Olimpijske igre ove, čudesne 2024. godine su istinska estetika ružnog skaradnodekadentnog. Da nisam vidjela neke sekvence  svečanog otvaranja ovih igara  svojim očima na TV-u, ne bih vjerovala.

Bila sam u Parizu četiri puta, prvi put 1972. privatno, poslije  još tri puta, dva  puta službeno (bilo je to u zemlji koja se zvala BiH, o n o j  u kojoj smo živjeli, kako vjerovatno više nikada nećemo (bar ne mi koji smo još živi, a imamo godina mnogo) i koja je imala veoma uspješnu  firmu  koja se zvala „BOSNA RE“)   i jednom nakon rata, privatno. Bio je to, sve do neki dan,  grad mojih snova, najljepši u oktobru, grad o kome je toliko napisano, da ja zaista ne bih u ovome blogu pisala i ponavljala ono što su rekli brojni umjetnici, slikari, pjesnici, putnici sa svih strana svijeta, svi oni kojima je Pariz posebna priča, a koji su to, kao meni omiljeni Momo Kapor, opisali fantastično, tako kako može samo slikar i pisac u jednom tijelu i duši.

Ovo što vidjeh svojim očima, ta silna svjetla, lampioni, bljesak, vatromet, boje - Sena sa brodovima učesnika, neki drugi je Pariz, Pariz koga treba da zaboravim. Pariz u  koji  trenutno gleda cijeli svijet – za mene je sramota. Evo i  zašto:

Užasnule su me slike, izvađene iz konteksta zasljepljujuće pariske  zabave Otvaranja, neprimjerene  za ono što su Olimpijske igre bile i jesu  - ili  bi trebale biti, skup sportista (antično vrijeme u kojem je nastupao opšti mir, a sada se nekim zemljama zabranjuje da učestvuju!), mladih, zdravih ljudi, željnih uspjeha u borbi, igri, sudaru snage, vještine, u žaru želje za pobjedama itd. A ovo sada, šta li ovo treba da bude? Jasno je onome ko vidi.

Onaj  galimatijas  je  bio  za ljude koji nisu u stanju da shvate šta upravo gledaju -  ili, zapravo, baš za one koji su  znali da je ovo, ne slučajno,  pupčana veza sa spektaklom zadnje Evrovizije! Trebalo je da SVI   pročitaju poruku koja se šalje urbi et orbi :  Naređujemo preumljenje! Mi  želimo da udvoljimo onima koji nameću pravila,  jer Markonova Evropa ih već živi.

A, realno, bilo je to  parodiranje, prije svega (i najstrašnije) perverzni igrokaz- prikaz, valjda, kako ga poremećeni vide,  „Posljednje ili tajne večere„  slike čuvenoga Leonarda,  Isus Hrist sa apostolima – sa  odvratnim skupom nakaza, likova koji nisu ni muško ni žensko (šta su bradate  mačke, psi ili kombinacija?) Dakle nešto treće- nešto između – na čelu sa najnakaznijim likom žene (valjda je žena, nisam sigurna) koja je trebalo da parodira hrašćansko  „Svjetlo svijeta“ dakle Hrista Spasitelja (za one koji ga slave i poštuju -van pameti je i pomisao DA JE ONO ŠTO VIDE MOGUĆE), a ta  nakazna, odvratna  spodoba glumi nešto što se u mislima normalnih ljudi ne može ni zamisliti. Šta je cilj ? Koja je poruka Olimijskih igara 2024 iz Pariza? Poruka  je da ovaj svjet, svijet svih mogućih  kombinacija, rodova i podrodova, stramoglavo ide  u nešto što se nameće milionima ljudi, koji to neće, koji  nisu , niti će biti - osim ako  je opšta Apokalipsa neizbježna.

Ismijavanje Hrišćanstva –ubijanje Isusa Hrista, dakle, može da se perverzno prikaže, a napad na Islam (paljenje Kuran-a)  bio je pitanje života i smrti više miliona islamskh vjernika. Normalni svijet je, naravno, tada ustao protiv ovakvog svetograđa. Ovo u Parizu je sramni, javni čin prljanja i pljuvanja vjerujućeg hrišćanskog svijeta, a  tzv.  međunarodna zajednica ne reaguje ništa posebno, dapače mlako, kao i onda kada su hapšeni i ponižavani pravoslavni sveštenici u Ukrajini, pred svetim pravoslavnim  ikonama, u svojim crkvama, pred očima svijeta, koji ni, sada, aktivno ne reaguje na prolijevanje krvi nedužne djece i žena u Gazi. To nije problem, ali problemi postoje tamo gdje ih MOĆNI vide, iako ih sami izazivaju.

Druga strašna slika je dekaptirano tijelo, koje drži svoju odsječenu glavu - koja pjeva! Da nije sumanuto, da nije svetogrđe, da nije odvratno i satanistička opskurna prikaza  -možda  bi trebalo da tu grozomornu pojavu  razumijemo kao umjetničku slobodu?! Čiju? Da li Makron i ovo uzima u obzir kad oduševljeno hvali Igre? Kome se upućuje  ovaj odvratni prikaz?  Hrišćanima?  Da li se radi  o  ubicama, ili milionima  ubijenih koji pjevaju, ili  o zlim, a moćnim  ljudima, koji će prevagniti-pa će se Svijet raspasti ?! Da će se masovno sjeći  glave ako ne bude opšta, planetarna pokornost h e g e m o nu ?!  Koja je poruka i koga predstavlja dekaptirani lik - ako ne  Sv.Jovana Krstitelja -  Preteče, vijesnika dolaska Isusa Hrista – čiju odsječenu glavu Irod dobija na pladnju - ali čije djelo  i p a k ostaje da živi  vijekovima, učeći   normalne ljude da Dobro, ipak, opstaje, ma kakvi  ga mačevi sjekli. Istina jeste i vidljivo  je da krvave Irodove ruke ostaju, evo sve do danas i ubijaju, a  dokle će, niko ne zna. U svijetu gdje su žrtve postale dželati, a dželati  žrtve  –ukazuju na kakav put nas vodi taj zavodnički  „zapadni humanizam“, bezvjera, to naše divljenje svemu što nudi taj  prividni moto -naš svijet je mjesto gdje smo svi  isti, samo su neki istiji  -a zapravo je sve klanjanje ričućoj Zvijeri, neutažene želje za ljudskom krvlju ,kojoj  hrle oni koji mogu da  se  okrenu, predumane i preume. Koji su nekad bili jedno- a sutra mogu biti drugo.

I treća slika, ne manje strašna, jer  podsjeća na paljevinu crkve Notr Dam) 2019 godine, kad je (sasvim je jasno) podmetnut požar u zdanje, koje je preživjelo vijekove, opisano i poštovano, posjećivano  od ljudi iz cijelog svijeta – najzad žrtvovano, a vremenom utihnulo kao žrtva onih koji su išli na njeno  uništenje, jer im smeta ta relikvija, Hristova crkva, Hristova trnova kruna, sada obezglavljeno zdanje iz dubine hrišćanske istorije Pariza-dugotrajno  OSKRNAVLJENO. Navodno se postepeno i obnavlja, ako i dalje svijet bude ulagao sredstva, u čemu bi valjda trebalo da prednjači Vatikan.

Radi se, dakle, o prikazu Versaja,  tog divnog dvorca koga su posjetili svi oni koji su se bar dva dana zadržali u Parizu, a nisu zurili samo u Ajfelov toranj, slikali se se na Jelisejskim poljima, niti spuštali u svijet podzemne masonske piramide, u blizini čuvenog Luvra.. Versaj je prikazan kao građevina, slična ogromnom  zatvoru, sa prozorima ispod  kojih  ližu plamenovi i suklja dim. Kakva je ovo poruka ? Zašto  Versaj ? Šta to predstavlja ? Kome smeta? Možda prođe kao Notr Dam? ! Istorija prelijepih dvoraca iz doline Loare ili širom juga Francuske (koje sada mahom kupuju bogati Englezi), dvoraca bogato renoviranih i uređenih engleskim novcem  – ne, to ne treba običnom, globalnom svijetu. Ljepotu mogu uživati samo odabrani.

Jednostavnost bez slika, skromno, savim skromno uređenje prostora. Inače je sve  KIČ, bahaćenje.  Ili, možda, sada više ne i tajno - treba da se zatre  stara  evropska kultura, nasljeđe, slavna slikarska djela, neviđena ljepota, umjetnička dostignuća, čuveni pisci, vjerska  sloboda  – treba sve svesti u istu ravan. Svijet u  blijedoj, beživotnoj  ravni. Evropa - globalna pustinja. Vještačka inteligencija, mašine, povezivanje ljudi - bez ljudi,  lutke-bez emocija, ljudi bez lica, koji sjede za kompjuterima, roboti kojima ne treba umjetnost, brak na prvu, eksperimenti na ljudima  - nema ljubavi, kome treba ljubav, kad samo što nisu došli roboti sjajni, topli, spremni da urade sve što od njih tražite (pritisnete dugme).

Završavam moje utiske sa Makronovog  otvaranja. Po meni otvorio se užas, vrlo kratko vremenski  udaljen od onoga zadnjeg “otvaranja“  Evrovizije. Da se spoje  - kako super! Šta će biti?! Oni koji preostanu čvrsti  koji  ne budu gledali, nego vidjeli- možda će shvatiti i  možda razumjeti  kuda plovi  ovaj brod evropski, koji nije  Nojeva barka. Taj biblijski poduhvat je trebalo da spasi ljude kao vrstu. Ovo je podmornica, tamna sjena  Zvijeri sa  leševima onih koji su nekada bili ljudi  - čudovište što se kreće morskim dubinama i ponekad izroni. Samo da usisa  još krvi. Naravno, ljudske.

P.S. Svako izvinjenje je sljedeća uvreda. Zar neko može i da pomisli da je ono bilo slučajno. Taj je naivan -ili, ako izvinjenje prihvata, tad je duboko zaglibio u ono što se zove - novi svijet. Uostalom, svako ima svoj izbor.

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije (31.07.2024.)