Ovaj tekst je moj skromni dopinos, u kom nudim argumente za odbrane slobode misli, slobode izražavanja, slobode govora.

Polazim od toga kako su strane potpisnice u Aneksu 6, Sporazum o ljudskim pravima,  Dejtonskom mirovnog sporazuma: Republika Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i  Hercegovine i Republika Srpska su se dogovorile da će “osigurati svim licima unutar njihove jurisdikcije najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i fundamentalnih sloboda,” i da će “Uživanje prava i sloboda predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima uvrštenih uz aneks na ovaj ustav, koji se osiguravaju bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što su i zasnovane pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno i društveno poreklo, udruživanje sa nacionalnom manjinom, imovinom, rođenjem ili drugim statusom.”

Svi građani Bosne i Hercegovine do prije nekoliko dana imali su zagarantovano pravo izražavanja ličnih, vlastitih stajališta i razmišljanja bez straha da će ih netko u tom pokušaju spriječavati  ili zbog toga kazniti.

Slažem se sa John Stuart Millom koji  misli i izražava se da sloboda govora nije važna samo zato što svi mi imamo  pravo na slobodu izražavanja, nego i zato što šira zajednica u kojoj živimo ima pravo da čuje ili pročita naša razmišljanja koja može ali i ne mora prihvatiti.

Ovom prilikom ću ukazati na garantovana prava na:

• Slobodu misli, savjesti i vjere,
• Slobodu izražavanja.

Da budem precizan, ova garanotvana prava  odlukom Visokog predstavnika Valentina Incka, koja je postala pravosnažna, djelomično su suspendovana, jer svako svako ko javno odobri, porekne, grubo umanji ili pokuša opravdati zločin genocida, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin utvrđen pravomoćnom presudom  kazniti će se  zatvora od šest mjeseci do pet godina.

Dobro, jasno je da nećemo plaćati advokate ali ćemo plaćati ležanjem u zatvorima Federacije Bosne i Hercegovine kad  koristimo pravo na slobodu misli i govora u području u kom je to pravo suspendovano.

“Uzimajući u obzir visoku cijenu koju bi mogli platiti, a zanemarivu "pomoć" vlasti entiteta RS i besmisao negiranja sudski utvrđenih činjenica, vrlo je upitno da li će potencijalnim negatorima genocida ovakva ponuda biti primamljiva. “(https://faktor.ba/vijest/dodikova-ponuda-negatorima-genocida-ima-razloga-za-strah-od-zatvora-ali-ce-im-platiti-advokate-/133747)

Slažem se sa novinarom da je besmisleno negirati sudski utvrđene činjenice. Ja ih neću negirati i preporučujem i vama da ih ne negirate. Isto tako je neproduktivno i nekorisno negirati sudske presude koje su donijeli odgovarajući sudovi i ja ih naravno neću negirati.

Broj ubijenih, sudski utvrđene činjenice na Međunarodnom sudu u Hagu o ubijenim u Srebrenici,  kreću se od oko 4.900 do oko 5.100!

Svjedoci smo da parlamenti nekih država, žrtve genocida, intelektualci, političari, novinare i predstavnici udruženja proistekla iz rata izmišljaju svoje privatne činjenice o genocidu u Srebrenici i proglašavaju, (razmišljam kako da ih nazovem): državne istine, istine žrtava genocida, intelektulane istine, političke istine, novinarske istine i nevladine istine bošnjačkih udruženja koja su proistekla iz rata.

Oni govore o 8.327 ubijenih, a u pravosnažnim presudama Radovanu Karadžiću, Ratku Mladiću i drugima nigdje se ne navodi ovaj podatak da je ubijeno 8.372 ljudi.

Jadan od njih je i Menachem Z. Rosensaft, pomoćni izvršni potpredsjednik WJC u intervju za N1, 3.8.2021.godine, javno komentarišući Izvještaj o Srebrenici, koji je sačinila komisija eksperata koju je formirala Vlada Republike Srpske, kaže: ”Što se tiče same Srebrenice tu se radilo o ubistvu nekih osam hiljada bošnjačkih muškaraca i dječaka,…”

Menachem Z. Rosensaft u intervjuu naglašava da Izvještaj o Srebrenici ne sadržava nove činjenice i da je to sve skupa “neozbiljan pokušaj”.

”Ovo nije pokušaj da se navedu činjenice ili da se utvrdi šta se dogodilo…Šamar je to u lice historijskoj realnosti, tako i zakonski utvrđenim osnovama, nizom presuda i u ICTY-u i u ICJ-u u Hagu…Za početak moramo odbaciti izvještaj kao neozbiljan pokušaj da se osiguraju historijske ili zakonske osnove za zaključak…”, tvrdi Menachem Z.Roensaft.

Tendenciozno, da potvrdi svoje osnovne teze on “zaboravlja” da u Izvještaju Komisije za Srebrenicu postoji desetine  dokumenta, izjava pripadnika 28. Divizije Armije BiH koje su date civilnim i bezbjedonosnim organima Bosne I Hercegovine, u Tuzli jula mjeseca 1995. godine u kojima oni svjedoče da je više hiljada njihovih saboraca žrtve rata, da je stradalo u toku Marša smrti, od Šušnjara do Nezuka, na putu dugom oko 100 kilometara kroz teritoriju koju je kontrolisala Vojska Republike Srpske.

Najviše njih je poginulo u borbama sa Vojskom Republike Srpske, dio njih je ubijen tokom međusobnih obračuna grupa i pojedinaca, pripadnika 28. Divizije Armije Republike Bosne i Hercegovine, a manji dio je izvršio samoubistva ili stradao na neki drugi način.

Knjiga  “Bitka za Srebrenicu, rat za civilizaciju”, autora Dušana Pavlovića, svjedoka odbrane generala Ratka Mladića sadrži desetine izjava pripadnika 28. Brigade Armije Republike Srpske koji potvrđuju stavove iz haških presuda u kojima se tvrdi da je u Srberenici ubijeno oko 5.000 zarobljenih vojnika i civila bošnjačke nacionalnosti a ne 8.372.

Branilac generala Ratka Mladića, Branko Lukić, u televizijskoj emisiji “Ćirilica” od 2. avgusta  2021. godine, na TV HAPPY, tvrdi da je odbrana dostavila 54 izjave Bošnjaka, pripadnika 28. Divizije koje govore o njihovim poginulim saborcima u borbama sa Vojskom Republike Srpske, o ubijenim u obračunima između pripadnika 28. Divizije, i na druge načine smrtno stradalim Bošnjacima u julu mjesecu 1995.godine.

Do nas na Balkanu, danas dozirano na “malu kašičicu” dolaze informacije koje za sadržaj imaju pitanja: je li trebao sud odrediti da li je broj ubijenih dovoljno velik da se ovaj ratni zločin u Srebrenici može kvalifikovati kao genocid, i konstatacije da Konvencija o genocidu i Statut ICTY nigdje ne postavljaju minimalan broj ubijenih.

Menachem Z.Roensaft optužuje Komisiju za Srebrenicu da je njen izvještaj “Pokušaj da se to odbije , negira, prekroji, je nedopustiv. Na sudovima će biti da da odluče u svakom slučaju da li je taj broj dovoljno veliki, …jer se u ovom izvještaju pokušava navesti da je broj ubijenih u Srebrenici nije bio dovoljno velik da se to smatra genocidom? Nehemiah Robinsom je bio jedan od prvih komentatora konvencije i danas ostaje jedan od autoriteta. U interesu potpunog otkrivanja, on je bio direktor insituta Svjetskog Jevrejskog Kongresa i smatra se jednim od pravnih autoriteta u pogledu ljudskih prava u periodu 1940-ih i 1950-ih. Ali ono što se desilo, da damo malo pozadine, jeste da je istina da je za Holokaust brojka nešto od 6 miliona, u Ruandi se radi o stotinama  hiljada, tako da se postavilo pitanje da li su masakri i ubistva koja su se desila za vrijeme rata u Bosni 1990-tih mogu kvalifikovati kao genocid. A brojni su pojedinci zapravo bili optuženi za genocid iz različitih prilika za vrijeme tog rata. Postojala je diskusija da li je broj onih uključenih bio dovoljno visok da se to kvalifikuje kao genocid. Činjenica je da ni Konvencija, ni statut ICTY-a, ne postavljaju minimalan broj. Tako da je Robinson apsolutno u pravu da je ovo stvar sudova da odrede. A ono što je sud utvrdio u ovom konkretnom slučaju, iznova i iznova, je da su okolnosti u Srebrenici sadržavale sve elemente za genocid. To je zakonski zaključak…Ali, u vezi sa izvještajem, ono što je problematično jeste da se ne bavi samo brojkama, ako je to sve onda bi to bio akademski argument i to je argument za kojeg su neki smatrali da bi drugačije trebao biti određen, da se Srebrenica zapravo trebala okvalifikovati kao zločin protiv čovječnosti, a ne genocid. Sud je mislio drugačije i ja sam se svim srcem s njim složio… Cijeli izvještaj okarakterizovalo sniješnim, jer se ne bavi činjenicama i jednostavno je pokušaj da se lažira historija.”

Podržavam pravo Menachema Z.Roensafta da konzumira slobodu misli i slobodu izražavanja i znam da je on svjestan činjenice, da će vrijeme, da će neki objektivni istoričari u budućem vremenu,  imajući na stolu sve dokumente, presude, izvještaje, knjige, monografije, filmske i foto dokumente, izjave svjedoka iz jula 1995.godine, i drugih koji se ovim temama bave dati svoj objektivni stav.

Kao što je ICTY bio slijep za činjenice koje sadržavaju izjave, dokumenti o kojima se govori o nekoliko hiljada poginulih a ne ubijenih Srebreničana tokom ratnog sukoba u julu mjesecu 1995. godine, tako isto je slijep i ne vidi te činjenice ni Menachem Z.Roensaft, jer tvrdi da se Izvještaj ne bavi činjenicama i da je to pokušaj lažiranja istorije.

Istorija kao nauka koja poštuje i primjenjuje multifunkcionalni pristup istraživanja istorijskih događaja, za razliku od onih, mislim na naučnike istoričare, političare i novinare Bošnjake koji misle da su za pisanje istorije dovoljne samo sudski utvrđene činjenice, podržava pravo i slobodu pojedincima, organizacijama ili intitucijama da javnosti ponude i druge izvore, dokumente, činjenice koje će u krajnjoj instanci istorija koristeći naučni pristup, metod, a ne nacionalni ili ideološki, analizirati i u skladu sa svim  saznanjima (naravno ne isključujući sudski utvrđene činjenice) donijeti zaključak, naučni stav o određenim istorijskim događajima, ovom prilikom mislim na zločine koji su počinjeni u i oko Srebrenice u julu mjesecu 1995.godine, koji može biti da je u Srebrenici počinjen genocid ili da je počinjen zločin protiv čovječnosti.

I to nam niko ne može zabraniti, da javnosti nudimo istorijske izvore, dokumente sa činjenicama, jer je to u osnovi konzumacija prava na slobodu misli i slobodu izražavanje, i nije negiranje zločina genocida, zločina protiv čovječnosti ili ratnih zločina koji su  utvrđeni pravosnažnim presudama.

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije (08.08.2021.)

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne predstavljaju nužno uredničku politiku portala Frontal