Iako su mu tek 33 godine ovaj diplomirani inženjer poljoprivrede već je uspio da vidi i doživi što većina smrtnika vjerovatno nikada neće. Obišao je nekoliko kontinenata, upoznao razne običaje, kulture i ljude, ali se i profesionalno usavršio u proizvodnji “hrane budućnosti”. I sve to ne bi bilo moguće da njegov trud i znanje nisu prepoznali u nekim od najvećih svjetskih kompanija, ali i bez usađene ljubavi prema prirodi i poljoprivredi od strane oca i djeda te njegove životne filozofije da samo uporni dolaze do krajnjeg cilja.

Odlazak na Havaje

Stefanova životna priča, ali i svojevrsna pustolovina, počela je 2014. godine, nakon što se prijavio za studentski program u trajanju od godinu dana. Samo mjesec kasnije dobio je ponudu da ovaj program “odradi” na Havajima.

- Nije moglo biti bolje. Izabrao sam farmu koja se bavila hidroponičnom proizvodnjom paradajza. Ovaj program mi je tada omogućio da naučim dosta toga. Moram priznati da mi je to bilo jedno od najljepših iskustava u životu, koje ću uvijek pamtiti, a pogotovo jer sam upoznao mnogo srdačnih i predusretljivih ljudi, lokalaca. Vodili su me na razna egzotična mjesta, inače nedostupna turistima - kaže Stefan.

Nakon povratka sa egzotičnih Havaja i diplomiranja, pokušao je da nađe posao u regionu, ali bezuspješno. Nije sjedio skrštenih ruku, krenuo je u potragu za poslom u inostranstvu. Kao ključna godina u njegovom životu pokazala se 2016, kada je aplicirao na oglas za menadžera farme u Abu Dabiju. Kako je istakao, u tom trenutku nije imao nikakvu predstavu ni ideju šta ga tamo čeka.

- Otišao sam na razgovor i nakon tri dana su mi ponudili da ostanem. Poseban doživljaj bio je obilazak farme. Kompleks se nalazio u krugu palate kraljevske porodice. Očekivao sam plastenike kao kod nas, ali kada smo došli do farme, vidio sam da je u pitanju sasvim nešto drugo. To je za mene bio prvi dodir sa vertikalnom “indor” poljoprivredom. Na ovoj farmi sam proveo oko godinu dana, a proizvodili smo razno organsko povrće i začinsko bilje - prisjeća se ovaj mladi Banjalučanin svojih početaka poslovne pustolovine koja ga je na kraju odvela do Dubaija.

Život u Dubaiju

Nakon toga vratio se u Banjaluku, iz privatnih razloga, ali negdje u proljeće 2017. dobija ponudu da se vrati u Ujedinjene Arapske Emirate, ovoga puta u prebogati Dubai te da radi kao menadžer za francuski startap “Agrikol”, koji se bavi proizvodnjom jagoda u modifikovanim brodskim kontejnerima.

- Sa zadovoljstvom sam prihvatio ovu ponudu, jer je vertikalna poljoprivreda postala moj poziv, ali i budućnost u svjetskoj proizvodnji hrane. Prema nekim procjenama na Zemlji će do 2050. živjeti više od devet milijardi ljudi i da bi se prehranili svi, globalna proizvodnja hrane morala bi da se poveća za oko 70 odsto u narednih 30 godina. Vertikalna poljoprivreda može da bude rješenje za sve ove probleme. Mnogi već ulažu ogroman kapital u razvijanje ove vrste proizvodnje, a ono što je bitno naglasiti je da se ove farme mogu graditi i u samim centrima gradova ili na obodima - priča Stefan dodajući da su jagode koje su se proizvodile u pustinjskim kontejnerima, bez zemlje i sunca, bile nešto najljepše i najslađe što je u životu probao.

A kako uopšte izgleda život u ovoj pustinjskoj oazi u kojoj se vrti ogroman novac? Stefan kaže da je on ovaj grad doživio kao jednu veliku košnicu u kojoj su ljudi u stalnoj u žurbi, ali i kao mjesto na kojem se prepliću razne protivrječnosti.

- Kao prvo, osjećate se bezbjedno na svakom koraku. Bez ikakve brige možete ostaviti automobil otključan, telefon ili torbu na stolu u restoranu. Stvari će vas čekati i kada se vratite. Nešto na šta se u Dubaiju vrlo brzo naviknete, i što naravno prija, jeste i činjenica da je život olakšan na razne načine. S obzirom na to da su ovdje ekstremne temperature tokom većeg dijela godine, postoji veliki broj aplikacija za dostavu raznih potrepština. Najbolji primjer dokle to ide je mogućnost naručivanja goriva na kućnu adresu. Zanimljivo je i da većina stambenih zgrada ima bazen, što zaista mnogo znači ljeti, kada temperature pređu 50 stepeni i kada su aktivnosti i boravak napolju gotovo nemogući - priča Stefan.

Lažna slika

Objašnjava kako su lokalni ljudi uglavnom ljubazni prema strancima i iskazuju poštovanje. U svakom trenutku žele da pokažu samo sliku raskoši i luksuza i to je ono što će i turisti prvo vidjeti. Zbog svega toga, kako kaže, ne postoji osjećaj boravka u nekoj islamskoj zemlji. Ali, ljudi koji ovdje žive ili dođu da rade, prema riječima ovog Banjalučanina, vrlo brzo mogu da vide i drugu stranu ovog grada.

- Oko 80 odsto stanovnika čine siromašni radnici iz azijskih zemalja, koji rade na izgradnji mnogobrojnih velelepnih zgrada i puteva, a za veoma male plate. Smješteni su u radničkim kampovima, koji su daleko od grada i očiju turista - kaže Stefan.

Navodi da je velika mana Emirata i Dubaija i to što je rasizam veoma prisutan i vidljiv gotovo na svakom koraku.

- Diskriminacija je prisutna na svakom koraku pa tako u oglasima za posao možete pročitati da se za neku poziciju traži tačno određena nacionalnost kandidata. I pasoš igra veliku ulogu i znatno utiče na visinu plate. Najbolje prolaze ljudi iz zemalja engleskog govornog područja, koji su nekad i uz niže kvalifikacije bolje plaćeni od ostalih. Ipak, najružniji utisak na mene je ostavila prisutnost rasizma i odnos lokalnih ljudi prema dadiljama i kućnim pomoćnicama - naglašava Stefan.

Iako je osoba koja se vrlo lako i brzo privikne na okolinu i druge kulture, Stefan priznaje da mu odlazak iz Banjaluke i život hiljadama kilometara daleko od rodnog doma i dalje teško pada. Mnogo mu je olakšalo to što se i supruga zajedno s njim upustili u ovu avanturu, ali....

- Iako se posjećujemo par puta godišnje, nedostaju mi porodica i prijatelji. Nedostaje mi domaća hrana. Ali, sve ja to nekako nadoknadim kada jednom ili dva puta godišnje dođem u moju Banjaluku - kroz osmijeh je na kraju poručio Stefan.

Najplaćeniji radnici

U Dubaiju, gradu sa nešto više od tri miliona stanovnika, prema riječima Stefana Klincova, većinu stanovnika danas čine stranci, a najviše ih je iz Indije i Pakistana. Tu su i Britanci te državljani Evropske unije i oni su u Dubaiju najplaćeniji. Rusi i radnici sa Balkana, po zaradama, pripadaju nekom srednjom sloju.

Izvor: glassrpske.com