Predstavnici Saveza dobitnika najvećih ratnih priznanja Federacije BiH istakli su hitnu potrebu za konkretnom reakcijom na pomenute procese, …I reakcije u širem društvenom smislu. Podržavam ove njihove stavove I ovaj tekst je nastao kao reakcija na vijest koju su objavile: vijesti.ba https://vijesti.ba/clanak/475960/komsic-i-dzaferovic-s-borcima-pokusaji-da-se-kroz-pravosudje-izmijeni-karakter-rata

Desetinama godinama Sud BiH i Kantonalni sud Sarajevo, podizali su optužbe za ratne zločine, sudili i donosili pravosnažne presude, večinom Srbima i bošnjački članovi predsjedništva BiH, a ni predstavnici boračkih organizacija nisu imali primjedbe na njihov rad.

Bošnjački članovi Predsjedništva BiH  i drugi predstavnici bošnjačkog naroda, su godina, naglašavali, i iznosili u javnost podatke o pravosnažno osuđenim ratnim zločincima u apsolutnim brojevima i procentima, posebno naglašavajući da su najviše godina dobili Srbi, ne upuštajući se u kvalitativnu analizu svih podataka.

Bošnjačka politička elita, intelektualci, vjerski službenici, novinari a posebno Bošnjaci koji su na čelu nevladinih organizacija vrlo aktivno su radili da se formira i sačuva karakter rata kako ga oni vide, i koji su javnosti nametnuli svim sredstvima uz pomoć međunarodnih mentora koji podržavaju monstruoznu bošnjačku ideologiju,  koja teži predstaviti Srbe kao isključive i jedine krivce za sve i svašta!

Da bi održali mit, legendu o dvostrukoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu i genocidu: genocidu nad Bošnjacima, genocidu u cijeloj Bosni i Hercegovini, genocidu u Srebrenici, činili su sve da se poveća broj pravosnažnih presuda na svim sudovima za optužene Srbe i da za iste zločine za koju su optuženi Srbi ili Bošnjaci, Srbi dobiju veći broj godina kazne, gdje se primjenjuju dvostruki pravni aršini na štetu Srba.

Predsjednik fondacije „Istina za Goražde“  Kasim Brdar, i komandant Ferid Buljubašić, zajedno sa predsjednikom Saveza dobitnika najvećih ratnih priznanja Federacije Bosne i Hercegovine Aljom Bošnjakovićem, bivšim predsjednik Saveza Ahmetom  Sejdićem, i predsjednik Nadzornog odbora Saveza Ismetom Godinjakom, razgovarali su sa članovima Predsjedništva Bosne i Hercegovine Šefikom Džaferovićem i Željkom  Komšićem o tematici suđenja za ratne zločine i ocjenili „da je riječ o pokušaju da se kroz djelovanje dijela pravosuđa pokuša izmijeniti karakter rata.“

Jedna od kockica na osnovu kojih se definiše karakter rata u Bosni i Hercegovini, od 1992. do 1995. godine, jeste i sudska istina koja se utvrđuje na sudovima, ali ona ne može biti jedina i apsolutna, prvo zato što su sudovi na kojima se sudi zasnovani na interesnoj, političkoj selekciji i dvostrukim aršinima. Na primjer, kako utvrditi sudsku istinu o ratu u podjeljenom, i dvostruko opkoljenom Sarajevu, kad u Haškom tribunalu nije bilo optužbi a ni suđenja za ratne zločine nad Srbima Sarajeva, a na Sudu BiH I Kantonanom sudu bilo je malo podignutih optužnica i suđenja. Pisanje istorije koja je zasnovana na monofunkcionalnom principu odavno je zamjenjeno sa multifunkcionalnim pristupom gdje se koriste zbirke dokumenata, istorijskih izvora svih učesnika određenog društvenog događaja, ovog puta je riječ o ratnom periodu.

Svjesni da je u toku suđenje generalima, komandantima Korpusa Armije BiH, generalima Atifu Dudakoviću, Ramizu Drekoviću i Sakibu Mahmuljinu, znaju da su presude za ratne zločine dobili generali Rasim Delić, Enver Hadžihasanović i Amir Kubura, a u pripremi su i druge optužnice za komandnu i pojedinačnu odgovornost i Bošnjacima, svjedoci nedavnog suđenja Ibri Merkezu, koji je osuđen na dvije godine zatvora za zločine počinjene u Goraždu, predstavnici Fondacije „Istina za Goražde“ i Saveza dobitnika najvećih ratnih priznanja Federacije Bosne i Hercegovine, razgovarali su sa članovima predsjedništva BiH i u saopštenju pokušali prenijeti javnosti argumente za tezu „da je riječ o pokušaju da se kroz djelovanje dijela pravosuđa pokuša izmjeniti karakter rata.“

Svaki srpski zahtjev, apel, molba da se bez diskriminacije, bez dvostrukih pravnih aršina, sudi i onima koji su činili zločine nad Srbima, dočekan je kao: izjednačavanje agresora i napadnutoga; izjednačavanje zločinca i žrtve; izjednačavanje planiranih, namjernih i organizovanih zločina sa neplaniranim, nenamjernim i neorganizovanim zločinima; negiranje, umanjenje ili intelekualizacija zločina nad Bošnjacima; pa se na kraju ide čak dotle da se tvrdi da branioci ne mogu činiti zločine a da agresori ne mogu biti žrtve, a agresori su naravno, Srbi iz Srbije i Crne Gore, a domaći agresori, njihovi saradnici Srbi iz Bosne i Hercegovine. 

Sticajem društvenih, pravnih i medijskih okolnosti na svjetlo dana izlaze nove informacije  koje bacaju drugačije svijetlo na sve ono što se dešavalo u doba građanskg rata, vjerskog rata, pljačkaškog rata sa elementima agresije u Bosni i Hercegovini, od 1992. do 1995. godine, kako imenuju taj događaj objektivni analitičari iz reda svih naroda , a i objektivni i kompetentni stranci, ovaj strašni i nesrećni događaj.

Sud BiH , ovih dana, osudio je Ibru Merkeza na dvije godine zatvora za zločine počinjene u Goraždu. On je proglašen krivim, po komandnoj odgovornosti, jer je utvrđeno da je, kao načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB), nezakonito zatvarao i nečovječno postupao prema srpskim civilima u periodu od sredine jula do 4. avgusta 1992. godine.

To je bi neposredan povod da se oraganizuje sastanak u Predsjedništvu BiH, a uzrok je strah od letenja na sud.

Ovo nije jedini i prvi  primjer da je neko dobio kaznu ispod zakonskog minimuma, (nemojte slučajno da pomisite da je to razlog sastanka) ako znamo da je Sud BiH  prvosnažno presudom osudio bivšeg pripadnika Hrvatskog vijeća odbrane Alminka Islamovića na 14 mjeseci za zločine nad srpskim civilima u Brodu 1992. godine.

Alminko Islamović je osuđen za dvije tačke iz optužnice, i to za nečovječno postupanje i otuđenja imovine srpskih civila na području tadašnjeg Bosanskog Broda.

Primjer koji dokazuje dvostruke aršine istog suda je i presuda od 7. godina za isti zločin, zločin protiv čovječnosti, koju je dobio penzionisani policajac Borislav Berjan iz Dogloda zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva na području Bara, Dogloda i drugih naselja na teritoriji općine Ilidža.

Njemu je kao otežavajuća okolnost uzeto to što je bio komandir, za raziku kod Ibre Merkeza i Alminka Islamovića, koji su isto tako bili komandiri, kojima to nije bila otežavajuća okolnost.

Srbin Borislav Berjan je dobio 7. godina kazne, a Bošnjaci Ibro Merkez i Alminko Islamović, dvije godine (24. mjeseca) i 14 mjeseci što je ispod zakonskog minimuma.

Novinar portala vijesti.ba potencira da je „Tokom sastanka razgovarano je o radu tužilaštava i sudova u predmetima vođenja istraga i postupaka protiv optuženih za ratne zločine iz redova Armije i MUP-a Republike Bosne i Hercegovine. Konstatovano je da se optužnice u ovim slučajevima podižu neselektivno, dok se zanemaruju masovni i zločini drugih vojnih formacija.“

Ovu konstatacije „da se optužnice u ovim slučajevima podižu neselektivno, dok se zanemaruju masovni i zločini drugih vojnih formacija.“, ne prati nijedan podatak, činjenica, argument.

Primjer dobre, objektivne prakse jeste ovaj dio iz Izvještaja za Narodnu skupštinu Republike Srpske, Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženja nestalih lica „Iz prethodnog grafikona je vidljivo da Sud BiH izriče drakonske kazne Srbima. Imajući u vidu , Pregled predeta ratnih zločina pred Sudom BiH, stanje na 16.01.2020. godine, pokazuje da je čak 2020,5 godina I pet mjeseci – kazni izrečeno licima srpske nacionanosti -71,4% , Bošnjaci su dobili 511 -18,1%  a Hrvati 296,5 -10,5%. Ovaj broj nije srazmjeran sa brojem osuđenih lica, jer kako je već prethodno rečeno 152 lica srpske nacionalnosti je pravosnažno osuđeno, što za posljedicu ima to da se Srbi u prosjeku osuđuju na 13,29 godina zatvora, dok zaključak da se Srbima u prosjeku izriču duplo teže kazne nego pripadnicima ostala dva naroda."na drugoj strani 68. pravosnažno osuđena Bošnjaka je u prosjeku dobilo 7,51 godina zatvora, a 35 lica hrvatske nacionalnosti su u prosjeku dobijali 8,47 gdine kazne zatvora." Iz svega ovoga nameće se jasan zaključak o različitim aršinima prema Srbima, koji su optuženi i presuđeni za ratne zločine.

Krivična djela za koja je Sud  BiH potvrđivao optužnice su: genocid, zločin protiv čovječnosti, ratni zločin protiv civilnog stanovništva, ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika, ratni zločin protiv zarobljenika, protivpravno ubijanje i ranjavanje neprijatelja, povrada zakona i običaja rata, nepravedno odgađanje povratka ratnih zarobljenika i uništavanje kulturnih, istorijskih i religijskih spomenika.

Da bi se efektno i efektivno ukazalo i dokazala nepravednost sudskih odluka i dvostrukih aršina, treba analizirati  presude za isto krivično djelo, nadam se da će to biti vidljivo iz sljedeće analize koja se bavi pravosnažnim presudama za zločine protiv čovječnosti na Sudu BiH. (To sam ja pokušao, ovo je početak, i trebaju i drugi da se ovim bave, na primjeru četiri presude Suda BiH i Kantonalnog suda Sarajevo za zločine protiv civinog stanovništva.

„Kada su u pitanju presude za ovo krivično djelo,  (zločin protiv čovječnosti) Sud BiH je donio pravosnažne presude protiv 134 lica, od čega je 93 lica osudio na kazne zatvora u trajanju od 1.396 godina, a 41 lice je oslobođeno odgovornosti. Izrečena kazna za ovo krivično djelo predstavlja 60% ukupnih kazni od strane Suda BiH. Do sada su pravosnažno osuđena 83 Srbina na kazne zatvora u trajanju od 1.268 godina, te devet Hrvata na 122 godine i jedan Bošnjak (pripadnik HVO-a) na šest godina. Za 39 lica srpske i dva lica hrvatske nacionalnosti donesena je oslobađajuća presuda.

U prosjeku: Srbi su dobili           15,3 godine kazne zatvora.

                  Hrvati su dobili        13,5 godina kazne zatvora.

                  Bošnjaci su dobili      6,0 godina kazne zatvora.

Ova kratka analiza presuda Suda BiH pokazuje da godinama nisu podizane na Sudu BiH optužnice po komandnoj odgovornosti, a ni optužbe za zločine protiv čovječnosti, protiv bošnjačkih komandira i komandanata i da je to postala praksa ovog suda tek od prošle godine.

Konstatuju učesnici sastanka:„Naglašeni su eklatantni primjeri neselektivnog podizanja optužnica i donošenja presuda protiv pripadnika Armije i MUP-a  Republike Bosne i Hercegovine, po komandnoj odgovornosti, i to upravo u onim gradovima, poput Goražda, koji su u najširim razmjerama pretrpjeli ogromne posljedice uslijed agresije na državu Bosnu i Hercegovinu.“

Prihvatam ocjenu da su neki od tih gradova „pretpjeli ogromne posljedice“ zbog ratnih dejstava, ali to nije razlog da se amnestiraju od sudskih progona bošnjački komandiri i komandanti za koje se osnovano sumnja da su počinili ratne zločine u tim istim gradovima, a ponekad su kao zlatni ljiljan, član Predsjedništva BiH danas, Željko Komšić, izlazili iz Sarajeva  da malo obilaze, promatraju i malo zapucaju po  hrvatskim enklavama u Srednjoj Bosni. A drugi član predsjedništva imao je I iskoristio mogućnost da u ratnoj Zenici I okolini, sluša pojedinačne I grupne nastupe Srba u Muzičkoj školi,  I dobija informacije o posjetama mudžahedina po okolnim planinama, gdje su se oni lično upoznavali sa glavama Srba, bez tijela.

Naravno, kad je riječ o „opsjednutim“ gradovima „Naveden je i primjer Sarajeva, gdje niko od konkretnih počinitelja zločina tokom opsade grada nije odgovarao za ubistva civila.“

Zanimjivo da istu tezu je iznio i čovjek koji je svakoj temi, loncu  o ratnim zločinima u Bosni i Hercegovini poklopac, predsjednik Udruženje žrtava i svjedoka genocida,  Murat Tahirović , koji tvrdi u jednoj televizijskoj emisiji na BHT da nema ni na Sudu BiH a ni na Kantonanom sudu Sarajevo, pravosnažnih presuda za konkretne, direktne izvršioce zločina nad Bošnjacima za njega u opkoljenom Sarajevu, a za mene podjeljenom i dvostruko opkoljenom Sarajevu.

Pregledao sam arhivu Suda BiH, Kantonalnog suda Sarajevu I Osnovnog suda u Istočnom Sarajevu, i po sjećanju uvrstio jedan primjer iz sudske prakse „opkoljenog“ Sarajeva , (predmet Borislav Herak, koji se mora malo pobliže osvjetliti.) i našao 30 predmeta sa pravosnažnim presudama za zločine koje su nad građanima Sarajeva, počinili Srbi, u vremenu od 1992. do 1995. godine.

Ne znam je li ova izjava, izjave  „niko od konkretnih počinitelja zločina tokom opsade grada nije odgovarao za ubistva civila.“ dokaz njihovog neznanja, nekompetentnosti članova Predsjedništva BiH i predstavnika boračkih udruženja, ili je u pitanju nešto drugo, znaju ali manipulišu za neke njima znane potrebe i interese.

Sud Bosne i Hercegovine:

1. Damjanović Dragan , Sarajevo, Vogočća, Ratni zločin protiv čovječnosti, 20 godina 2008.g.
2. Damjanović Goran, Sarajevo, Novi Grad, Ratni zločin protiv protiv civilnog stanovništva, 12 godina, 2007.g.
3. Damjanović Zoran, Sarajevo, Novi Grad, Ratni zločin protiv civilnog stanovništva, 10,5 godina, 2007.godine
4. Veselinović Rade, Sarajevo, Hadžići, Ratni zločin protiv civilnog stanovništva, 7,5 godina, 2009. g.
5. Baričanin Saša, Sarajevo, Grbavica, Ratni zločin protiv čovječnosti, 18 godina, 2012.g.
6. Vlahović Vlatko, Sarajevo, Grbavica , Ratni zločin protiv čovječnosti, 42 godine 2014.g.
7. Vlačo Branko, Sarajevo, Vogošća, Ratni zločin protiv čovječnosti, 15 godina, 2015.g.
8. Dragičević Zoran, Sarajevo, Sarajevo Novo, Ratni zločin protiv civilnog stanovništva, 13 godina, 2014.g.
9. Savić Slavko, Sarajevo, Vogošća, Ratni zločin protiv civilnog stanovništva, 8 godina, 2015. g.
10. Jovo Tintor, Sarajevo, Vogošća, ratni zločin protiv civilnog stanovništva, 11 godina, 2018. g.

Kantonalni sud Sarajevo:

1. Berjan Borislav, Sarajevo, Ilidža, Ratni zločin protiv civilnog stanovištva, 7 godina, 2007. g.
2. Boljak Ranko, Sarajevo, Ilidža, Ratni zločin protiv civilnog stanovništva, 3,5 godine, 2012. g.
3. Glišić Momir, Sarajevo, Novo Sarajevo, Ratni zločin protiv civilnog stanovništva, 2,5 godine, 2005.g.
4. Jovičić Nemanja, Sarajevo, Hadžići, Ratni zločin protiv civilnog stanovništva, 10,6 godina, 2008.g.
5. Knežević Zoran, Sarajevo, Novo Sarajevo, Ratni zločin protiv civilnog stanovništva, 8 godina, 2005.g.
6. Krsmanović Boro, Sarajevo, Hadžići, Ratni zločin protiv civilnog stanovništva, 3 godine, 2006. g.
7. Mišković Predrag, Sarajevo, Novo Sarajevo, Ratni zločin protiv civilnog stanovništva, 7 godina, 2007.g.
8. Mitrović Željko, Sarajevo, Novo Sarajevo, Ratni zloči protiv civinog stanovništva, 2 godine, 2009.g.
9. Pušara Vlastimir, Sarajevo, Hadići, Ratni zločin protiv civilnog stanovništva, 7 godina, 2004.g.
10. Šešelj Milan, Sarajevo, Novo Sarajevo, Ratni zločin protiv civilnog stanovništva, 3 godine, 2007.g.
11. Gašević Ratko, Sarajevo, Hadžići, Ratni zločin protiv civilnog stanovništva, 8 godina, 2007. g.
12. Rodić Milorad, Sarajevo, Novo Sarajevo, Ratni zločin protiv civilnog stanovništva, 5 godina, 2004.g.
13. Vasić Goran, Sarajevo, Ilidža, Ratni zločin protiv civilnog stanovništva, Ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, 6 godina, 2005.g.
14. Milanović Mladen, Sarajevo, Vogošća, Ratni zločin protiv civilnog stanovništva, 1,4 godine, 2017.g.
15. Tomaš Momir, Sarajevo, Hadžići, Ratni zločin protiv civilnog stanovništva, 1,4 godine, 2017.g.
16. Đurović Predrag, Sarajevo, Novo Sarajevo, Ratni zločin protiv civilnog stanovništva, 6 godina, 2017.g.
17. Dabetić Duško, Sarajevo, Grbavica, Ratni zločin protiv civilnog stanovištva, 15 godina, 2016.g.
18. Gojković Milkan, Sarajevo, Grbavica, Ratni zločin protiv civilnog stanovništva, 8 godina, 2016. g.
19. Gašević Ratko, Sarajevo Hadžići, Ratni zločin protiv civilnog stanovništva, 8 godina, 2004.g.

Okružni sud Istočno Sarajevo:

    1. Milošević Igor, Sarajevo, Trnovo, Ratni zločin protiv civilnog stanovništva, 5 godina, 2018.g.

Okružni vojni sud u Sarajevu:

1. Borislav Herak, Sarajevo, Vogošća, genocid, 20 godina, 1993.g.

Prvostepena presuda Okružnog vojnog suda u Sarajevu, K-I-14/93 od 12. ožujka 1993. je slučaj  Herak, Damjanović i Tomić. I kasnijim presudama viših instanci (druga i treća) potvrđeno je sve što je teretilo Heraka i Damjanovića za pokolje i silovanja u selima Krše odnosno Ahatovići. Dom za ljudska prava naložio je kasnije ponovno provođenje postupka nad Damjanovićem, koji je tom prilikom oslobođen, a i Tomićka je, dok je Herak ostao jedina osoba osuđena za genocid prije osnutka Suda Bosne i Hercegovina 2002.

Opravdane kritike sudskog procesa bile su povezane s optuženikovim tvrdnjama da su bili prinuđeni svjedočiti i da osim priznanja nisu pronađeni materijalni dokazi koji bi upućivali na njih kao počinitelje zločina (a identificirani su i ‘novi’ počinitelji). Dvojica braće (Blekić) pronađeni su živi u Sarajevu, a tvrdilo se da su ubijeni. Međutim, Dom za ljudska prava to nije dovodio u pitanje prema članku 141. Krivičnoga zakona BiH, nego je naglasio da je za genocid najvažnija namjera i da identitet osoba i broj preživjelih nisu ključni faktori.

Znaju oni dobro kako radi sudstvo po njihovom kontrolom, i pokušavaju stvoriti sliku da neko drugi kontroliše sudove u Sarajevu, „koji svoje aktivnosti baziraju na lažnim svjedočenjima i podmetanjima.“

Kao što sam citirao, naglasio, podvukao, da se među gradovima, čiji su branioci predmet optužbi za ratne zločine nalaze Goražde i Sarajevo, učesnici sastanka u Predsjedništvu BiH, istaknuli su „da sa jedne strane postoje brojne optužnice za branioce bosanskohercegovačkih gradova, a sa druge strane niko od pripadnika agresorskih snaga nije ni optužen za teror i počinjene masovne zločine nad građanima tih gradova.“

Analizom podataka o suđenjima za ratne zločine na Sudu BiH, Kantonalni sud Sarajevo, Osnovni sud Istočno Sarajevo, dobijamo sljedeće podatke:

Srbi - Optuženo 52 (ukupno 52 predmeta) /20 Sud BiH, 32 Kantonalni sud Sarajevo I Osnovni sud Istočno Sarajevo/, osuđeno 29 (na 241 godina I 2 mjeseca) oslobođeno 10, u toku suđenje 9, umrlo 1, preneseno na entitetsko pravosuđe 3.

Bošnjaci – Optuženo 44 (ukupo 25 predmeta) /38 Sud BiH, 6. Kantonalni sud Sarajevo), osuđeno 6. (na 24,5 godina), oslobođen 2, u toku suđenje  33, umrlo 2, preneseno 1.

Obrazložnje za optužena 44 Bošnjaka / predmet Đelilović Mustafa -8, predmet Godinjak Edhem-2 Bošnjaka, predmet Hadžić Džemal-12 Bošnjaka,

Hrvati – Optuženo 4  (ukupno 4 predmeta)/3 Sud BiH, 1 Kantonalni sud Sarajevo/, osuđen 1 ( na 1 godinu I 2 mjeseca), u toku suđenje 3.

Ne treba ponavljati da ni učesnici ovog sastanka a ni sveznalica I svepričalica Murat Tahirović nisu u pravu kad tvrde , da “niko od konkretnih počinitelja zločina (misle na Srbe) tokom opsade grada nije odgovarao za ubistva civila.”, jer podaci nadležnih sudova govore da od  ukupnog broja (52) optuženih Srba za konkretne direktne zločine nad Bošnjacima Sarajeva do danas osuđeno 29.  Srba na 241. godinu i 2. mjeseca zatvora.

I amebe u okeanima, žabe u vodi i ptice na grani znaju da je gotovo cijeli politički vrh Republike Srpske optužen i osuđen u Hagu za teror nad Sarajevom:

• Dragomir Milošević , general, komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa u sklopu Vojske Republike Srpske (VRS). (rođen u Murgašu kod Uba, 4. marta 1942.), Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije pravomoćnom presudom je 2006. godine osudio ga je na 29 godine zatvora za kršenje zakona i običaja ratovanja i zločine protiv čovječnosti tokom opsade Sarajeva.
• Stanislav Galić , general, komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa u sklopu Vojske Republike Srpske (VRS). (rođen u Golešima, Banja Luka, 12. ožujka 1943), Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije pravomoćnom presudom je 2006. godine osudio na kaznu doživotnog zatvora, čime je postao prvo lice koje je dobila tako tešku kaznu na tom tribunalu.
• Momčilo Krajišnik, bivši predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske (rođen 20. 1. 1945 u Sarajevu), Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije drugostepenom presudom od 27.09.2006. godine drugostepenom presudom osuđen je na 20 godina zatvora za ratne zločine, uključujući i Sarajevo.
• Biljanu Plavšić, bivšu predsednicu Republike Srpske, (rođena u Tuzli, 7. srpnja 1930.), Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije drugostepenom presudom od 27.02.2003. osudio je na 11. godina zatvora zbog ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i teškog kršenje običaja i pravila rata, gdje je uključeno i Sarajevo.
• Радованa Караџићa, bivšeg predsjednik Republike Srpske (rođen u Петњица, 19. јун 1945), Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije drugostepenom presudom od 24.marta 2019. godine osudio na doživotnu kaznu zatvora, između ostalog i za višegodišnje teroriziranje Sarajeva.
• Ratka Mladića, generala, komandant Vojske Republike Srpske (rođen u Božanovićima kod Kalinovika, 12. ožujka 1943.godine), Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije prvostepenom je presudom 22. novembra 2017. osudio na kaznu doživotnoga zatvora, između ostalog osuđen je za tripogodišnjim teror nad Sarajevom.

Ovaj moj današnji tekst jeste rezultat moje želje i potrebe da čitaoci razmisli o činjenicama, podatcima koje sam u tekstu iznio, o stavovima i prijedlozima, I da javno iznesu, daju svoje mišljenje, stavove, kritike koji mogu doprinjeti da se svi društveni subjekti u Bosni I Hercegovini, organizivanije, efikasnije i efektivnije bore za istinu I pravdu, kao jedino sredstvo borbe protiv diskriminacije, demonizacije i satanizacije bilo koga, ovom prilikom radi se o srpskom narodu o kom su iznijete mnoge netačne konstatacije  I stavovi.

Svi mi u Bosni I Hercegovini moramo i trebamo više analizirati sve optužbe i presude, primjenjujući kvalitativnu i kvantitativnu analizu sadržaja, to je prevashodni zadatak intelektualaca svih profila. I naravno, istraživači, političari, novinari i predstavnici udruženja žrtava rata, svi oni koji  učestuju u oblikovanju javnog mnenja trebaju se upoznati, upamtiti i koristiti rezutate tih analiza u javnim nastupima.

Predstavnici svih naroda moraju I trebaju se držati prilikom javnih istupa, objektivnih istina, činjenica I podataka, posebno kad govore o drugim I drugačijim, jer se mora mijenjati dosadašnje preovladavajuće ponašanje, iznošenja netačnih podataka, a na njima zasnovanih stavova koje sam danas aktuelizirao I analizirao dijelove izjave članova Predsjedništva I  predstavnika boračkih organizacija o Srbima I njihovim zločinima u toku odbrambeno-otadžbinskog rata.

Dušan Šehovac, predsjednik Udruženja "Istina i pravda"

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije (23.01.2020.)

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne predstavljaju nužno uredničku politiku portala Frontal