Blago stanovnicima Istočnog Sarajeva, lokalne vlasti sve rade za njih. Brinu da su bezbjedni, da imaju vodu, struju, da se odvozi smeće, da imaju plin, da saobraćaj funkcioniše, da se djeca školuju, mladi zabavljaju, srednjovječni uživaju, a penzioneri odmaraju.

Čak i misle za njih ili je bolje reći trude se da stanovnici ovog grada ne misle uopšte.

Opasno je kad čovjek misli, još je opasnije kad govori, a najopasnije je kada počne da se ponaša u skladu sa onim što misli i govori.

Zato vlasti u Istočnom Novom Sarajevu moraju i to da kontrolišu.

Elem, u utorak oko 14 časova saznao sam da neću moći da koristim prostor Kulturnog centra, iako smo imali potpisan ugovor i platili prostor, jer je neko ili neki „odozgo“ zvao i izdao direktivu da se panel pod nazivom „Aktivizam i umjetnost, da li previše očekujemo“ ne može održati u ovoj instituciji.

Morate priznati svu apsurdnost situacije da se o kulturi, ne smije razgovarati u Centru za kulturu.

Kada vam se to desi dva dane prije samog događaja, alternativa je vrlo malo, pogotovo u Istočnom Novom Sarajevu koji nema baš mnogo prostora za ovakve manifestacije, a još manje hrabrih menadžera koji bi te primili u svoje prostorije. Pokušali smo dobiti i neki prostor kod privatnika, ali je lični interes preovladao javni.

Sada dolazimo do glavnog pitanja, a šta je to zasmetalo „gradskim cenzorima“ na ovom događaju?

Tema panela kultura i aktivizam, ne vjerujem. Tema je toliko apstraktna i nevažna za lokalne političare, da je teško povjerovati da može bilo koga uplašiti. Budimo pošteni, tema je toliko elitistička, da nisam siguran da je primamljiva za jedan posto stanovnika Istočnog Sarajeva. U ovom gradu kultura se odavno svela na srbovanje i besplatne koncerte pjevača iz Srbije, da ni Fakultet umjetnosti, ne može da popravi (ne)kulturu.

Blejanje po kafićima je ovdje glavna disciplina, a za sve ostalo tu je Sarajevo.

Možda su im zasmetali gosti? Ne vjerujem, gosti jesu etablirani i poznati u  poslovima kojim se bave, ali ne možemo reći da su ekstremni po bilo kom pitanju, osim ako se njihov ekstremizam ne ogleda u svjesnom prelaženju entitetskih granica, a da to nije šoping, zdravstveni pregled ili proputovanje. Na kraju krajeva polovina prelazaka entitetskih granica je mnogo više prisutna od strane stanovnika Istočnog Sarajeva, nego mojih gostiju na panelu, ali to je nešto drugo. Oni idu u Sarajevo da brane Republiku Srpsku, a umjetnici dolaze da pokažu da je i ovo Bosna i Hercegovina, a to već može biti opasno.

Postoji mogućnost da su se gradski dušebrižnici naljutili što na panelu nema lokalnih umjetnika, što jeste legitimno pitanje, ali danima sam pokušavo da nađem nekoga iz Istočnog Sarajeva koji je svojim aktivizmom ili umjetnošću dobacio dalje od Kule, Pala ili Vraca. Ja ga nisam uspio naći i nek to ide na moju dušu, ali mogle su gradske ili bolje reći partijske guzonje biti konstruktivnije i predložiti neko ime, a ja bih onda razmislio.

Gdje ima mjesta za petero, ima i za šestog.

Možda im je zasmetalo to što je pare za ovaj panel dala strana tj. njemačka fondacija, što je opet suludo s obzirom na to koliko su para stranci uložili u Istočno Sarajavo, da me sramota da napišem koliki ja bio budžet za ovaj događaj.

Na kraju krajeva, ako je iko upoznat sa radom fondacije Fridrih Ebert to je SNSD, znam šta pričam.

Ni Srđan Puhalo im nije nikakva smetnja. On je isuviše mali i nebitan da bi mogao bilo koga da uznemiri. On je toliko kompromitovan u srpskom narodu, da je njegov autoritet i uticaj manji od nule.

Pa u čemu je problem?

Ne znam, mogu samo da pretpostavljam.

• Možda je ovo poruka svima onima koji hoće sa strane da rade bilo šta, a da ne pitaju lokalnu ekipu?

• Možda je ovo „uvlačenje u guzicu“ onima u Banjaluci i dokazivanje da su veći Srbi i socijaldemokrate od Dodika?

• Možda je ovo obračun unutar lokalnih čelnika, a mi samo sredstvo za obračun sa direktorima institucija?

• Možda je ovo zvanična gradska (ne)kulturna politika, ko će ga znati.

• Možda je ovo samo nečiji lični hir i prilika da svoju moć javno pokaže.

Na kraju krajeva, to treba pitati Košarca, Ćosića, Eleka, Nešića, koji upravljaju Istočnim Sarajevom i brinu o njegovim stanovnicima.

Meni je iskreno žao što ovaj panel nije održan u Istočnom Sarajevu, jer ovakvih gostiju ne bi se postidio nijedan grad, ni jedna institucija i što je propuštena prilika da stanovnici ovoga grada uživaju u razgovoru, pa i polemici.

Ali i stanovnici Istočnog Sarajeva ćute, baš kao i njihovi umjetnici, što može značiti dvije stvari ili da podržavaju lokalnu vlast u cenzuri ili se plaše. Šta god da je u pitanju pogubno je za ovo društvo i ovaj grad svrstava u prigradska naselja Sarajeva.

Ali i to je njihov izbor.

P.S. Panel je održan u Sarajevu, bilo je i ljudi iz Istočnog Sarajava, jer smo tako bili u mogućnosti.

Preuzeto sa blogger.ba