Sa našim drugom Dejanom Krastićem došli smo do ideje da pokušamo da sklopimo rok muziku sa klasikom, odnosno "Zabranjeno pušenje" sa Stefanom.

Ovako, za "Novosti", planirani nastup na Tašmajdanu, iduće godine u junu, na Svjetski dan muzike, ocjenjuje Nele Karajlić, rok muzičar, frontmen "Zabranjenog pušenja", pisac, kompozitor, glumac... Na naš komentar da najavni singl i spot za zajednički projekat, "Gile i Čajkovski" (spoj čuvene pjesme "Gile šampion" i "Labudovog jezera") nikad nije bio aktuelniji, kaže:

- Drago mi je što to konstatujete, jer tako dajem ljudima odgovor na pitanje zašto ništa drugo nisam napisao do sada. Taj album "Ja nisam odavle" bio je jedna zatvorena knjiga, ispričao je cijelu priču o nama i više nisam imao nijedan dodatni motiv da pjevam o nečem novom. Jer, evo, ispada da je taj "Gile šampion", napisan prije 20 i kusur godina, danas možda aktuelniji nego što je bio onomad.

Da li će projekat "Rok el klasiko" da se "otisne" i van naših granica?

NELE: Ne volim da pravim planove dok nemam proizvod. Tako je bilo i kad smo radili sa Kustom u "No smoking orkestru", gledali smo da napravimo dobar materijal, da nam radost bude ta koja nas gura u posao, a ne neki plan. Na kraju je taj plan ispao više nego iznenađujući po cijelu planetu. Tako i sad, ni Stefan, ni ja nemamo neku ambiciju da crtamo planove. Znamo da treba da odsviramo u Beogradu koncert i znamo da imamo vrlo dobru podlogu za taj isti koncert u Novom Sadu.

Ako ste bili više dirnuti Stefanom nego "Stonsima", znate li kako je on reagovao na vas?

NELE: Mislim da je on jedan od one raje koja je odrasla uz ono što sam ja radio. Ono što je zanimljivo je što je i Stefan postao velika zvijezda u vrijeme kada smo i mi bili, pod znacima navoda, zvijezde. On je tih osamdesetih godina bio vunderkind. Iz svijeta klasične muzike, osim eventualno Ive Pogorelića, nije bilo nikog ko je kao on punio šoubiz strane tadašnjih novina i magazina.

Je li otupjela rok oštrica, može li i dalje da pokreće mase?

NELE: Vrijeme u kome je rok vladao svetom bilo je vrijeme bunta, revolucija, promjena. Danas je vrijeme komformizma, ljudi su se uljuljkali, korumpirani su ogromnim kreditima ne samo materijalnim, nego i duhovnim. Sa druge strane, i rok muzika je evoluirala, sad imate paradoks da ono što je nekad bilo revolucionarno i što je pokretalo mase napred, sada je postalo paradigma za jednu vrstu društvenog sistema. Prvo dođu "Stonsi", pa onda ta zemlja uđe u NATO. Zapadna demokratija iskoristila je sopstvenu popularnu kulturu kao oružje. "Stonsi" i Bob Dilan su srušili Berlinski zid, a ne granate i bombe. Otuda rok polako ulazi u taj komformizam.

Koliko vam je korona promijenila život i da li je nešto pozitivno izrodila?

NELE: Za mene je bilo pozitivno što sam bio zakucan za kuću i što sam napisao čitavu novu sezonu serije "Složna braća" koja je sad snimljena i u montaži je. Imao sam svesrdnu pomoć sina Srđana, koji je takođe bio zaključan u Kanadi, tako da hvala pandemiji što smo bili u izolaciji pa smo mogli to da napišemo. Ali ono što je pandemija uradila planeti je mnogo gore. Mislim da je ljudski rod u tački u kojoj mora da razmisli kojim putem treba da ide.

Svijet sada, uz pandemiju, pogađa i velika energetska kriza

NELE:  Nije to ništa čudno, ni veliko iznenađenje za mene. Na to da previše iscrpljujemo resurse planete stručnjaci upozoravaju već 50 godina. Naš najveći neprijatelj je liberalni kapitalizam koji čovjeku ne da da predahne. Stalno traži od pojedinca dodatni angažman, novo investiranje, kao da je broj taj koji treba da nas vodi kroz život, a ne naše misli i osjećanja. Mi smo počeli našu sreću da mjerimo bruto nacionalnim dohotkom što je potpuno besmisleno, ja sam više srećnih ljudi sreo u Zanzibaru, nego u Njemačkoj.

A kada padnu društvene mreže, što se dešavalo u posljednje vrijeme, jeste li i vi paralisani, poput prosječnog, modernog čovjeka?

NELE:  Ne koristim društvene mreže, ali to jeste kao priča iz nekog romana. Informatička revolucija je tolika da je čovjek sam sebi izgradio iluziju da mu život staje ukoliko nema te aplikacije. Ljudi su zaboravili da su živjeli bez telefona, a opet su znali sve što je trebalo. Stvorena je iluzija da bez mreža ne možemo normalno da komuniciramo. A pogrešne informacije otrovnije su od bilo koje cigarete. Kad bih ja bio guru, predložio bih ljudima da isključe sve dotoke informacija.

Po vašem mišljenju, da li u Srbiji prevladava pozitivan ili negativan stav prema članstvu u EU?

NELE:  Kad mene stranci pitaju je li vi hoćete u Evropsku uniju ili ne, to rade sa određenom dozom skepse, oni nas ne smještaju tamo u potpunosti. Naš je problem što ni mi ne možemo da shvatimo tu našu poziciju Zapada na Istoku i Istoka na Zapadu, što je još Sveti Sava ustanovio. Ta naša duhovna povezanost sa pravoslavnim svijetom je nešto što najduže stoji u našim srcima. Ipak, naša usmjerenost ka Zapadu je vidljiva golim okom. Ni sam sebi ne mogu da odgovorim na pitanje kako je moguće da se svaki put naježim kad vidim nekog ruskog pjesnika kako recituje, a u isto vrijeme zaplačem kad čujem da je umro Čarli Vots. Mi smo i na Zapadu i na Istoku, sa tim se živi.

Navijač ste Partizana, idete li na utakmice?

NELE:  Sada ne. Bio sam u upravnom odboru, imao sam ideju da se može od našeg jakog fudbalskog kluba napraviti ozbiljan evropski superligaš, čak i pod uslovima da sistem koji danas radi ostane isti, ali nisam ni sanjao da je to toliko teško napraviti. Dao sam sve od sebe, ono što sam mogao. I u ovim uslovima u kojima jesu i Partizan i Zvezda, oni se dobro batrgaju i dobro preživljavaju. Kad sam odlazio iz Partizana bio sam i veći pesimista. Ovo je čak i dobro, kako sam ja mislio da će biti.

Da li ste ikad poželjeli da se nešto od onog što ste snimali u "Top listi nadrealista" nikada nije ostvarilo?

NELE:  Pa, sve, volio bih da je najveća glupost bila ona o raspadu Jugoslavije, volio bih da svi naš jezik zovu jednim imenom, pa kojim god, volio bih da se sve ono što smo prorekli nikada nije desilo.

Izvor: novosti.rs