Uz malu pomoć prijatelja iz bošnjačkih udruženja koja su proistekla iz građanskog, vjerskog i pljačkaškog rata sa malo elemenata agresije.

Dvadeset sedmog decembra ove godine, na društvenoj mreži facebook, na svom zidu Muhamed Kovačevića, komentariše kako je multietničko Udruženje građana “Građanska inicijativa – treći pogled,” u kojem ima i nekoliko Srba, zbog “nepodobnosti” predsjednika Udruženja Dušana Šehovca, po ocjeni opštinskkih vječnika,  skinuto sa liste Udruženja koja trebaju biti podržana od opštine Ilidža.

Iste argumente koje su iznijeli vijećnici opštinskog vijeća Ilidža, koristi i Belma Buljubašić, redovni profesor koja vanredno dobro manipuliše sa činjenicama, kao što manipulišu i boračka bošnjačka udruženja Ilidže.

Opštinski vijećnici, instruisani od članova 17 (sedamneset boračkih ilidžanskih udruženja)  su ove godine javno prijetili Udruženju antifašista i boraca NOR-a Ilidža, da ako ne izbace iz udruženja Dušana Šehovca neće dobiti finansijsku podršku, i naravno ja sam žrtvovan, izbačen sam iz Udruženja antifašista Ilidža. Na posljednjoj opštinskoj sjednici, koja je održana ovih dana, udruženje u kom sam predsjednik od prije nekoliko mjeseci, nije dobilo podršku od vijećinka da dobija minimalna sredstva iz opštinskog budžeta. Zanimljivo, 17 bošnjačkih boračkih udruženja ostalo je na budžetu opštine Ilidža, iako je jedan od zahtjeva Protesta boraca Armije BiH bio i ostao prestanak finansiranja 1.600 boračkih udruženja koje su na budžetu entiteta, kantona i opština.

Njen komentar glasi:

“Belma Buljubašić Sjecam se Dusana Sehovca na jednoj konferenciji u Novom Sadu.

Uzeo covjek da mlati kako je Oslobodjenje u toku rata Karadzica zvalo zlocincem, a nije mu dokazana krivica. Grozni sarajevski mediji. Naravno da sam poludila i prekinula njegovo izlaganje. I njegove nakaradne teze o ubijenoj djeci Sarajeva. Postao covjek i historicar. Ubleha i bezobraznik.”

Pravo profesorsko predavanje, “uzeo čovjek da mlati”, “grozni sarajevski mediji”, “njegove nakaradne teze o ubijenoj djeci Sarajeva”, “ubleha i bezobraznik”.

Istina je sljedeća, tačno je da sam pokušao govoriti na međunarodnoj konferenciji u Novom Sadu, o manipulaciji sa brojkama bošnjačkih žrtava i nepoštovanju novinske etike i preporuka Vijeća Evrope o izvještavanja sa suđenja za ratne zločine u sarajevskoj dnevnoj štampi.

Belma Buljubašić uz pomoć drugih  učesnika, ublehaša i bezobraznika, kakva je i ona, prvobošnjaka i drugosrbijanaca, vikom i protestima spriječili me da govorim, i naravno moj rad koji sam predao organizatoru, nisu objavili. Ne trebam napominjati da je to jedinstven slučaj diskriminacije, zabrana slobode govora, zabrana slobode izražavanja o čemu prf. Belma Buljubašić predaje i prodaje svaki dan!

Osuđujem svakom prilikom, a i ovom,  zločine nad nevinim ljudima a posebno nad djecom, ali isto tako osuđujem i reagujem i govorim protiv manipulacije žrtvama, a posebno sa djecom. Napisao sam i želio sam na konferenciji govoriti i iznijeti argumente kako se u Sarajevu desetinama godina, svakom priikom, manipuliše  sa brojem (1.601)  ubijene djece opkoljenog Sarajeva.

Moji mnogobrojni sarajevski neprijatelji, a jedna od njih je očito i Belma Buljubašić,  manipulišu sa sadržajem mojim javnih nastupima, na konferencijama i kolumnama, pri tom koriste jezik mržnje, prikazuju me bez ikakvih argumenata čovjekom koji vrijeđa i ponižava sve redom, od žrtava do novinara i novina.

Upozoravam Belmu Buljubašić a i druge, da budu svijesni, da pisanje o meni na način kako ona radi u ovom komentaru može izazvati, potaknuti nekoga da počini zločin iz mržnje!

U policijskoj arhivi sarajevskoj postoje dokumenti koji pokazuju kao su mi poslije sličnih komentara o meni prijetili da će me zaklati.

Moje teze o ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva nisu nakaradne teze, kako Belma tvrdi.

Ja samo prenosim, citiram ili parafraziram,  to radim i ovom prilikom, informacije koje svako dobronamjeran može provjeriti u dokumentima, i na spomen obilježjima u Sarajevu, a autori su Bošnjaci ili bošnjačka udruženja Sarajeva:

1. Akademik prof. dr. Smai Čekić urednik je monografije “Zločini nad djecom Sarajeva”, koja je objavjljena 2010. godine, i na 856. stranici ove monografije objavljen je podatak da je u opkoljenom Sarajevu ubijeno 524. djece.

2. Mirsad Tokača , 2012. godine na 166 stranici “Bosanske knjige mrtvih” sa argumentima, podacima piše: “U Sarajevu je smrtno stradalo i 705 maloljetnih osoba, od čega je 611 djece ubijeno kao civili, a 95 je poginulo u status vojnika.”

Napomena, među ubijenom i poginulom djecom Grada Sarajeva je i oko 200 djece koja su ubijena ili poginula na teritoriji ratnog Srpskog Sarajeva.

3. Na Spomen obilježju ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva 1992.-1995, 10. maja 2010. godine, uklesani su podaci o 521 žrtvi.

Tačno je da sam napisao u radu, da ni ratno a ni poratno Oslobođenje nije poštovalo, niti poštuje, novinarsku etiku, Kodeks Za Štampu i Online Medije BiH, i preporuke Vijeća Evrope o izvještavanju sa suđenja za ratne zločine, a posebno da moraju poštovani presumciju nevinosti, to jest da niko ne može biti nazvan ratnim zločincem dok nije za ratne zločine pravosnažno osuđen, i naravno nije se to moglo u ratu a ni danas se ne može napisati da je Radovan Karadžić ratni zločinac.

Selma Buljubašić, je očito pročitala moj rad prije početka konferencije, što se može vidjeti i iz njenog komentara, i organizovala hajku, protest prvobošnjaka i drugosrbijanaca koji mi nisu dozvolili da završim svoje izlaganje, na koje sam imao pravo, jer su ga organizatori prihvatili i objavili moje ime i naslov rada u agendi konferencije.

I opet kako sam gore iznio tri zaista jaka argumenta za svoj stav o manipulaciji djecom koja su ubijena u opkoljenom Sarajevu, isto tako jake argumente ću iznijeti da sa sam u pravu kad govorim o kršenju novinske etike i preporuka kad je riječ o izvještavanja sa suđenja za ratne zločine:

1. Član 10 - Osobe optužene za krivična djela (Kodeks Za Štampu I Online Medije BiH, https://www.vzs.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=218&Itemid=9)

Član 10 - Osobe optužene za krivična djela

Novinari neće nikoga tretirati kao kriminalca prije donošenja sudske presude koja to potvrđuje.

Novinari imaju obavezu ne donositi preuranjene sudove o krivici optužene ličnosti.

Novinari imaju obavezu da objave informaciju o odbacivanju optužbe ili oslobađanju ličnosti za koju su ranije objavili da je optužena ili da je suđenje počelo.

Novinari imaju obavezu da objave informaciju o odbacivanju optužbe ili oslobađanju ličnosti za koju su ranije objavili da je optužena ili da je suđenje počelo.

2. DOPUNA KODEKSA ZA ŠTAMPU BIH Preporuke Za Medijske Izvještače Sa Sudova U Izvještavanju O Istragama i Sudskim Procesima (https://www.vzs.ba/index.php/smijernice-i-zakoni/preporuke-za-medije/8-preporuke-za-medije/217-preporuke-za-medijske-izvjetae-sa-sudova-u-izvjetavanju-o-istragama-i-sudskim-procesima)

4. ..neće nikoga tretirati kao ratnog zločinca prije nego je donesena sudska presuda koja to potvrđuje, tretirajući takve osobe kao osumnjičene i/ili optužene za ratne zločine.”

Belma Buljubašić je očito zaboravna profesorica, na mahove, iako je jedna od najmlađih profesorica u Sarajevskoj dolini suza, dolini samo bošnjačkih žrtava, jer tada zaboravlja ono što je od dobrih profesora morala naučiti na prvoj godini studija, zaboravlja  kako treba javno govoriti da je obaveze svakog novinara da poštuju novinarski kodeks i preporuke Vijeća Evrope o izvještavanju o istragama i sudskim procesima.

Belma Buljubašić nije zaboravna, budna je uvijek i na svakom mjestu, na međunarodnim konferencijama, na facebooku, kad treba da spriječi ili da relativizuje doprinos drugih, druge strane koja želi doprinjeti da se dođe do istine o ratu u Bosni i Hercegovini, ili da spriječi iznošenje argumenata o nepoštovanju novinarske etike ili preporuka o izvještavanju o istragama i sudskim procesima od strane bošnjačkih medija.

Upravo zbog nje i njoj sličnih, zbog njihovog ponašanja, mislim na bošnjačku inteligenciju, koja pokazuje manjak socijalne i društvene inteligencije, koja radi na vlastitu štetu, jer svim sredstvima tjeraju Srbe iz Federacije Bosne i Hercegovine a Republiku Srpsku iz Bosne i Hercegovine, naslov mog zabranjenog rada, koji nije ugledao svjetlost dana, zbog djelovanja Belme Buljubašić i drugih, iz kog sam prenio dio argumentacije za ovaj tekst glasi “Bosna i Hercegovina između reintegracije i dezintegracije!“

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije (30.12.2019.)