Taj „papir“ nije priznanje samo elektroinženjeru Branislavu Gaćeši, već i kompaniji Prointer ITSS u kojoj je kao Data Center Architect zadužen za sistem integracija i IT sigurnost. U prevodu – ako „padne“ ono što on nadgleda, pašće i sve ostalo.

Na sreću, Branislav se, baš kao i sa svojom najboljom drugaricom Hondom, i na računaru toliko izvještio da padova uglavnom nema. 

„Između ostalog, u pitanju je i operativni rad na održavanju serverske infrastrukture. Posao je izuzetno zanimljiv i mnogo ga volim, jer je svaki dan novi izazov iz kojeg se ponešto nauči“, kaže Branislav koji je, zarad prestižnog sertifikata, naučio i dodatnih 1.500 stranica literature i prošao 18 provjera znanja.

„Taj sertifikat ćemo koristiti da se još bolje pozicioniramo i postanemo Gold partner sa najvećim svjetskim proizvođačem serverske i storidž opreme“, objašnjava Branislav.  

Neke druge svjetske trendove već odavno je upoznao, jer je u prilično bogatoj karijeri koju je započeo u računarskom centru banjalučkog Univerziteta u pionirskim danima interneta, nastavio u Pragu radeći za najvećeg evropskog internet provajdera. Pet godina je bio i u naftnoj inudstriji, a kad mu je zafalilo izazova, odlučio je da dođe u Prointer. 

„I nisam se prevario“, kaže Branislav i otkriva da se još od osnovne škole dalo naslutiti kako će njegov poslovni svijet izgledati. 

„Tada sam dobio prvi računar, Komodor 64 i tako je krenulo. Malo igrice, malo programiranje, poslije sam otišao u Vojnu gimnaziju tehničkog usmjerenja u Zagreb, a tamo smo imali mnogo dobre IT opreme. Bilo je neminovno da završim tu gdje jesam“, smješka se Branislav, nestrpljiv da se pohvali i „opremom“ koja prosto mora da bude pomenuta. 

U pitanju je, naravno, “najbolja drugarica Honda” koja je naslijedila jednog Suzukija, a on jednog Kavasakija. Zajedno su već dvije godine.

“Honda se odlično uklopila u sjajnu ekipu u moto klubu Istok. Ima nas četrdesetak,  družimo se i vozimo. Najmanje dva puta godišnje imamo klupsko putovanje do Grčke, Bugarske, Španije, Francuske, ali nam je ove godine zbog korone dosta toga propalo. Zato smo vozili na domaćem terenu i po Srbiji“, priča Branislav sa osmijehom pravog zaljubljenika u dvotočkaše koji se, kaže, na motoru vozio još dok je bio u majčinom stomaku. 

Zaljubljenik je i u ronjenje, lov i skijanje, mada uz posao i porodicu za to ima sve manje vremena. 

„Ponešto mora da pati, ali ne i moja Honda“, kaže Branislav kroz smijeh i stavlja kacigu. 

Izvor: manager.ba

Foto: prointer.ba