O tome kako trenutno EPF posluje, koliko članova ima, koje su glavne razlike između klasičnog i dobrovoljnog penzijskog osiguranja, ali i životnog osiguranja, da li će i kada dobrovoljno penzijsko osiguranje zaživjeti u Federaciji Bosne i Hercegovine, te kakvi su planovi Društva za upravljanje dobrovoljnim penzijskim fondom razgovarali smo sa Zdravkom Zečevićem, v.d. izvršnog direktora Društva za upravljanje Evropskim dobrovoljnim penzijskim fondom.

FRONTAL: Koliko članova broji EPF?

ZEČEVIĆ: U ovom momentu, EPF broji više od 35.000 članova. Ovaj broj se neprekidno mijenja jer, skoro svakodnevno, javljaju se članovi koji su ispunili uslove za povlačenje sredstava i podnose zahtjev za isplate. Međutim, broj aktivnih članova polako i kontinuirano raste, što govori u prilog da takvim tempom raste i povjerenje u EPF. Naravno, sveprisutna pandemija je usporila planirani rast i razvoj, ali ga nije zaustavila.

FRONTAL: Koliko je onih koji su počeli primati isplate i kakva su njihova iskustva?

ZEČEVIĆ: Kao što rekoh, isplate postaju faktički kontinuirane, te je od početka ove godine isplaćeno skoro 200 članova EPF-a. Ukupno, od početka rada isplačeno je više od 400 članova ili njihovih nasljednika. Njihova iskustva su uglavnom slična: nakon podnošenja zahtjeva, zadovoljni su brzinom isplate akumuliranom sumom, zadovoljni su što su bili u situaciji da štede na ovaj način, te često izražavaju žaljenje što nisu bili u prilici da otpočnu sa ovakvom vrstom štednje i ranije. Ipak, kod članova koji dobiju isplate provijava zadovoljstvo što su iskoristili pogodnosti dobrovoljnog penzijskog osiguranja onoliko koliko su im godine života dozvoljavale. Generalno, ne možemo birati vrijeme kada ćemo živjeti, ali možemo iskoristiti opcije koje nam se nude za života, ili bar radnog vijeka.

FRONTAL: Po Vašem mišljenju/saznanju/projekcijama kada će doći do uspostavljanja sistema dobrovoljnog penzijskog osiguranja u Federaciji Bosne i Hercegovine i da li određene grupe zaposlenih u FBiH mogu da se učlane? Ako da, koje su to grupe?

ZEČEVIĆ: Ono što je sigurno, uspostavljanje sistema dobrovoljnog penzijskog osiguranja u Federaciji Bosne i Hercegovine se neće desiti dok se ne uvedu poreske olakšice. Momenat njihovog uvođenja je nezahvalno prognozirati, ali već nekoliko godina njihov nacrt „kruži“ između predlagača i nadležnog parlamenta. Za nadati se da će se poreske olakšice utvrditi i propisati u narednom periodu, što bi dovelo i do pretpostavke za osnivanje, bar jednog, društva za upravljanje i dobrovoljnog penzijskog fonda i u drugom entitetu. Što se tiče uključenja zaposlenih iz FBiH u EPF, ne postoje zakonske prepreke da fizičko lice, rezident FBiH, bude član EPF-a, odnosno da štedi u EPF-u. Međutim, ne postoje poreske olakšice u FBiH za štednju u dobrovoljnom penzijskom fondu, ni za poslodavce ni za radnike, dok pojedina zakonska rješenja faktički onemogućavaju naš rad sa poslodavcima u FBiH (kako je propisano zakonom o dobrovoljnim penzijskim fondovima, društvo za upravljanje mora imati sjedište na teritoriji FBiH). Dakle, jasno je da je mogućnost da pojedinac - zaposleni iz FBiH štedi u EPF-u samo teoretska.

FRONTAL: Koja je glavna razlika između klasičnog i dobrovoljnog penzijskog osiguranja,  a koja je razlika u odnosu na životno osiguranje?

ZEČEVIĆ: Glavne razlike dobrovoljnog penzijskog osiguranja u odnosu na klasično su individualnost i dobrovoljnost. Kada je u pitanju klasično penzijsko osiguranje, ono je imperativno predviđeno zakonom za sve uplatioce doprinosa: radnike i poslodavce. Sva ta suma prikupljenih doprinosa za penzijsko osiguranje (koja se izdvaja iz bruto dohotka) se sliva u Fond PIO, i odatle se dijeli sadašnjim korisnicima penzije, današnjim penzionerima. Sa stanovišta pojedinca, vi uplaćujete u Fond PIO doprinose koje zarađujete i koji se transferišu na račune sadašnjih penzionera, a ne kapitalizuju se na vašem računu. Takvim uplatama, vi ostvarujete pravo na klasičnu, državnu penziju, koju će zarađivati oni radnici koji budu radili kada vi budete u penziji. Njen iznos je neizvjestan i teži iznosu najniže penzije u dugom roku, ali nije neizvjesno da će postojati. Trenutno, taj odnos penzije i plate je oko 37%: dakle, kolika vam je sada plata, penzija će vam biti oko trećine tog iznosa. Nema izgleda da će se takvo stanje dramatično popraviti, jer je negativan prirodni priraštaj, kao i migracije, trend na ovim prostorima (manje nas se rađa, te će biti manji broj budućih radnika – uplatioca doprinosa za klasično penzijsko osiguranje). Takođe, životni vijek se produžio, sve je više korisnika penzije, ali bi bilo deplasirano i čak nehumano posmatrati ovu činjenicu kao nešto negativno, bez obzira kako ona utiče na klasičan penzijski sistem.

Kod dobrovoljnog penzijskog osiguranja, dobrovoljno i sami za sebe štedite za svoju budućnost, na svom individualnom računu, u rokovima i iznosima koji sami odredite ili koji vam budu ponuđeni, ako je vaš poslodavac organizovao penzijski plan. Najveća prednost dobrovoljnog penzijskog osiguranja su poreske olakšice. Za poslodavce, ovo je najjeftiniji zakonski način nagrađivanja zaposlenih za njihovu lojalnost: iznos dobrovoljnog penzijskog doprinosa koji uplaćuju za svoje radnike je oslobođen bilo kakvog dodatnog troška, jer je oslobođen plaćanja poreza i doprinosa (do 100,00 KM mjesečno). Sa druge strane, radnik ima pogodnost da štedi iz svoje bruto plate, što znači da dobija na svoj račun za oko 66% više u odnosu na iznos neto plate, tj. plate nakon oporezivanja. Faktički, Republika Srpska premira onoga ko štedi na ovaj način, i to sa pripadajućim porezima i svim doprinosima do zakonskog nivoa od 100,00 KM mjesečno. Primjera radi, ako ste zaposleni, ako imate višu platu od minimalno garantovane i ako se opredijelite da sami, bez podrške poslodavca, štedite 100,00 KM mjesečno od svoje bruto plate, vaša neto platu bi bila manja za 60,40 KM.

Glavna razlika između dobrovoljnog penzijskog osiguranja i životnog osiguranja je, prioritetno i suštinski, u tome što u EPF-u štedite i osiguravate se zbog opisanih negativnih efekata manjih primanja kada ne budete radno aktivni, dok se u osiguravajućem društvu osiguravate od smrti, bolesti i ostalih osiguranih slučajeva. Nadalje, razlike su što u EPF-u možete da mijenjate dinamiku i iznose uplata, dok je, prilikom uplata za životno osiguranje, takvo nešto daleko striktinije i obaveznije. Kod privatne, dobrovoljne penzije, postoji akumulirana suma koja nije unaprijed poznata, već zavisi od perioda uplate i njene visine (koje vi određujete), te ne postoji nikakav fiksni ni unaprijed dogovoreni rok štednje. Osiguravajuće kuće, prilikom ugovaranja životnog osiguranja, garantuju isplatu osigurane sume, ukoliko se u periodu osiguranja potpuno poštuju dogovoreni uslovi (prije svega, redovne uplate premija) i desi osiguirani slučaj (pored onih tragičnih, to je i doživljenje, odnosno istek ugovornog perioda). Najvažnija razlika su poreske olakšice, jer štednja, odnosno uplate u EPF, je oslobođena poreza i doprinosa: sa stanovišta poslodavca, nema dodatnog troška, mimo onog za koji se odluči prilikom finansiranja dobrovoljnog penzijskog doprinosa svojim zaposlenim, a sa stanovišta radnika, ovo je jedini proizvod koji može platiti, „kupiti“, iz svoje bruto plate. Kada se radi o uplatama životnog osiguranja, poslodavac mora platiti porez i doprinose ako bi svojim radnicima uplaćivao ovaj finansijski proizvod, dok radnici mogu samostalno uplaćivati svoje premije iz svoje neto plate.

Sa stanovišta pojedinca, osiguranje života i dobrovoljna penzija su isto i predstavljaju budući prihod. Međutim, svaki pojedinac treba da bude upoznat sa njihovim razlikama, odnosno sa njihovim prednostima. Mana nemaju ni EPF ni životna osiguranja, samo imaju različite uslove.

FRONTAL: Šta biste izdvojili kao najvažniji uspjeh tokom prethodne 4 godine?

ZEČEVIĆ: Od osnivanja do danas, najvažniji uspjeh je potpuno uspostavljanje „trećeg stuba“, sistema dobrovoljnog penzijskog osiguranja. S tim u vezi, kao uspjesi se mogu smatrati i širenje svijesti o potrebi štednje, sticanje povjerenja naših članova i klijenata – poslodavaca koji uplaćuju dobrovoljni penzijski doprinos za svoje radnike, naša sve veća prepoznatljivost na tržištu, odlična saradnja sa svima (od regulatora i državnih organa, do korisnika i potencijalnih klijenata), te vrlo dobra unutrašnja organizacija posla u Društvu i kvalitetna radna atmosfera unutar našeg malog tima, posebno imajući u vidu organizacione i sve druge izazove koje je i pred nas donijela pandemija COVID 19.

FRONTAL: Kakvi su planovi za budućnost?

ZEČEVIĆ: Planovi za budućnost su vezani za sadašnju neizvjesnost oko trajanja pandemije. U ovom momentu, nezahvalno je govoriti o planovima za povećanje broja penzijskih planova i članova zbog ukupnog ambijenta i neizvjesnosti trajanja ovog stanja, kao i budućih negativnih efekata pandemije po ukupnu ekonomiju. I ne samo na ekonomiju. Ako ne možemo uticati na tako nastale životne okolnosti, onda ćemo se fokusirati na ono što možemo: širiti svijest o potrebi štednje, informisati javnost o dobrovoljnoj štednji i njenim prednostima, te konstantno pružati usluge našim članovima. Jedan od prioriteta je podsticanje poslodavaca u Republici Srpskoj koji još uvijek nisu organizovali penzijski plan za svoje zaposlene da to učine, bez obzira na djelatnost poslovanja. Konačno, sigurni smo da će naše opredjeljenje za transparentno poslovanje i svaku vrstu pomoći našim klijentima biti ključni za zadržavanje povjerenja postojećih članova, sticanje povjerenja od strane budućih članova i da će nam to biti prepoznatljiva i najkvalitetnija referenca u budućnosti. Kao što su najveće bogatstvo svake države ljudi u njoj, tako je i najveća vrijednost Društva za upravljanje EPF-om njegovi zaposleni. Nadam se da ćemo, svi zajedno, sa što manje problema pregurati ovaj period i, kao i do sada, biti motivisani za sopstveno dokazivanje i povećanje kompetencija.

Naposlijetku, zdravlje je vjerovatno najvažnije, kao što je štednja nasušna potreba, a ne luksuz.

Frontal