Svi dobro znamo da život počinje pred izbore, barem kod nas.

Političari se u predizbornom mjesecu sjete naroda. Zatim ožive anonimusi koji nam sa flajera, letaka, postera i bilborda obećavaju da će nam život učiniti lakšim, boljim i ljepštim. Završava se popločavanje i asfaltiranje ulica, kružni tokovi se zaokružuju, vodovodi postaju protočni, mostovi se premoštavaju.

Septembar je a  sve behara i sve cvjeta.

U Banjaluci ćemo dobiti i Park ćirilice u inat svima, SNSD-u, Jeleni Trivić, soroševcima, stranim agentima i građanima koji žive u neposrednoj blizini parka među korisnicima poznatog kao „Kupusište“.

Vizija gradonačelnika Stanivukovića će biti materijalizovana dok kažeš „чџш“ i po svaku cijenu, plus aneksi.

Naravno, pravi političari slijede svoje vizije, svoje ideje i svoje planove, bez obzira na sve, pogotovo na cijenu, ali ovdje će problem biti mnogo veći.

Draško Stanivuković će izgubiti mnogo glasova, od ljudi koji su na prošlim izborima glasali za njega, a i šta će mu glasovi ljudi koji nemaju „sluha“ za njegove vizije i estetiku.

Procjenjujem da će u mjesnoj zajednic Centar 1 izgubiti najmanje 1000 glasova, a to vam je 500 porodica čija su se djeca igrala, igraju ili su se trebala igrati u parku koji će nam biti mnogo ljepši, betoniraniji i ćiriličniji, u odnosu na običan travnato- drvenasti park od prije.

Postanu li protesti radikalniji, gubici za Stanivukovića mogli bi ići i preko 2000 glasova. Još ako se nezadovoljstvo prelije iz centra na okolne mjesne zajednice, a nema razloga da se ne prelije, šteta će biti još veća.  

Možda će Stanivuković dobiti te glasove u Obilićevu, u Novoj Varoši ili Motikama, ali u centru nema čemu da se nada.

Ovi iz Centra se ne „lože“ toliko na Instargarm, X ili fejsbuk, više vjeruju svojim očima i razumu.

Trebaće vremena da ovi „travari“ skontaju koncept i ljepotu ćiriličnog parka i možda se svi ti  glasovi Stanivukoviću vrate 2026. ili 2028. godine.

Kome će ti glasovi otići na sadašnjim izborima ne znam, ali vjerujem da SNSD, Narodni front ili ko već zadovoljno trljaju ruke i navijaju da gradonačelnik Banjaluke izdrži do kraja tj. od A do Ш.

Da sam na njihovom mjestu ja bih bio anonimni donator ne samo za ćirilična slova, već i svih znakova interpunkcije plus znakove za društvene mreže # i @.

I šta reći na kraju, Banjaluka trenutno liči na disfunkcionalnu porodicu u kojoj se ne zna ko pije, a ko plaća. Naravno, tu najviše stradaju djeca, a u ovom slučaju građani, koje niko ništa ne pita ili se samo prave da ih pitaju. Građani postoje zbog izbora i političara, a ne političari zbog građana.

Opet možda griješim, možda se narod primi na bronzanog Tvrtka i sipljivog Kulina bana, čudan smo mi narod, pogotovo pred izbore.

Preuzeto sa blogger.ba