Mali Matej Gašpar iz Zagreba na neki način postao je slavan i prije svog rođenja. Njegov dolazak na svijet iščekivala je cijela planeta, a njegov rođendan proglašen je Danom svjetske populacije. Jer, upravo on je bio petomilijarditi stanovnik planete Zemlje.

Kada se rodio bio je dugačak 53 centimetara i težak 3600 grama… po svemu sasvim obična, zdrava i lijepa beba koju je na svijet donijela mama Sanja. Matej je službeno evidentiran kao 5-milijarditi Zemljanin za vrijeme Univerzijade u Zagrebu 1987. a slika bebe u naručju tadašnjeg generalnog sekretara UN Havijera Pereza de Kueljara obišla je svijet.

Zvaničnik UN-a je naglasio tom prilikom da, pozdravljajući malog Mateja, on zapravo pozdravlja svu djecu svijeta, bez obzira na boju kože ili socijalno porijeklo.

Porodica Gašpar bila je presrećna što može da dočeka novog člana. Za njih, obična, radne i vrijedne ljude, činjenica da im je sin zdrav i prav, bila je mnogo važnija od njegove svjetske slave. Mama Sanja bila je njegovateljica, a tata Dragutin električar. Svjetska petomilijardita beba njima je bila drugo dijete.

– Od njegova rođenja posjetili su me mnogi novinari i makar je smiješno, čini mi se da to Mateju izuzetno odgovara. Kao da fotoreporterima već pozira – rekla je Sanja odmah nakon porođaja, a prenijele su tadašnje novine “Top”.

U istim novinama zabilježeno je još i to da slavna beba još nije ni stigla da izađe iz bolnice, a već je dobila gomile poklona – besplatnu hranu, kozmetiku, pelene…

Petmilijardita beba mogla se zvati Ivan, Petar, Janko, Karlo ili Matej. Presudilo je posljednje ime, priča kaže, jer se njegovom starijem bratu Tinu najviše dopalo.

Gde je Matej danas?

O Mateju Gašparu, slavnom i prije rođenja, godinama se nije moglo saznati mnogo. Porodica je riješila da živi povučeno, a ni on, kako je odrastao, nije voleo publicitet ni štampu, pa je sa zadovoljstvom dočekao kada je pažnja javnosti postala usmjerena na njegovog “sadruga” Adnana Nevića iz Sarajeva – 6-milijarditom stanovniku Zemlje, igrom slučaja, takođe sa naših prostora.

Ipak, sporadično, naročito u vrijeme njegovog rođendana, novine bi ga se sjetile. Iz intervjua koji je prije nekoliko godina dao za Radio Slobodnu Evropu moglo se saznati da i dalje živi u Zagrebu, da je završio srednju hemijsku školu i upisao fakultet, i da radi u jednoj privatnoj firmi koja se bavi proizvodnjom laboratorijske opreme i hemikalija. U vrijeme objavljivanja teksta nije bio oženjen, nije imao svoj stan i i dalje je živio sa roditeljima.

Kaže da mu je publicitet više “išao na živce” nego što mu je godio i da se ni po čemu ne smatra posebnim, iako će njegovo ime zauvijek pamtiti cijela planeta.

Izvor: istorijskizabavnik.rs