Srđan Puhalo
Srđan Puhalo je rođen 1972. godine u Foči, jer u Kalinoviku nije bilo porodilišta.Odrastao je u Kalinoviku uz pomoć roditelja, mnogobrojne familije i "Politikinog zabavnika". Čuvajući krave kod babe Radojke shvatio je da je život veoma težak, pogotovo u Kalinoviku. Do četrnaeste godine bio je učesnik dvije omladinske radne akcije, posjetio koncentracione logore Jasenovac i redovno se takmičio u "Titovim stazama revolucije", što je ostavilo neizmjerni trag na njegovoj krhkoj ličnosti. Srednju školu završio je u Sarajevu, a psihologiju je diplomirao u Beogradu. Iluzije je izgubio prilično rano, a nevinost dosta kasno. Preživio je dva rata, kao i veliku inflaciju u Srbiji, a onda je došao da živi u Banjaluku. Magistrirao je psihologiju u Banjaluci, a doktorirao u Sarajevu. Dobar je otac dvoje djece, a loš muž jedne žene. Nije nosilac nijednog ordena, ali zato ga krase mnogi epiteti kao što su soroševac, nevladinac, strani plaćenik, antisrbin, autošovinista, Bakirov Srbin. Mašta da postane profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci. Ima mnogo problema sa pravopisom, stranim jezicima, potencijom i holesterolom.Srđan Puhalo
Još neke nelogičnosti o broju ubijene djece u Sarajevu
U četvrtak, 19. septembra, na portalu televizije N1 mogli ste pročitati vijest da je u ulici Džidžikovac br. 3, otvorena stalna postavka "Sarajevski spomenar" - Spomen-soba ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva 1992-1995. u kojoj su izloženi predmeti djece koja su ubijena tokom četiri godine opsade Sarajeva (1992-1995.)“. Oni su tu vijest preuzeli sa portala novinske agencije Anadolije. Na kraju tog teksta piše „Tokom opsade Sarajeva ubijeno je više od 14.000 ljudi, od čega 1.601 dijete. Svako deseto dijete ubijeno je iz snajpera.“
Pa dobro Puhalo zašto opet propituješ nešto što se ne smije propitivati? Zato što je istina važna za naše društvo, zato što jedino istina može da spasi ovu zemlju. Prvi problem je što već sedam godina čekam relevantan dokaz da je u Sarajevu ubijeno 1.601 dijete i nikako da ga dobijem.
Koliko je sve apsurdno najbolje govori tekst u publikaciji “Sarajevski spomenar: djeca u ratu”, koja prati gore pomenutu izložbu. Na strani 12, te publikacije možete vidjeti da podaci o ubijenoj djeci variraju od 531 koje se pojavljuju u publikaciji Instituta, do preko 800 djece, pa do broja 1601 djeteta koje je 1996. godine objavio Zavod za zdravstvenu zaštitu BiH i to je broj koji danas jedino možete naći u medijima. Koliko je djece ubijeno u Sarajevu u ovom trenutku najbolje zna Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava u Sarajevu i neka vam oni predoče svoje rezultate istraživanja i evidencije. Eto mediji i građani, pitajte njih, ako meni ne vjerujete.
Sada dolazimo do drugog pitanja, a ono glasi- ako se još uvijek ne zna približno tačan broj ubijene sarajevske djece, kako onda tvrde da je svako deseto dijete ubijeno snajperom? Odgovor je vrlo jednostavan. Taj podatak se nalazi u publikaciji “Zločin nad djecom Sarajeva u opsadi” koji je izdao Insitut u kojoj se govori da je od ukupnog broja ubijene djece, njih 524, snajperom ubijeno 53 djece ili 10.11%.
E sada se nameće nelogičnost, ako je u Sarajevu ubijeno 1.601 dijete onda je snajperom ubijeno njih 160. Šta hoću da kažem? U posljednjoj rečenici u članku N1 prvo se govori o 1601 ubijenom djetetu, a podatak o djeci ubijenih snajperom se izvodi na osnovu podataka o 521 ubijenom djetetu. Ovo je još jedan dokaz da se brojem ubijene djece u Sarajevu manipuliše tako što se po potrebi koriste različite baze podataka i samim tim dobijaju i netačni podaci.
P.S. Prije nego što me opet proglasite četnikom, psihopatom, poštarom smrti, zapitajte šta je veći grijeh, zloupotrbljavati dječiju smrt ili ukazivanje na nelogičnosti koje su toliko očigledne, zarad dolaska do istine?
P.P.S. Zašto mediji ne koriste zvanične podatke Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava u Sarajevu, kao jedine relevantne institucije, kada pišu o ubijenoj djeci Sarajeva?
Preuzeto sa blogger.ba
