S obzirom na to da smo imali tačan opis lokacije kao i slike gomila smeća, nije nam bio problem naći mjesto na kojem smo očekivali da ćemo zateći nelegalno odloženi otpad.

Međutim, na opisanoj lokaciji koja se nalazila uz makadamski put na nekih tristotinjak metara od Crkve Blažene Majke Terezije, smeća više nije bilo.

Zatekli smo potpuno očišćen prostor.

Ko je uklonio otpad nije nam poznato, ali ugodno iznenađeni prošetali smo centrom Vogošće koji je, za naše prilike, prilično sređen i čist. Cvijeće u parkovima, kante i kontejneri na svakom ćošku daju sliku koja bi trebala biti primjer.

Međutim, na rubu tzv. urbanog dijela, na raskrsnici ulica Braće Planja i Dreskovača uvjerili smo se da je stanje daleko od idealnog.

Naime, u neposrednoj blizini navedene raskrsnice, zelenoj površini od nekih cca 1000 kvadratnih metara građani Vogošće namijenili su ulogu divlje deponije.

Odlažući tako na tom mjestu stari namještaj, građevinski materijal, gume, betonske cijevi, plastične i staklene flaše, kese, garderobu, kanistere, deke, vreće nepoznatog sadržaja, burad, maske, rukavice... žitelji ove opštine potvrdili su tezu da svoju okolinu ne smatraju svojom, te da im je svijest o tome onakva kakva je, manje ili više, i u drugim sredinama u Bosni i Hercegovini.

Naša sagovornica, stanovnica Vogošće, Dina Ahmetspahić ipak smatra da se ekološka svijest građana BiH počinje buditi:

“Ne znam da li je to potaknuto nekim svjetskim pokretima za dizanje svijesti o klimatskim promjenama ili je neko u tuđem dvorištu krenuo da mijenja tok rijeke i ilegalno siječe šumu, ali činjenica je da građani počinju da primjećuju promjene. Ako ništa zimi kada je u gradu velika koncentracija zagađenosti u zraku”, kaže ona te naglašava da se sa buđenjem svijesti budi i građanksi aktivizam, navodeći i neke primjere:

“Kako se svijest građana budi tako se u stvari budi i građanski aktivizam i gdje su lijepi primjeri kroz proteste protiv gradnji mini hidroelektrana na rječicama, protesti protiv zagađenosti zraka i tako dalje. Ono što je manje prisutno u medijima je rezultat takvog građanskog aktivizma.

"Na naše pitanje kako popraviti stvari, Ahmetspahićeva ukazuje na potrebu donošenja zakona i provođenja kaznenih mjera, ali i navodi neke druge korake:

“Potrebno je donijeti zakonske i kaznene mjere protiv nelegalnog odlaganja otpada, moguće je napraviti recimo reciklažna postrojenja. Dobri primjeri su gradovi Beč i Stokholm koji putem prerade sekundarnih sirovina proizvode grijanje i moguće je ulagati u obrazovanje stanovništva da se bolje odnose prema svojoj okolini.”

Naš drugi sagovornik, također žitelj Vogošće, Haris Ćutahija iznio je zanimljivu tezu sa kojom je teško ne složiti se. Naime, Ćutahija odgovornost građana spram svoje okoline dovodi u direktnu vezu sa načinom i efikasnošću sprvođenja zakona i kaznenih mjera:

“Svijest ljudi o zaštiti životne okoline je jako niska u ovoj državi mada bi i u drugim državama bilo isti tako da one nisu našle odgovor na to. “Odgovornost” prema životnoj okolini je zakonski definisana jer ljudi koji se boje sankcija pri ugrožavanju životne okoline su i odgovorni.”

Upravo ova Ćutahijina tvrdnja poklapa se mišljenima mnogih u Bosni i Hercegovini koji kažu da naši građani kada odu u uređene države odjednom postanu "savjesni i odgovorni" spram okoline koja ih okružuje, dok se u svojoj rođenoj zemlji ponašaju sasvim suprotno.

O situaciji u Vogošći naš sagovrnik kaže da je zadovoljavajuća u “urbanom dijelu” uz neizbježno „međutim“: 

“U urbanom dijelu Vogošće je dobra situacija. Međutim kao i svuda, pretpostvaljam u svim općinama u Bosni i Hercegovini, situacija okolo je kritična. Ilegalne i divlje deponije se nalaze na svakom koraku, posebno po koritima rijeka i potoka oko Vogošće. Mislim da lokalna samouprava radi sve što može po tom pitanju ali to prosto nije dovoljno dok zakonski okvir ne bude donesen i na višem nivou.”

Aludirajući na zakonska uređenja i njihovo striktno provođenje, Ćutahija rješenje vidi u napretku ka Evropskoj uniji:

“Rješenje je kao i za sve ostale probleme u Bosni i Hercegovini-napredak na evropskom putu.”

Vogošća je još jedan primjer na kojem se vidi da su mogućnosti lokalne zajednice da spriječi odlaganje otpada na površine koje za to nisu predviđene prilično ograničene.

Iako je uklanjanje divljih deponija za svaku pohvalu, to u svakom slučaju dugoročno ne može biti rješenje jer nema te lokalne vlasti u Bosni i Hercegovini koja može ukloniti smeća koliko ga građani ove zemlje mogu bacati okolo. 

Autor: Denis Čarkadžić

#USAinBiH #usaidbih #CPCDba
#OM #IMEP #GradjanskoNovinarstvo