Film koji govori o odnosu čovjeka i prirode u zaboravljenim vremenima oduševio je ljude širom svijeta, a zapravo je prvenac istoričarke umjetnosti Maje Novaković koja je u njega utkala svoja sjećanja na djetinstvo, odnos sa selom gdje je odrasla, ali i odnos sa ljudima i prirodom.

„Glavna inspiracija i uporište je moje djetinstvo jer sam se oslanjala na vizualizaciju slika koje pamtim iz tog perioda. Film prikazuje život dvije bake koje žive izolovano na brdima između Bratunca i Srebrenice i govori o njihovoj svakodnevici ili žanr scenama ljudi na selu. Osim toga, ističe se i nematerijalna kulturna baština kroz prikaz bajalica i rituala protiv vremenskih nepogoda“, kaže Maja.

Proces snimanja filma trajao je tri godine. Inspiracija za film bili su istorija umjetnosti, književnost i slikarstvo. Knjiga „Slike iz seoskog života“ Janka Veseliović bila je motiv kako ispričati priču kroz slike, a kroz film protežu se metafore kojim obiluje.

„Dosta inspiracije poslužila mi je i književnost i slikarstvo poigravajući se sa statičnim kadrovima, koloritom, dnevnom svjetlošću, vani ta stematika koja ukazuje na prolaznost mrtve prirode poslije obroka jer one upravo upućuju na to prisustvo odsutnosti. Da je neko bio i sada ga nema“, priča Maja.

Želja je bila da ljudima pokaže mikrokosmos u makrokosmosu i da se osvrnu na mali svijet oko sebe – prirodu.

„Ja sam dijete sa sela i samim tim željela sam da se ljudi osvrnu na male stvari i u njima sagledmo ljepotu. Znam šta znači čitav dan raditi na njivi. Ali, ako smo tu, hajde da otkrijemo te ljepote, naučimo da mirišemo zemlju, posmatramo mrava koji se kreće, razmišljamo o životu jednog maslačka. Jednostavno, da se osvrnemo na te neke jednostavne stvari u kojima je život i ljepota“, priča Maja.

Kroz film se protežu razne emocije, od sreće do tuge gdje se prikazuje životni balans i da je život lijep iako je i mukotrpat rad, tužan, ali da ima neku ljepotu, snaga koju treba izvuči i vidjeti je u raznim stvarima, treba je samo prepoznati i osjetiti.

Film je do sada prikazan na oko 40 festivala, plus na još nekoliko neobjavljenih festivala.

„Od tih festivala izdvojila bih Visions de Réel u Nionu gdje je ima svjetski premijeru, Hot Docs u Torontu, Sarajevo Film Festival, Reykjavik, Drama i mnogi drugi. I ovaj posljednji gdje je osvojio nagradu za najbolji kratki film jeste Full Frame u Daramu, Sjeverna Karolina. Samim tim, automatski ta nagrada je zapravo dovela film za kvalifikaciju za nominaciju za oskara“, priča Maja.

Maja kaže da nakon procedure oko nominacije za oskara planira film prikazati i za svoje prijatelje jer se sada emituje samo na festivalima, a mnogo ljudi iz Bratunca je zainteresovano da pogleda, no to još nije izvodljivo zbog administrativnih procedura koje nalaže većina festivala, ali obećava premijeru i u svom gradu čim se za to steknu uslovi.

Poručuje da joj je najvažnija poruka koju želi da pošalje jeste da ljudi dožive film kroz istu emociju koju je i ona imala stvarajući ga.

„Najveća mi je draž kada putujem tim festivalima jer imama osjećaj da nosim svoje selo sa sobom, prikazujem ga i nosim svoj identitet. Glavne glumice u filmu su bake sa kojima sam ja kao mala čuvala ovce i to mi je intimno i najdraže mi je kada ljudi to osjete i dožive, tada se osjeti prava emocija i doživi film na najbjolji mogući način“, poručila je Maja.

Sama kvalifikacija za nominaciju filma za oskara veliki je uspjeh za Maju Novaković koji je time svrstavaju u red zaslužnih građana Bratunca koja je priču o svom mjestu, selu ispričala čitavom svijetu.

Izvor: esrebrenica.ba