Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Zašto neću glasati za gradonačelnika Banjaluke?
Ostalo je još nekoliko dana do glasanja na lokalnim izborima u Bosni i Hercegovini, a samim tim i za novog gradonačelnika Banjaluke.
Imamo četiri kandidata, sadašnjeg gradonačelnika Draška Stanivukovića iz Partije demokratskog progresa, Nikolu Šobota kojeg je kandidovao SNSD, a podržavaju njihovi koalicioni partneri, Jelenu Trivić iz Narodnog fronta i Davor Dragičević, kao nezavisni kandidat.
Kao što vidite nije da nema kandidata, ali lošem ..... svaka dlaka smeta.
Za Draška Stanivukovića neću glasati prije svega što je sva svoja obećanja ispunio i preko toga. Znači bilo bi dobro da malo odmori, dok mu nove ideje ne nadođu. Dok čeka nove ideje mogo bi se pozavabiti fakultetom i da to više završi ili barem kupi, a onda ženidba. Baka čeka unuke. Ne smijemo dozvoliti da ga sarajevska gradonačelnica naziva srednjoškolcem. Šta će nam ovoliko parkova? Možda je vrijeme da Stanivuković prepusti Banjaluku nesposobnijma od sebe i pozabavi se Republikom Srpskom, a to znači da je vrijeme da počne razmišljati o poziciji premijera ili predsjednika, a to znači smjena Borenovića, reformu partije iz koje dolazi, kreiranje vizije, spremanje programa oporavka, a za sve to treba i vremena i živaca. Srpska traži djela, Banjaluka ih je dobila.
Za Nikolu Šobota neću glasati prije svega što on nikada nije ni želio da bude političar, a kamoli prvi čovjek Banjaluke. Realno, on je tokom kampanje po prvi put došao u neke mjesne zajednice, obično njemu ljudi dolaze sa uputnicom ili bez nje. Negove tužne fotošopirane okice sa predizbornih plakata nas mole da ne glasamo za njega. Realno, više će Banjaluka imati koristi od vrsnog kardiohirurga, nego gradonačelnika nezainteresovanog za svoj posao. Jedva preživljavamo performanse doktora Đajića, dvojica bi bila već previše. Ne treba nam novi Davor Pranjić, takođe ljekar kojeg je HDZ BiH postavio da statira kao hrvatski potrpedsjednik Republike Srpske.
Sa Jelenom Trivić se ideološki toliko razilazim da bih radije ruku odsjekao do ramena, nego stavio X pored njenog imena. Ne želim da doživim da u Banjaluci Trivićka i gradonačelnik Beograda Šapić otkrivaju spomenik Draži Mihailoviću i ostalim ravnogorskim vojvodama. Naravno, Jelena Trivić je čedo Republike Srpske i njenog obrazovanja, pa ko voli četnike eto mu idealne kandidatkinje. Njen konzervativizam je neprimjeren njenim godinama i obrazovanju, a njena vizija budućnosti je povratak u svijetlu prošlost.
Na kraju, ne znam ko je navratio Davora Dragičevića da se kandiduje za gradonačelnika Banjaluke, ali je sasvim jasno da je potpuni autsajder i nema svrhe glasati za njega.
Naravno, ima pristojnog svijeta u Banjaluci, pa čak i na listama nekih partija i pokreta, tako da ću i ove izbore izaći na glasanje i birati.
Rado bih vam kazao ko su oni, ali neću ljudima da rastjerujem potencijalne glasače.
Preuzeto sa blogger.ba
