Vojnik je naoružani pripadnik jedne vojske ili Oružanih snaga jedne države.

Tačno je da je uniforma i oznake na njoj jedan od bitnih elemenata identiteta svakog vojnika, ali nedovoljna da se neko ocijeni i imenuje vojnikom jer nema oružje i drugu vojnu opremu.

Znaju li ovi bosanskohercegovački političari, naučnici i novinari značenje pojma vojnik?

Ja nisam na snimku kolone kadeta vojne i policijske akademije Rapublike Srbije vidio oružje ni kratko ni dugo, uprtače ili vojne čizme?

Ako su bosanskohercegovački političari, naučnici i novinari to vidjeli trebaju nam ponuditi dokaze!

Nije moguće da su studenti i kadeti prošvercovali oružje preko državnih i entitetskih granica, a ako jesu neko od carinika Bosne i Hercegovine je duboko i visoko pogrešio.

Ne razumijem potrebu, interes i koja bi bila svrha davanje oružja od strane policija Republike Srpske ili nekog drugog, studentima i kadetima Kriminalističko-policijskog univerziteta i Vojne akademije iz Beograda.

Postoji mogućnost da niko od ovih studenata kadeta ne postane vojnik Vojske Republike Srbije, nego da postanu policajci ili radnici u zaštitarskim i drugim organizacijama.

Javno eksponirani bosanskohercegovački političari, naučnici i novinari zalažu se za tačno i objektivo informisanje javnosti a umjesto tačnog i objektivnog informisanja oni nude netačne i subjektivne činjenice, izmišljajući da su u Bosnu i Hercegovinu ušli vojnici Republike Srbije.
Ništa im ne znači izjava ministra inostranih poslova Bosne i Hercegovine Elmedina Konakovića: „notorna je laž da je Ministarstvo spoljnih poslova pogriješilo bilo šta u procedurama. Naša obaveza je kad tu vrstu najave dobijemo da je proslijedimo Graničnoj policiji BiH, Ministarstvu bezbjednosti BiH odnosno Direkciji za koordinaciju policijskih tijela, te Upravi za indirektno oporezivanje. Odmah smo to u skladu sa procedurama uradili, a sve dalje postupke vode nabrojane institucije, prije svih Granična policija.“

Predstavnici Bošnjaka i njihove sluge slažu o nečemu, onda to proglase istinom, pa im to služi za izliv mržnje prema srpskom narodu, Republici Srbiji i Republci Srpskoj, a to im na kraju služi i za političku kampanju kojoj nema kraja.
Dva prethodna dana bosansko herecegovački mediji mediji ponavljaju izjave političara, novinara i predstavnika nevladinih organizacija:

"Vojska Srbije nema nikakvo pravo da boravi na državnoj teritoriji BiH"
"Klasičan akt agresije, ako Ministarstvo odbrane nije dlo odobrenje za ulazak"
"Vojska Srbije u Prijedoru je čin agresije"
"Srbija prekršila Dejtonski sporazum"-IGES: Ponovna agresija na BiH"
"Majke Srebrenice zbog ulaska kadeta Vojske Srbije u BiH traže reakciju OHR-"
„Pa zato što su dva dana lagali, dva dana obmanjuju javnost, dva dana vode hajku, kako će sada da kažu, izvinite, mi smo najgori lažovi. Svi njihovi političari, svi njihovi mediji“, pita se danas, 8. jula 2024. godine, predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić.

Moj komentar na ovo Vučićevo pitanje, odgovor je nikako, jer nikad nisu proznali da su dan, danima, mjesecima vodili hajku i obmanjivali bosanskohercegovačku javnost. Oni to rade od devedesetih godina prošlog vijeka.
Poslije održavanja Svesrpskog sabora bošnjačka histerija, mržnja i zloba prema svemu srpskom je intenzivirana, a ovih dana je kulminirala u svom punom sadržaju sa zlonamjernim insinuacijama i neutemeljenim kvazianalizama.
Nekada su dok je šetao gradom Sarajevom sarajevski mangupi znali su pitati našeg nobelovca Ivu Andrića: „Napiše li se šta nobelovče?“
Postavljam političarima, njihovim savjetnicima, naučnicima, novinarima i predstavnicima nevladinog sektora koji su učestvovali u ovom vašaru taštine: „Pročitate li vi koji zakon, pravilnik, odluku, instrukciju, protokol ili upustvo koji reguliše vaše dužnosti i obaveze?“