Dal’ je Sarajevo simbol i ratnog profiterstva?

Pročitao sam pažljivo tekst, “Reakcije /Burna reakcija nakon Nikšićeve objave o Markalama, oglasio se i Zubanović”(https://radiosarajevo.ba/vijesti/bosna-i-hercegovina/burna-reakcija-nakon-niksiceve-objave/405769), i dugo razmišljao o njegovim stavovima I komentarima na njegov tekst.

Stav u komentaru Damira Nikšića da su “Markale… simbol ratnog profiterstva.” zaslužuje da se komentariše, i da se ti komentari, argumenti zasnovani na činjenicama, dokumentima koriste da se približavamo istini o ratu (građanskom ratu, agresiji kako ko vidi taj sukob) u Sarajevu.

Pitanja Damira Nikšića  i njihovo obrazloženje su za mene  jasna, prihvatljiva i niko ih prije njega nije htio a nije ni smio javno pomenuti.

Za mene je oružani sukob u Bosni i Hercegovini 1992.-1995. godina, građanski rat u kom se dešavao i bratoubilački rat, vjerski rat, pljačkaški rat sa elementima agresije na početku i na kraju ratnog sukoba.

Sarajevo je u toku rata u isto doba bio i podijeljeni i opkoljeni grad, sa dva opsadna prstena, uži (sa Bošnjacima kao većina)  i širi (sa Srbima kao većina).

Slažem se sa Damirom Nikšićem da su: “Građani, civili su bili najveće žrtve u posljednjem ratu i to je poražavajuća činjenica.”

Koristeći naučne alate, kojima se naučnici služe da procijene opravdan broj žrtava u nekom ratnom sukobu na nekom lokalitetu, došao sam do zaključka da su lokalne i vojne vlasti svojim nestručnim i neodovornim ponašanjem uticale na to da imamo neopravdano veliki broj poginulih i ranjenih vojnika Armije RBiH i HVO-a u Sarajevu!

Imam mnogo argumenta koji govore da bi broj civilnih iIi vojnih žrtava bio bi mnogo manji da su civiline i vojne vlasti preduzele sve potrebne mjere i aktivnosti koje su imale na raspolaganju da zaštite civile i vojnike od ratnih stradanja.

Kao rezerervni kapetan JNA, iz 1992.godine znam, da se oficiri, komandanti koji u vojnim akcijama imaju prekomijeran i neopravdan broj poginulih i ranjenih vojnika, zavisno od pokazane neodgovornosti i nesposobnosti, odmah smjenjuju ili čak streljaju. Isto pravilo važi i za civilnu vlast.

Postratno javno mnjenje je ispunjeno jednostranim nacionalnim i političkim legendama o ratnom Sarajevu, o Sarajevu žrtvi, vrijeme je da se vide i osvijetle i njegove druge strane, koje neće ugroziti, odnosno negirati civilne i vojne žrtve Sarajeva, ratne i civilne zločine nad stanovnicima opkoljenog i podijeljenog Sarajeva, koje ne želim ovim tekstom banalizovati, umanjiti, negirati, racionalizovati ili povrijediti nikoga ko je stvarna žrtva rata u Sarajevu.

Molim Vas da imate razumijevanje mojih namjera, stavova i strpljenje dok čitate ovaj tekst!

Ta druga strana rata je vezana za sarajevske bošnjačke ratne i civilne vođe, koje su se bavile švercom roba i oružjem, i pri tom  zloupotrebljavali  građane, civile i vojnike radi ispunjavanja svojih egoističnih cijeva, što za rezultat ima da danas u Sarajevu imamo veliki broj  milijardera i milionera na jednoj strani a na drugoj strani su siromašni građani, posebno boračka populacija, odnosno sve žrtve rata.

Mnogi od vas koji budu čitali ovaj tekst reći će: “Nisu to radili u rati samo Bošnjaci,  pa to isto su radile i druge strane u sukobu!” Priznajem da jesu, i o tome se u javnosti, a još više u četiri oka godinama priča, piše.

Ovog puta povod za pisanje ovog teksta su pitanja i komentari vezani za  izjavu poslanika u Skupštini Kantona Sarajevo Damir Nikšića koji je napisao kako su "Markale simbol ratnog zločina, ali i simbol ratnog profiterstva". I to na dan kad se u Gradu Sarajevu obilježava Dan stradanja civilnih žrtava Sarajeva.

Dugo godina sistematski i precizno pratim medijske natpise o žrtvama opkoljenog Sarajeva, i samo je jedan komentar stigao iz Mostara, koji je ukazao na odgovornost vlasti ratnog Sarajeva i roditelja koji nisu dovoljno zaštitili svoju djecu od granata i snajpera!

Osuđujem sve one Srbe, pripadnike Vojske Republike Srpske, znam da ih je bilo malo, koji su namjerno i svjesno gađali  granatama, mislim da je malo granata upućeno ka gradu da se namjerno ubiju djeca (vojni stručnjaci znaju da je jako teškom prvom ispaljenom granatom pogoditi određeni cilj, određeno mjesto) i snajperskim mecima maloljetne građane Sarajeva. Ovom prilikom naglašavam da je većina maloljetnih Sarajlija (prema istraživanjima bošnjačkih institucija) ubijena granatama, a 10% snajperskim ili nekim drugim metkom.

Damir Nikšić piše da ima saznanja da su neki ljudi, na koje je izveden i atentat, javno govorili i zalagali se da se tokom rata u Sarajevu javne pijace trebaju skloniti u zatvorene prostore, Skenderiju i  Zetru. To je jedan od primjera koji pokazuju neodgovornost civilne vlasti u Sarajevu.

Prepisujem, potpisujem i malo dopunjavam završnu misao Damira Nikšića:“Najmanje je što (danas) možemo je reći – (da je takvo ponašanje vojnih i civilnih vlasti u Sarajevu) nehat prema civilima, građanima, sugrađanima. Trebamo govoriti (da se takav rat) ne (bi) ponov(i)o … Ako istražujemo, hajde da vidimo ko nije zaštitio građane. Čudno je da niko o tome ne priča…"

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije (08.02.2021)

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne predstavljaju nužno uredničku politiku portala Frontal