Muharem Bazdulj, bosanskohercegovački novinar, prevodilac i književnik će biti jedan od učesnika Festivala #SlobodaNarodu krajem oktobra u Sarajevu. 

U svojim romanima govorite o slobodi, šta danas znači biti slobodan?

Bazdulj: Znači, čini mi se, imati hrabrosti reći nešto što je neoportuno. Znači, ne bojati se. Najveći neprijatelj slobode je strah.

Da li je sloboda preveliki teret za običnog čovjeka?

Bazdulj: Vjerovatno na prvi pogled može da izgleda tako. From je davno još pisao o bijegu od slobode i strahu od slobode. Ljudi često imaju strah od „izdvojenog mišljenja“, o tome postoje i neki čuveni psihološki eksperimenti. Ipak, meni se čini da je svaka opklada kojom se odustaje od slobode, loša opklada. Sloboda je ono što nas čini ljudima, odraslim, odgovornim i zrelim ljudima. Neki su u tom smislu skloni kompromisima, ali ja ne mislim da je to dobra kalkulacija.

U jednom intervjuu ste izjavili da kod nas nijedan rat nije završen, možete li nam pojasniti malo više ovu izjavu?

Bazdulj: Mislio sam na činjenicu da većinski dijelovi različitih naroda na Balkanu ili je možda tačnije reći njihove elite, a ako hoćete uže, možemo i da stvar svedemo samo na Bosnu i Hercegovinu, imaju potpuno različite interpretacije ratova, ne samo ovog posljednjeg (1991. – 1995.), nego i Drugog svjetskog, Prvog svjetskog, Balkanskih ratova, rata koji je pratio austro-ugarsku okupaciju BiH, a možemo da idemo i dalje u prošlost. Čak ni to ne bi bio problem kad bi se to ticalo samo stručnih istorijskih interpretacija, ali se sve to itekako preliva u svakodnevni život. To je, recimo, jedan od mogućih načina na koji se ta rečenica može elaborirati.

Imate iskustvo života u Sarajevu i Beogradu. Šta je to što ima Sarajevo, a nema Beograd, a ima Beograd a nema Sarajevo?

Bazdulj: Beograd je veći grad, i površinom i brojem stanovnika, pa neke od prednosti Beograda dolaze od prostog marksističkog aksioma da kvantitet rađa kvalitet. Beograd ima bolje knjižare, bolja kina, više dobrih kafana. Moguće da takođe kao posljedica veličine grada dolazi do toga da je lakše biti inokosan i ne uklapati se do kraja ni u jedan od dominantnih socijalnih tabora. Margine su šire. Takođe, Beograd se nalazi na čudesnom mjestu, na ušću Save u Dunav i te velike rijeke daju mu takođe prednost.

Sarajevo opet ima neki svoj šarm i neposrednost koji znaju da budu zavodljivi. Ima tu čudesnu istorijsku sudbinu da je eho jednog pucnja u kotlini odredio istoriju dvadesetog vijeka.

Da li možete da nam preporučite 5 književnih djela koje trebamo pročitati da bismo bolje razumjeli slobodu?

Teško pitanje, ali hajde da probam:

Miroslav Krleža: „Na rubu pameti“ kao ilustracija za cijenu slobode.

Franc Kafka: „Dnevnik“ u kojoj se pokazuje kako se pisanjem osvaja sloboda koja se samom sebi u životu uskraćuje.

Alber Kami: „Kuga“ u kojoj se sloboda pronalazi i u „opsadnom stanju“.

Tolkin: „Gospodar prstenova“ gdje se kao prijetnja slobodi pokazuje ono što daje neograničenu moć i gdje se sloboda naposljetku stiče kroz borbu i odricanje.

Ivo Andrić: „Prokleta avlija“ kao neprevaziđen prikaz toga kako se u zatvoru sanja o slobodi.

Izvor: slobodanarodu.ba

Projekat „Free Mind“ u okviru kojeg se održava i festival #SlobodaNarodu, realizuje se uz podršku Ambasade Kraljevine Nizozemske u BiH.