Programski je direktor konferencije Spark.me,predavač na predmetu “Transformacija poslovanja u digitalnoj eri” na (E)MBA programu na poslovnoj školi COTRUGLI. Nagrađen kao “Projekt menadžer godine” u izboru Asocijacije menadžera Crne Gore. Ima 12 godina iskustva kao predavač Strategijskog menadžmenta na Ekonomskom fakultetu Podgorica. Govorio je na konferencijama u 20 država na četiri kontinenta, od Perua do Tajvana. Tri puta  je bio TEDx govornik ali i govornik na svih pet, do sad održanih foruma menadžera.

Vladimir će, u svom stilu govoriti o promjenama, ovog puta na vrlo konkretnim primjerima i u specifičnim okolnostima koje su natjerale organizacije da se restrukturišu za ”novu normalnost”. Uključujući i obrazovne organizacije i sisteme, o čemu smo razgovarali u iščekivanju key note obraćanja na 6. Forumu menadžera.

Po Vašoj procjeni, koliko neformalno obrazovanje uspijeva da popuni praznine koje su se pojavile u posljednjoj deceniji  u znanju i vještinama koje su potrebne za današnje tržište rada/današnje poslove/lidere i zaposlene ovog vremena?

Svijet se mijenja velikim intenzitetom - oko 40% poslova koji će postojati za 10 godina, još uvijek ne postoje danas.Upravo iz tog razloga, uloga formalnog obrazovnog sistema bi trebalo da bude da nam pomogne da u toku školovanja usvojimo vrijednosti i vještine kako bismo nastavili da se samostalno obrazujemo u daljem radu i životu. Međutim, sistem formalnog obrazovanja je često spor i birokratizovan, što rezultira time da nije u stanju da adekvatno odgovori na sve izazove današnjeg digitalnog okruženja.Sa druge strane, neformalno obrazovanje (kroz institucije, organizacije, grupe ili samostalno) se pozicionira kao najbolji način da steknemo znanja i vještine neophodne za uspjeh u novom poslovnom okruženju.Naime, radi se o programima koji se formiraju u skladu sa potrebama tržišta i aktuelnim praksama. Istovremeno, konkurencija među programima je velika, što dovodi do toga da opstaju oni najbolji, u kojima ljudi zaista pronalaze vrijednost.

Kada prestanemo da učimo, počinjemo da „odumiremo“ - isti princip važi za pojedince, preduzeća, gradove i države. Postavite sebi pitanje - da li ste ove godine na lični razvoj potrošili više (vremena i novca) nego na održavanje svog automobila? Ako je vaš odgovor „ne“, onda na koji način mislite da se pripremite za nove poslove u bliskoj budućnosti? Ključno pitanje današnjice nije „da li ste zaposleni?“, nego „da li ste zapošljivi“? Prvo pitanje se odnosi na vaše trenutno stanje (da li imate posao ili ne), ali ne uzima u obzir budućnost, dok se drugo pitanje odnosi na činjenicu da li posjedujete znanja i sposobnosti zbog kojih bi vas neko zaposlio u bliskoj budućnosti. 

Koji predmet biste uveli u srednje škole?

Obrazovni sistem je napravljen u doba industrijske ekonomije u kojem je skup znanja i vještina bio relativno trajan i u kojem su ljudi najčešće imali jedan posao do penzije. Taj svijet odavno ne postoji. Polovina djece koja sada kreću u školu će se, kada stasaju, baviti zanimanjima koja danas još uvijek ne postoje.Današnje srednjoškolce ne očekuje linearna karijera i jedan posao do kraja života, već novi početak na novom poslu na svakih 4-5 godina. Nama nije potreban novi predmet u nastavnom planu i programu srednjih škola, već novi obrazovni sistem. Taj sistem treba da podstiče radoznalnost, kreativnost, sposobnost rešavanja kompleksnih problema, donošenje odluka u situacijama nepotpune informisanosti i kritičko razmišljanje. Iako je ovo možda “nepopularno” mišljenje, nije programiranje ključna vještina koju bi trebalo da učimo srednjoškolce, već sposobnost prilagođavanja uslovima u okruženju koje se stalno mijenja. 

Koja je najveća prednost, a koja najveća mana ubrzanog izmještanja obrazovanja i poslovanja u online svijet?

Aktuelna pandemija COVID-19 je ubrzala potrebu za digitalnom tranformacijom, faktorom koji se već smatra najznačajnijim katalizatorom u evoluciji poslovanja i obrazovanja.Digitalna transformacija ima za cilj da fundamentalno preispita i redefiniše procese unutar organizacija, ali i u industrijama u cjelini, kao što je npr. sektor obrazovanja. Važno je da shvatimo da digitalna transformacija ne predstavlja samo značajnu tehnološku promjenu, već prije svega kulturološku i operativnu promjenu zahvaljujući kojoj bi organizacije trebalo da zadrže vitalnost, razviju kulturu stalnog inoviranja i isporučuju poboljšano iskustvo za klijente.Kada je u pitanju neformalno obrazovanje, internet kao platforma otvara neograničene mogućnosti za lično usavršavanje i to često potpuno besplatno. Za mnoge ljude, ovakav način učenja neutrališe geografske barijere i finansijske izazove sa kojima su se suočavali u prošlosti, pružajući im priliku za daljim učenjem i usavršavanjem.

Na drugoj strani, imajući u vidu da je trenutno veliki broj ljudi prinuđen da radi ili se obrazuje od kuće po prvi put u svom životu, ključni izazovi sa kojima su susrijeću su neadekvatan prostor za rad, nedovoljno razvijena informaciono-komunikaciona infrastruktura, nepoznavanje osnovnih principa rada na daljinu, nepoznavanje onlajn alata, kao i nemogućnost adekvatnog kombinovanja poslovnog i privatnog života. Najveći izazov, a ujedno i onaj o kojem se najmanje govori, je uticaj ovakvog prinudnog načina rada na mentalno zdravlje ljudi i na njihov nivo stresa. Ovo su teme na koje se još uvijek traži odgovor, a rješenja ćemo morati da donosimo i testiramo u hodu.

Napomena: Vladimira Vanje Vulića moći ćete da pratite live putem putem Facebook stranice i YouTube kanala Centra za edukaciju PRO EDUCA, 27.10., od 13 sati. Cijeli program možete pogledati na web stranici proeduca.net.

Frontal