Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Ćiriličenje parka
Čudni su ovi Banjalučani, pogotovo iz centra. Dok u Srbiji traje borba protiv Rio Tinta i njegovih planova da kopa litijum oko Loznice, stanovnici MZ Centar 1 se bore protiv parka i to kakvog parka, Parka ćirilice.
Elem, gradonačelnik Banjaluke Draško Stranivuković je u predizbornom građevinskom cunamiju širom Banjaluke krenuo je da gradi parkove i to ne bi bio veliki problem, da to ne radi na mjestu starih parkova.
Jedan je već završio i nazvao Park knjige. Zelenu površinu je prepolovio, ali je „udario“ spomenik Kulinu banu i sad nas ubjeđuje da je to toliko dobro da treba samo malo vremena da se naviknemo i krenemo da uživamo u parku i čitanju.
Drugi park je u izgradnji i nalazi se na Kupusištu i zvaće se Park ćirilice. To je toliko dobar park da ga stanovnici MZ Centar ne žele, toliko ga ne žele da je angažovano privatno obezbjeđenje da štiti radove.
I to ne obično obezbjeđenje, nego toliko obdareno između nogu da se nekim nezadovoljnim građanima učinio da je pištolj.
Treći park pravi u sred kružnog toka, što će biti vrlo zanimljivo iskustvo za svakog ljubitelja prirode i srpskog kralja Tvrtka.
Pretpostavljam da je sličan problem sa nerazumijevanjem genijalnih ideja imao i gradonačelnik Pariza kada se pravio Ajfelov toranj, što je i razumljivo kada si ispred svog vremena.
Naravno, gradonačelnik Banjaluke razumije nerazumijevanje stanovnika MZ Centar, ali on nam kaže „da će ovo za 30 dana biti najljepši park, koji će posjećivati građani iz svih dijelova našeg grada, ali i svi oni koji dođu da posjete naš grad.“
Da pojasnimo.
Park u Kupusištu postoji odavno i to znaju svi iz okolnih zgrada, kao i stanovnici Borika, koji imaju djecu ili kučiće, ali problem starog parka je što nije dovoljno edukativan. U njemu su bili samo drveća, trava i klupe. Sada će u njemu biti ćirilična slova, koja valjda trebaju da Banjalučane poduče Azbuci.
Evo jednog prijedloga, kada naučimo štampana slova, da se onda umjesto njih postave pisana i to bi mogli nazvati cjeloživotno učenje Banjalučana.
Imam još bolji prijedlog, recimo da iznajmimo park Kinezima, Indijcima, Šveđanima ili ko da više, pa da oni postave svoja slova i da nas na taj način „mekom moći“ pridobiju naša srca, duše i tijela.
Posebno je interesantno da ovaj „sukob“ gradonačelnika Banjaluke Stanivukovića i nezadovoljnih građana iz Centra ne prate mediji bliski SNSD-u i ta šutnja više govori od hiljadu riječi.
Ne znam šta je u pitanju, ali vrijeme će pokazati.
P.S. Biti protiv ćirilice makar i u parku ukazuje da je na djelu „obojena revolucija“ koja nije usmjerena protiv Dodika, što ovu priču čini još kompleksnijom i zanimljivijom.
