„Primjer Marije Egipćanke svjedoči da se čovjek može spasiti i bez posjeta hramovima. Na kraju, to nije neki „vještački“ primjer koji sam vam dao, već primjer svetiteljke koje se sjećamo ove nedjelje. Svetiteljka koja je napustila sve manastire i hramove i povukla se u pustinju.

Danas nemamo pustinja ni u Moskvi, ni u Peterburgu, ni drugim našim gradovima. Ali postoji mjesto koje može postati pustinja – a to je naš vlastiti dom. Učinimo naše domove pustinjom; budimo u njima u usrdnim molitvama. Učinimo da naš podvig bude “ne napuštanje” naših domova, kao što je podvig Marije Egipćanke bio da ne napušta pustinju.

Tako bi sada trebalo da živimo. Ne slušajte ni jednu drugu propovijed, uključujući i one koje dolaze od nerazumnog sveštenstva, slušajte šta vam je danas patrijarh rekao, ne iz svog iskustva, nego iz iskustva velikog i asketskog podviga Svete Marije Egipćanke, koja je spasila i dušu i tijelo, odlazeći u pustinju, u potpunu izolaciju od ljudskog okruženja.

Nije slučajnost da se sjećanje na Mariju Egipćanku poklopilo sa uvođenjem karantina zbog širenja koronovirusa. Ništa se kod Boga ne događa slučajno. Sve se dogodilo upravo u ove dane – tako da, gledajući podvig Marije Egipćanke, naučimo kako da se spasimo „izvan crkve“ i to sami. Najvažnije je da se spasite, a ne, izvinite, kao budale, kao oni koji dane koje im je država obezbijedila da borave u domovima, za mir, za neku vrstu reorganizacije života, posvete aktivnostima napolju, roštilju, muzici i svemu ostalom, razmišljajući vjerovatno kao da su ljudi dobili odmor. Nije odmor!

Ovo je vrijeme da skoncetrišemo svoje misli, organizacije porodičnog života, odnosa sa kolegama, rodbinom i prijateljima. Da bi svi razvili i usvojili model sigurne komunikacije – baš kao što je u zabačenoj pustinji, slično time, Marija Egipćanka stvorila model sigurne komunikacije sa svijetom zaraženim grehom. Marija se borila sa đavolom, koji je pobijedio ljudske duše, a danas se moramo boriti protiv zlih sila, koje utiču na naša fizička tijela, a kroz to i naše duše.

Zato vas molim, dragi moji, narednih dana, dok ne dođe poseban blagoslov Patrijarha, da se suzdržite od posjete hramovima, i ako vam neko kaže nešto, sjetite se primjera Marije Egipćanke. Mi nemamo drugog odgovora, jer volimo svoje hramove. 51 godinu propovijedao sam sa propovjedaonice pozivajući ljude da dođu u hramove i prevaziđu težinu sopstvene zle volje i spoljnih okolnosti.

Danas nemamo pustinja ni u Moskvi, ni u Peterburgu, ni drugim našim gradovima. Ali postoji mjesto koje može postati pustinja – a to je naš vlastiti dom. Učinimo naše domove pustinjom; budimo u njima u usrdnim molitvama. Učinimo da naš podvig bude “ne napuštanje” naših domova, kao što je podvig Marije Egipćanke bio da ne napušta pustinju

Cijeli svoj život sam posvetio tom pozivu. Nadam se da razumijete koliko mi je danas teško reći: uzdržite se od posjete hramovima; i vjerovatno to nikad ne bih rekao da nije nevjerovatnog, spasonosnog primjera Svete Marije Egipćanke, koju tokom ove nedjelje crkva slavi kao velikog asketu, koja je čak i za vrijeme zemaljskog života primila anđeosku prirodu. Daleko od manastira i crkava, u osami, u dalekoj pustinji, monahinja Marija je spasila svoju dušu i dala joj fizičku tjelesnu snagu da živi tačno onoliko godina u nevjerovatno teškim uslovima, koliko je to dozvoljavao Gospod.

Tako bi sada trebalo da živimo. Ne slušajte ni jednu drugu propovijed, uključujući i one koje dolaze od nerazumnog sveštenstva, slušajte šta vam je danas patrijarh rekao, ne iz svog iskustva, nego iz iskustva velikog i asketskog podviga Svete Marije Egipćanke, koja je spasila i dušu i tijelo, odlazeći u pustinju, u potpunu izolaciju od ljudskog okruženja

Njenim molitvama Bog da nas blagoslovi i spase od infekcije, od bolesti. Ali što je najvažnije, neka nam njen primjer takođe pomogne da shvatimo važnost izolacije u našim ličnim pustinjama, u našim stanovima. Preuzećemo dio podviga Marije Egipćanke da sačuvamo sebe, svoje prijatelje i rodbinu, a možda i da osjetimo podvig velikog askete, koja je u samoći živjela veći dio svog života samo zato što je vjerovala Gospodu i povinovala se Njegovom glasu. Vjerujem da nas danas Gospod poziva da slijedimo njen priziv čak i u modernim megalopolisima. Amin!“

Izvor: preokret.info