Svjedoci smo sve drastičnijeg ograničavanje osnovnih ljudskih sloboda u Republici Srpskoj, što od strane stranih namjesnika, što od strane domaćih uzurpatora. Do mjere da možemo govoriti o pravoj kontrarevoluciji usmjerenoj protiv naših teško izvojevanih sloboda.

1.

Prvo je Visoki predstavnik uveo Zakon o zabrani negiranja genocida, koji na drastičan način ograničava slobodu izražavanja. Njegova „plemenita“ namjera je bila da se spriječi vrijeđanje „osjaćaja“ žrtava. Zaboravljajući elementarnu stvar koja se uči na prvoj godini studija: nije zadatak ustava i pravnog poretka da štiti nečija osjećanja, već da uspostavi politički sistem.

http://www.frontal.ba/blogs/blog/61739/verbalni-delikt

Kao odgovor na ovu Inckovu glupost naš Parlament je požurio da brže-bolje odgovori jednakom mjerom: zabranjujući „porugu itd“ s Republikom Srpskom. Tako da smo u par dana, udruženim poduhvatom stranih namjesnika i domaćih predstavnika, znatno smanjili opseg tema o kojima možemo javno pričati.

2.

Nakon toga su uznemireni domaći dušebrižnici prijavili umjetnički performans iz Galerije+:

https://www.6yka.com/novosti/rodni-identitet-i-rodno-izrazavanje-nesklad-oslobodenih-tijela

Ovaj, meni lično zaista intrigantni performans, „uznemirio“ je duševni mir nekih naših sugrađana čistunaca, - očito onih koji nikada nisu zavirili u neku galeriju. Jer da jesu, tamo bi vidjeli da je, - od antike pa do danas, nago ljudsko tijelo tema svake epohe umjetnosti. Njih je pak ta nepriličnost uznemirila  do mjere da su umjetnike prijavili za narušavanje javnog reda! Prava sreća pa Luvr nije u Banjaluci, inače bi po kratkom postupku bio stavljen pod katanac.

Ovo bolesno ludilo je nastavak kampanje jednoumlja koju smo imali prilike vidjeti i povodom izložbe Milene Ivić iz 2020.god. Naočigled MUPa RS i pravosudnih organa, orgijanje fundamentalista po našem gradu i republici naraslo je do razmjera da je pod prijetnjama razbijanja „Galerija+“ bila prinuđena da ukloni izložbu:

https://6yka.com/novosti/milena-ivic-za-buku-govore-nam-da-je-sve-dozvoljeno-i-da-samo-treba-da-radimo-na-taj-nacin-stvaraju-privid-demokratije

3.

Najnoviji klimaks ove tendencije predstavlja „obrazloženje“ zabrane koncerta „Jale i Bube“, - ni manje ni više već zbog toga što „takva vrsta muzike i performansa promoviše nasilničko ponašanje, prostituciju, upotrebu droge i oružja i sve ono što naše društvo ne treba da prihvati“, kako je to u pravom gebelsovskom maniru objasnio Neven Stanić, gensek Ujedinjene Srpske. Nadajmo se samo da nam u promociji moralne čistote sr(b)skog bića neće prezentovati novi spot, tipa već legendarnog rasističkog uratka iz prethodne kampanje:

https://www.youtube.com/watch?v=YO3PzOun7mU

Šta god čovjek mislio o koncertu dvojca Jala/Buba, koji na divno čudo i sramotu pravosuđa BH još nisu iza rešetaka, činjenica da neki stranački gensek propovjeda „vrstu muzike“ koju „naše društvo treba da prihvati“, je ipak najzlokobniji trenutak cijele stvari.

4.

Nažalost, pojedini akteri na našoj političkoj i društvenoj sceni koriste aktuelnu krizu, izazvanu Inzkovim nametanjem zakona, da ograniče naše slobode, samo ovaj put prema aršinima koje oni smatraju poželjnim. To je, naravno, karakterističan slučaj: pojedini ovdje smatraju da nije neprihvatljivo robovanje kao takvo, već samo robovanje nekom strancu. Ako je pak gospodar „naš“ – pri čemu je ovo „naš“ redukovano na nacionalnu ili čak partijsku pripadnost, robovanje je OK. Oni se ne bore protiv neslobode, već da oni budu gospodari. Ili da njihov Vođa - „bog“, postane i bog za sve ostale koji ga ne doživljavaju tako.

Poenta je očita: njihov cilj nije sloboda naroda, već osvajanje trona. I da nam umjesto Inckovih „plemenitih“ namjera i „svetih“ ciljeva,  nametnu njihove, manje ili više „plemenite“ namjere i „svete“ ciljeve. Sudeći po svemu ovome, Inzko bi, umjesto što je ograničio slobodu govora narodu RS-a, bolje uradio da je iskoristio svoje ovlasti da smijeni određene likove s političke scene, koji kao da se utrkuju ko će više gluposti izbaciti u javnost. Jer, da citiramo Herberta Spensera: „Jedina posljedica širenja budalaština u javnom prostoru, je povećanje broja budala u društvu“.

Već je vrijeme da građani Republike Srpske ustanu protiv ovakvih agresivnih skupina i praksi. Kako protiv „inzkovog“ zakona, tako i protiv grupa koje napadaju Galeriju+, i partija koje sebi daju za pravo da propisuju cenzuru i nameću vlastiti moralni sud. U slučaju političkih subjekata, zahvaljujući izvojevanoj demokratiji, dovoljno će biti ne dati im glas na izborima. Po pitanju neformalnih grupa, građani bi morali pritisnuti MUP da zaštiti ustavni poredak zemlje i bazične slobode građana Republike Srpske. Inače se može desiti da vrlo brzo zapadnemo u neku vrstu ropstva gdje će mnoge, danas uobičajene slobode, nestati pred naletima kojekavih zilota. Bilo stranih, bilo domaćih. Sloboda ne znači odsustvo spoljnjeg okupatora. Već slobodu ličnosti. Naša srpska istorija obiluje primjerima kada se sloboda od stranog okupatora izvojevala u krvavim bitkama i ogromnim žrtvama, da bi onda bez ispaljenog metka bila predata domaćim uzurpatorima. Stvarno bi bila nacionalna tragedija da se to dogodi i Republici Srpskoj. I da sami, od vlastite republike, napravimo tiraniju onih koji budu najglasniji ili u većini.

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije (08.08.2021.)

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne predstavljaju nužno uredničku politiku portala Frontal