Sve je počelo na karaokama 2006. godne u Prijedoru, gdje je prvi put javno nastupao i pobjedio sa pjesmom Tošeta Proeskog. Presudan je upravo i bio susret sa Tošetom te iste godine, na čijem koncertu je bio gost i koji mu je bio uzor.

Ovaj talentovani Prijedorčanin danas je angažovan u operi u Gracu gdje niže svoje uspjehe, a za Frontal govori o ljubavi prema operi, uzorima i budućim planovima.

FRONTAL: Kada se javila ljubavi prema operi?

CRNIĆ: Ljubav prema operi se javila krajem 3. razreda srednje škole.

FRONTAL: Poslije završetka Srednje muzičke škole „Savo Balaban“ u Prijedoru odlazite na studije u Grac. U konkurenciji od preko 40 kandidata iz cijelog svijeta našli ste se među sedam najboljih koji će studirati solo pjevanje na prestižnom Kunstuniverzitetu. Kolika je prednost školovanja u jednom takvom evropskom kulturnom centru i koliko se bilo teško prilagoditi novoj sredini, jeziku, mentalitetu?

CRNIĆ: Velika je prednost naravno jer je Austrija jedna od najznačajnijih evropskih zemalja za razvijanje pa i očuvanje umjetnosti i prilike se ukazuju u svakom ćošku. Nije bilo tesko prilagoditi se njihovom načinu života, naravno jezik je najveći problem u početku ali kad ga savladate sve ostalo su sitnice.

FRONTAL: Šta je sve potrebno posjedovati da biste bili dobar i kvalitetan operski pjevač? Pored dobrog pjevanja, koliko je potrebno posvetiti se izgradnji lika koji se tumači i interpretaciji istog? 

CRNIĆ: Naravno pored pjevanja bitno je jako posvetiti se izgradnji lika ali takođe biti i fleksibilan, jer mnogi režiseri imaju svoje shvatanje cijelog djela ili svoj koncept koji može da totalno promijeni sliku pojedinih likova u operi, a vi kao umjetnik morate biti sposobni da se prilagodite tom novom pogledu na određene situacije u djelu. U tome upravo i jeste čar jer iako pjevate istu ulogu, svaki put može nešto novo da se otkrije.

FRONTAL: Imate li pjevačkog uzora?

CRNIĆ: Ima ih mnogo ali izdvojiću italijanskog baritona Pjero Kapučili.

FRONTAL: Već tri godine ste član operne grupe u Gracu. Pjevali ste u Ansamblu za mlade pjevače „Opernstudio“, a od prošle godine ste postali dio glavnog ansambla u kojem pjevate dvije glavne uloge: Rodriga Rosa u Verdijevoj operi „Don Karlo“ i Leporela u Mocartovoj operi „Don Đovani“. Koje Vam se uloge sviđaju kao likovi i koju ulogu želite jednog dana da pjevate?

CRNIĆ: Upravo te dvije uloge koje ste i naveli su mi jedne od omiljenih a ima ih mnogo koje bih volio jednog dana da pjevam, to je lik Skarpija iz Pučinijeve opere "Toska", Renato iz Verdijeve opere "Bal pod maskama", Rigoleto iz istoimene Verdijeve opere i još mnogo drugih.

FRONTAL: Šta pamtite kao najzanimljiviji događaj u dosadašnjoj karijeri?

CRNIĆ: Pa jedan od najznačajnijih momenata u mojoj dosadašnjoj karijeri je bio kada su me iz Graz opere obavijestili da sam primljen u Ansambl i da su mi dodijelili već navedene u prošlom pitanju, dvije glavne uloge za ovu sezonu i naravno koncert sa Placido Domingom ovog ljeta na Salzburgerfestspiele za koji se nadam da će se održati jer postoji mogućnost da se otkaže zbog trenutne epidemije korona virusa. Vise informacija mozete vidjeti ma ovom linku https://www.salzburgerfestspiele.at/p/i-vespri-siciliani

FRONTAL: Šta vam najviše nedostaje iz rodnog Prijedora?

CRNIĆ: Onaj autentični osjećaj da ste kod kuće jer taj osjećaj možete imati samo u svom gradu, okruženju, u svojoj kući ili stanu u kojem ste odrasli.

FRONTAL: Gdje se vidite u budćnosti kada je profesionalna karijera u pitanju?

CRNIĆ: Tamo gdje me put odvede, a sa svojim upornim radom i trudom jako sam zadovoljan trenutnom putanjom. 

Autor: Danka Savić

Foto: oper-graz.com