Zbog ovog dramatičnog prizora, kome je svjedočio, reditelj Dragan Elčić riješio je da se posveti naročitoj misiji i da snimi film o čuvenom ratnom hirurgu Miodragu Laziću, koji je preminuo od posljedica virusa korona u Nišu. Ta životna priča o čovjeku koji je spasio mnoge živote, temelji se na njegovom ratnom dnevniku.

Reditelj brojnih dokumentarnih filmova, televizijskih emisija i serija privodi kraju scenario za dugometražni film o nedavno preminulom legendarnom doktoru Laziću. Scenario sa radnim naslovom „Srce na dlanu” koja se temelji na autobiografskoj priči, upotpuniće činjenica da je reditelj čuvenog doktora poznavao lično.

Iako je posao na scenariju gotovo završen, Elčić još ne zna kako će pribaviti novac za snimanje. Računa na pomoć Filmskog centra Srbije i Republike Srpske. Učiniću sve da ga snimim, pa makar bio primoran da tražim alternativne izvore prihoda, ali ta pomoć ne treba da stigne od nekog ko traži finansijski interes, već da razumije zašto je važno da se ispriča priča o doktoru Laziću, kaže Elčić.

„O toj važnosti pričaju svi ljudi koje je on spasio, a govorimo o hiljadu i četristo i više ljudi. To je strašna slika u samom filmu. U posljednjoj sceni pojaviće se svi ti ljudi koji su danas živi zahvaljujući doktoru Laziću. Odgovorno mogu da kažem da su mnogi borci ostajali na linijama spremni i da stradaju, jer su znali, ako stignu do doktora Lazića u bolnicu ‘Žica’ – biće spaseni. On je bio nada, svjetlo, ikona. On je zaista u pravom smislu riječi ikona rata cijelog sarajevskog ratišta, ali prije toga i Krajine, koridora“, kaže nam autor.

On dodaje da je ono što je doktor Lazić učinio za svoje pacijente jedinstveno i da se može staviti samo u kontekst djela Arčibalda Rajsa, ali je, kaže, možda i više od toga.

Srbi ne praštaju velikanima

Na pitanje, zašto se ovakvih heroja sjetimo i slavimo ih tek kada više nisu među nama, kaže da Srbi ne praštaju nekome ko u ovom trenutku stvara, radi neki veliki posao. Jednostavno, to je srpski usud, čudna matrica u kojoj živimo, ističe.

„O mnogim ličnostima koje danas obilježavaju neku istoriju se manje ili vrlo malo priča. Pogledajte Milutina Milankovića, on je tek sada rehabilitovan u pravom smislu te riječi, toliko godina poslije smrti postao je to što treba da bude. Imamo taj naš srpski sindrom da postoji nekakva sujeta. I pored toga sam ponosan što sam Srbin, ali teško je neke osobine objasniti racionalno“, ocjenjuje nagrađivani reditelj.

On se ipak nada da pomoć institucija neće izostati, iako ima gorko iskustvo sa filmom „Krst-ić“, koji je, i iz političkih razloga, nekoliko godina čekao da ugleda svjetlo dana. Elčić smatra da države moraju da ulažu u sjećanje na ono što se dogodilo, između ostalog i zato da se istorija ne bi ponavljala.

„Snimaju se razni projekti koji nemaju nikakvih dodirnih tačaka sa ovim stvarima koje su zaista istorijski važne, a ako se one ne zabilježe, kao da se nisu ni desile. U okruženju se radi bezbroj projekata, o ‘Bljesku’, ‘Oluji’, ratu u Sarajevu, a mi se izgleda još nismo izdigli na taj nivo da razmišljamo koliko je to značajno. Ako se ne napravi film koji će preći Drinu, koji će otići u svijet, kao da nije ni urađen“, ocjenjuje sagovornik Sputnjika.

Glumačka podjela za film o nadljudskim naporima ratnog hirurga Miodraga Lazića da spasi živote već postoji, ali je Elčić drži u tajnosti, jer još nije siguran da će film ugledati svjetlo dana. Ipak nam kaže da će većina glumaca biti iz Republike Srpske, zbog jezika i ambijenta, dok će glavne uloge povjeriti glumcima iz Srbije.

Izvor: Sputnjik