inspekcija tvrdila da je u službi sve po zakonu.
„I oni meni na 11 strana da nema osnova. A ja njima na 17 strana prigovor na to njihovo odbijanje. I onda eto, Vesna Kaknjo se smilovala nekako i dala dva tužioca i to je dalje trajalo.“
Kaže da je zbog svega otpušten iz službe i kasnije sudskim putem vraćen, te da je mobing nad njim takođe sudski utvrđen. Zatim je i lažno optužen da je tražio mito kako bi tri osobe dobile podsticaj za zapošljavanje. Optužba je lako pala na sudu jer je u inkriminisano vrijeme Čolaković bio otpušten iz službe, dok je iznos mita koji je navodno tražio bio veći od podsticaja koji su navodno trebali biti isplaćeni. Čolaković objašnjava da mu je sve to narušilo zdravlje te da danas troši lijekove za smirenje.
„Ja sam devet puta iš'o na sud. Ko će to meni vratiti', rezignirano kaže Čolaković.
„Broj nezakonito zaposlenih, puta dvije hiljade KM bruto plaće. Kolika je to šteta? Puta 12 mjeseci, puta 30 godina koliko će čovjek tu radit. To ne može ni američki budžet pokriti. Prije par godina je u službi bilo 62 a sad je negdje oko 120 zaposlenih,“ kaže Čolaković. Dodaje da je radio u službi 13 godina i da smatra da je uticaj službe na smanjenje nezaposlenosti u realnom sektoru ravan nuli.
Predsjenik Nadzornog odbora (NO) Službe za zapošljavanje ZDK je Dino Aličić, šef Zemljišno-knjižnog ureda u Opštinskom sudu Zavidovići. On kaže da imenovanje osobe koja je nezakonito zaposlena a zatim dva puta osuđena za korupciju nije u nadležnosti NO kojim predsjedava.
„NO ima jednu ukrasnu ulogu u toj priči i ništa više. A Upravni odbor upravlja kompletnom paradom... Oni su da kažem ta glavna ekipa,“ kaže i objašnjava da Vlada i Skupština HNK upravljaju imenovanjima i smjenama rukovodilaca.
Aličić kaže da NO ima uzak krug nadležnosti da prati samo ekonomske aspekte poslovanja službe. Na sjednicama NO i u drugim neformalnim prilikama članovi NO ne komentarišu i ne bave se stvarima koje nisu u njihovoj nadležnosti.
Upitan da komentarše kako na BiH društvo utiče imenovanje nezakonito zaposlenog osuđenika za korupciju na tako odgovornu javnu funkciju, Aličić kaže: „To je samo kap u moru takvih događaja i takvih okolnosti.... Nemam vam šta pametno reći na to pitanje.“
Zašto je Anto Pešić imenovan uprkos činjenici da je nezakonito zaposlen u službu i osuđen za koruptivno krivično djelo, pitali smo i Azru Sinanović, resornu ministaricu za rad, socijalnu politiku i izbjeglice ZDK, koja je kadar Stranke za BiH. Umjesto konkretnog objašnjenja, odgovor je sadržavao opširan opis procedure imenovanja, koji se može u rezimirati na slijedeći način.
Azra Sinanović, resorna ministarica za rad, socijalnu politiku i izbjeglice ZDK
Upravni odbor Službe za zapošljavanje ZDK je imenovao konkursnu komisiju i objavio konkurs za direktora službe u Službenim novinama FBiH i Večernjem listu. Zatim se direktor Pešić jedini prijavio na konkurs a ispunjavao je sve uslove tražene konkursom. Tako su resorno ministarstvo i Vlada ZDK dali saglasnosti, a Pešić je po drugi put imenovan za direktora 20. oktobra 2021.
„Uvjetno prizna, samo da se ne vodi postupak. I već sutradan Vlada ZDK ga imenovala za direktora Službe za zapošljavanje. I nema nama spasa,“ zaključuje Čolaković razočarano.
Štela kao društvena rak-rana
Da je nezakonito zapošljavanje u javnoj službi krupan sistemski problem koji nagriza društvo, uočio je i Ured za reviziju institucija FBIH koji je 2018. godine objavio izvještaj o reviziji učinka pod nazivom „Transparentnost zapošljavanja u javnim preduzećima FBIH“.
Revizori su na uzorku od devet javnih preduzeća ispitali postupke zapošljavanja od 2014. do 2016. godine i uzroke nedovoljne transparentnosti u zapošljavanju. Utvrdili su da je u tom periodu u javnim preduzećima zaposleno 2.282 radnika, od čega je čak 73 posto njih zaposleno bez raspisivanja konkursa.
Revizori su tada dali jedanaest preporuka zakonodavnim i izvršnim organima FBiH, kao i javnim preduzećima, u kojima su detaljno navedeni načini za unaprijeđenje zakonskog okvira kao i sistema nadzora procesa zapošljavanja u javnim preduzećima ali i drugim javnim organima.
Ured je pratio realizaciju tih preporuka i ponovio istraživanje o zapošljavanju u istih devet javnih preduzeća tokom 2019. i 2020. godine. O tome je objavio izvještaj u martu 2021.godine, u kojem stoji da je ovaj put u devet javnih preduzeća zaposleno ukupno 1.500 novih radnika, ali je postotak zaposlenih bez javnog konkursa sa 73 u međuvremenu pao na 22 posto.
Drastičan pad postotka netransparentno zaposlenih ohrabruje, ali se u izvještaju iz 2021. navodi i to da nijedna, od ukupno 11 datih preporuka, nije u potpunosti realizovana, djelimično je realizovano devet preporuka, dok dvije preporuke uopšte nisu realizovane. Otpor dolazi naravno od političke vlasti.
Tako je Parlament FBiH u skladu sa preporukama donio izmjene i dopune Zakona o radu, i uveo obavezu javnog oglašavanja svih zapošljavanja u javnom sektoru i javnim preduzećima. Međutim, u izmjene zakona nije uvrstio i kaznene odredbe, kao što su preporučili revizori, što je umanjilo efekte zakonskih izmjena.
Uz to, Vlada FBiH je zaobišla donesene zakonske prepreke i donijela Uredbu o postupku prijema u radni odnos u javnom sektoru FBiH, kojom je propisala izuzetke, te tako ponovo omogućila zapošljavanje bez javnog oglašavanja.
Statistika o smanjenju procenta zapošljavanja bez javnog konkursa izgleda kao svojevrstan napredak ali je povjerenje javnosti i u proceduru javnog konkursa jako nisko. Na polu-javnim konkursima koji su skrojeni po mjeri često se prijavi samo jedan kandidat čak i za vrlo prominentne pozicije.
Uostalom, upravo je kroz javni konkurs imenovan i nezakonito zaposleni i za korupciju osuđeni direktor Anto Pešić sa početka ove priče.
Dodatni razlog za pesimizam su nalazi revizora da federalne i kantonalne vlasti nisu uspostavile preporučene procedure za adekvatan nadzor nad procesom zapošljavanja, kao ni uredile oblast posredovanja u zapošljavanju.
Naime, javne službe za zapošljavanje, koje u FBiH postoje već dvadseset godina, još uvijek nisu uspostavile ažurnu i kvalitetnu evidenciju aktivnih tražilaca posla, što je temelj za obavljanje njihove osnovne funkcije, odnosno za posredovanje u zapošljavanju.
Frontal