Kad saznate da ti ljudi čekaju u redu da kupe knjigu, inače depresivna literarna i čitalačka scena na ovom podneblju se odjednom proljepša. Rijedak prizor kad usamljeni čitalac može vidjeti da nije sam.

Njihov posrednik do knjige je djevojka koja stoji kraj automobila otvorenog gepeka. Naravno, gepek je popunjen knjigama. Za nju knjige imaju sentimentalnu, ali i materijalnu vrijednost. Ona ih čita pod imenom sa lične karte - Branka Čupić, a prodaje kao „Zlatokosa knjižarka“ na svom Instagram profilu.

Danas nam je od Branke važnija „Zlatokosa knjižarka“ koju redovno treba konsultovati u potrazi za željenim (i rijetkim) naslovima.

FRONTAL: Čim se baviš knjigama, znači da ih voliš. U kući ti vjerovatno miriše na biblioteku. Kako ide posao? Je li te više raduje materijalna ili sentimentalna strana posla – osim što prodaješ, da li te raduje i to što ljudi vole da čitaju?

ČUPIĆ: Da, kuća miriše na knjige. Umjesto na televizor, pogled leti ka policama, u glavnom klasicima- književnim, književno-kritičkim, istorijskim, istorijama umjetnosti i u manjoj mjeri nekom novijem vrijednom štivu. Posao ide odlično i na iznenađenje svakog ko zapita – knjige se prodaju, što znači da ljudi čitaju. Zadovoljstvo je sentimentalno ali i materijalno. Da nema ovog drugog, ne bi bilo ni moje biblioteke. Zadovoljstvo je obradovati nekoga knjigom, pokloniti knjigu, prodati knjigu, kupiti knjigu. Raduje me što ljudi čitaju, na taj način vidimo da za ovo društvo ima nade. 

FRONTAL: Kako knjigama određuješ cijenu, pratiš li konkurenciju i šta prevagne da kod tebe knjige budu tako povoljne?

ČUPIĆ: Konkurenciju pratim, ponekad kupujemo jedni od drugih, cijene za većinu naslova se tako i formiraju, približno drugim prodavačima. Izuzetak su knjige koje želim za sebe, one su po pravilu skuplje bez obzira koliko koštaju u knjižari, antikvarnici ili onlajn radnji. Knjige koje su očuvani rariteti, koje je teže pronaći, koje su vrednije u bilo kojem smislu su skuplje. Velika većina knjiga je, međutim, pristupačna. Imate nobelovce, klasike, poznate domaće autore koji koštaju po 5 KM. Balzaka danas rijetko ko izdaje, ne znamo zašto. Imamo naše velike pisce koji danas nisu popularni, Selenić, Uskoković, Isaković, Samokovlija... sve te knjige su dostupne po pristupačnim cijenama a vrijede. Cilj je da knjige budu „udomljene", kako ja volim reći, i čitane.

FRONTAL: Prošle sedmice si prodala knjigu štampanu 1881., sa očuvanom posvetom. Imati to u svom posjedu, između ostalog, znači imati jedan davni i, sudeći po vrijednosti koju su knjige tada imale, veoma važan trenutak tuđeg života na svojoj polici. Kako delegiraš knjige za prodaju i da li prodaješ i naslove iz lične biblioteke?

ČUPIĆ: Da, prodala sam knjigu iz 1881. godine i bilo mi je žao, ali ako se radi o sadržaju koji ne razumijem, imam običaj reći da je snobovski zadržati je samo zato što je vrijedna. Postoji poštovanje kad je držim, listam, uvijek ima posebno mjesto na polici, do pronalaska novog vlasnika, ali to je otprilike kao da u dnevnoj sobi imam klavir, a ne znam svirati, nego eto, da se pohvalim da ga imam.   Teško se odlučim prodati nešto iz svoje biblioteke, uglavnom se to desi kada kupim očuvanije ili kvalitetnije izdanje (tu mislim na bolje prevode, predgovore i pogovore) ali i tada je upitno. Spremam se objaviti 3-4 dupla naslova iz Prosvetine edicije velikih romana i... nisam spremna.   

FRONTAL: Raspon tvoje prodaje se kreće od Marksa i Lenjina do modernih bestselera, šta se najviše traži?

Najviše se traže klasici svjetske književnosti, istorije umjetnosti i filozofja, od domaćih autora Meša Selimović, Miljković i Šantić, od stranih Prever, Majakovski, Dostojevski... ali bez obzira na najtraženije, prodaju se sve knjige. Ne mogu reći da su domaći autori zapostavljeni, više je stranih, pa se više i prodaju. Manje se razmijem u noviju beletristiku pa prodam često za 5 KM knjigu, poslije na licitacijama vidim da dostiže cijenu i do 30 KM, ali to je tako, ne možemo svi biti zainteresovani za isto. 

FRONTAL: S obzirom na sve veću ulogu modernih tehnologija danas, mnogi opravdano smatraju da je ulazimo u period „kraja knjige“. Šta misliš, da li će štampana riječ uskoro doživjeti svoj kraj, ako kraj uopšte i postoji?

ČUPIĆ: Na ovo pitanje odgovaram velikim NE.   Nikada klasičan oblik knjige neće biti zamijenjen bilo kojim formatom. Bez obzira na pristupačnost, praktičnost postoji ona sentimentalna strana priče, to bih uporedila sa sve većom popularnošću prvog nosača zvuka. Gramofoni i ploče se vraćaju, tako će biti i sa knjigama. 

Zanimljive naslove potražite na Instagram profilu naše sagovornice @zlatokosa_knjizarka