U mjestu Bistrica, nedaleko od Banjaluke, petočana porodica Čegar (Mirko, Svjetlana, Danko, David i Ivana) bavi se proizvodnjom zdrave hrane. Ivana i Danko su apsolventi na Poljoprivrednom fakultetu, Danko na odsjeku: Agrarna ekonomija a Ivana na odsjeku: Biljna proizvodnja, smijer Hortikultura, pa svoje znanje vješto koriste u proizvodnji.

Sa Ivanom Čegar smo razgovarali o počecima njihovog rada, načinom proizvodnje, najvećim preprekama u poslovanju ali i o onome što bi im predstavljalo najveću pomoć u razvoju biznisa.

FRONTAL: Otkad postoji vaš biznis? Kada ste počeli s radom i kako?

ČEGAR: Počeli smo 2005. sa proizvodnjom, a od 2016. smo malo više poznati ljudima u BL i možda malo šire :) Ali ne bih to baš nazvala biznisom, vise tradicionalna porodična proizvodnja. Kako obimom, tako i načinom i metodatama koje koristimo.

Mi smo porodica, roditelji, dva mlađa brata i ja. Sijemo baštu na selu svake godine i uz onaj dio koji je dovoljan za naše godišnje potrebe imamo određeni višak koji je u početku išao kao poklon porodici, prijateljima, a onda se polako pretvorio i u dio koji donosi neku dodatnu pomoć kućnom budžetu. 

I ranije smo pomagali i jednoj i drugoj baki oko bašte, i navikli smo da se hranimo tim ukusnim, lijepim, zdravim voćem i povrćem, i normalan slijed je bio da to i nastavimo. 

FRONTAL: Čime se bavite, šta sve proizvodite i na koji način?

ČEGAR: Imamo stari voćnjak koji održavamo i pomalo unosimo neke nove, mlade voćke. Na Institutu za genetičke resurse smo kupili sadnice autohtonih voćaka, i trudimo se kad već i unosimo nove sadnice, da to bude kvalitetan sadni materijal i porijeklom sa naših prostora, čime čuvamo tradiciju, a one same su svakako otpornije i prilagođene na uslove ovog podneblja.

I povrtnjak je ispunjen raznovrsnim sortama, i uvijek posijemo bar malo više nego smo baš te godine planirali, jer nam bude žao da ostavimo sjeme ili zemlju neiskorištenu, a onda kada stigne trava, prava je borba. :)

Sve uzgajamo bez upotrebe vještačkih hemijskih sredstava i to je ono osnovno što uvijek ističemo i zbog čega su i same biljke po nama boljeg kvaliteta. 

Koristimo stara znanja, plodored, sposobnost biljaka da štite jedna drugu, da budu tzv. dobre komšije, sadimo razne cvjetne vrste koje takođe tjeraju štetnike, i one koje privlače korisne insekte. Pravimo preparate od koprive, luka, i drugih biljaka koje služe kao prirodna zaštita od raznih bolesti, štetnih insekata i sl. Po starim bakinim receptima pravimo pekmeze, sirupe, liker, sve to bez vještačkih konzervansa i aditiva. 

FRONTAL: Ko je sve angažovan u poslu?

ČEGAR: Svi smo angažovani i još veći je izazov jer smo vezani obavezama i poslovima i za grad, pa je potrebna jako dobra organizacija da bismo uspjeli biti uspješni na oba polja. Često je to trka sa vremenom, i nije uvijek lako, ali opet bez obzira i na umor, i stres, divan je osjećaj kada počnu pristizati plodovi, kada se uživa u hrani koju sami stvorimo ili kada dobijemo podršku i pohvalu ljudi koji nas i ne poznaju, ali su prepoznali kvalitet našeg rada. To je ono zbog čega se zaboravi sve ono teško u samom procesu proizvodnje. 

Na neki način sebi znamo malo i pomoći, pa smo tako napravili ručne spravice za sijanje bez potrebe za savijanjem i sl. pomagala, gdje bar malo olakšamo taj teški rad na njivi. 

FRONTAL: Da li ste uradili organsku certifikaciju ili ste razmišljali o tome?

ČEGAR: Certifikat još uvijek nemamo, ali trenutni obim proizvodnje i nije toliki da ima potrebe za tim. Više smo bazirani na to da živimo u skladu sa prirodom, da pratimo njen prirodni tok, ne trujemo zemljište i vazduh nekim vještackim preparatima, da uživamo u tim lijepim biljkama, pravimo proizvode bez aditiva i konzervansa po tradicionalnim receptima, a kad proizvodnja dostigne neki veći nivo i bude bilo potrebe i za nekim papirom koji će potvrditi taj kvalitet onda ćemo ići i u tom smijeru. 

Za sada nam je dovoljno sto smo stekli povjerenje ljudi oko nas, i koji vjeruju da dajemo sve od sebe da te biljke rastu u prirodnom skladu, da po okusu, mirisu, izgledu odaju kvalitet, i vraćamo se na onaj tradicionalni običaj "vjerovanja na riječ" bez obzira što smo u 21. vijeku.

Do sada nismo iznevjerili to povjerenje, a ne vidimo ni razlog zašto bi, jer je to prosto način na koji sami živimo i koji smatramo ispravnim i drago nam je da ima još mnogo ljudi koji misle isto ili slično. 

FRONTAL: Na koji način plasirate svoje proizvode, da li lako dolazite do kupca?

ČEGAR: Najviše volimo onaj način promocije gdje kvalitet proizvoda za sebe govori, pa nam se novi kupci jave na preporuku. Ali svakako  moderno doba daje mogućnost da se lakše čuje za mnoge proizvode, brendove, pa koristimo i tehnologiju za promociju. 

Imamo Facebook i Instagram stranicu Zdrava hrana "Kula" gdje na neki lijep način prikazujemo ono sto stvaramo. Fotografijama divnih prostranstava, biljaka, životinjica, naših planina, rijeka, promovišemo selo, tradiciju, prirodne ljepote, kako naše države tako i nekih drugih u koje putujemo. 

A pošto volimo ručne radove, kao i mnoge vrste umjetnosti, primjenjujemo to i kroz naš rad. Učlanjeni smo i u udruženje kreativaca "Draganasgarden", pa smo često na raznim sajmovima tradicionalnih, kreativnih, ručnih radova gdje i naše lijepe teglice i pakovanja domaćih proizvoda nađu svoje mjesto.

FRONTAL: Šta su najveće prepreke s kojima se suočavate u svom poslovanju, a šta bi vam predstavljalo najveću pomoć u razvoju i unapređenju vašeg biznisa?

ČEGAR: Nemamo nekih velikih problema u radu, ali ono što bi možda istakli, a da je lijepa ideja je podsticaj inovacija u poljoprivredi. Ono sto karakteriše tradicionalnu poljoprivrednu proizvodnju je mnogo rada, mnogo utrošenog vremena i bilo bi dobro da se radi na inovacijama kada su u pitanju ta razna ručna pomagala, i da budu pristupačna. Omogućila bi malim proizvođačima lakši i efikasniji rad, a podstakla bi i mlade ljude da se više okrenu poljoprivredi.

Naša zemlja ima mnogo potencijala, obradivog zemljišta, i bilo bi dobro da se radi više na promociji sela, tradicije, da se mladi ljudi zainteresuju za rad i da se ne gleda na to kao na nešto čega se treba stiditi ili od čega nema nikakve koristi. 

Da se uz pomoć institucija i nadležnih napravi dobar plan za otkup proizvoda. Da mali proizvođači mogu sigurno plasirati svoje proizvode, jer sam sigurna da možemo proizvesti kvalitenije od mnogih proizvoda koje uvozimo. A sami proizvođači ce vidjeti i neku svjetliju budućnost u poljoprivredi.  

Svakako bi trebalo više promovisati i Poljoprivredni fakultet gdje se obrazuju budući stručnjaci na tom polju, više sredstava izdvajati za studentsku praksu i terensku nastavu, za posjete preduzećima, hladnjačama, oglednim poljima, velikim voćnjacima, institutima, gdje bi studenti imali mogućnost da obogate svoje znanje.

Autor: Danka Savić