Prije tačno 12 godina, Kancelarija visokog predstavnika u BiH (OHR) oglasila se povodom legitimiteta “starog” Doma naroda Parlamenta FBiH u kontekstu donošenja zakona od strane ovog zakonodavnog tijela nakon održanih Opštih izbora 2006. godine.

Tom prilikom iz OHR-a je poručeno da "nakon što se održe izbori i rezultati budu potvrđeni, “stari” Dom naroda više nema demokratski mandat za donošenje zakona, te da samo novi saziv Doma naroda FBiH može donositi nove zakone".

Pet godina kasnije, Ustavni sud BiH rješavajući zahtjev Sulejmana Tihića koji je u vrijeme podnošenja zahtjeva obnašao dužnost zamjenika predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, iznio je sasvim suprotan stav u kojem se pak govori o “kontinuitetu funkcioniranja države”.

Tokom rješavanja pomenutog zahtjeva, od strane Narodne skupštine Republike Srpske pokušana je biti osporena “formalna aktivna legitimacija podnositelja Zahtjeva (Sulejmana Tihića) s obzirom na to da su u BiH prije podnošenja Zahtjeva održani parlamentarni izbori, čime je prestao mandat na funkciji podnositelju Zahtjeva”.

Dakle, u momentu kada je Tihić podnio Zahtjev, on je bio delegat u Domu naroda PS BiH i njegov potpredsjednik i sa ostalim delegatima iz Doma čekao implementaciju izbornih rezultata u dijelu u kojem se oni odnose na imenovanje novih delegata u Dom naroda PS BiH.

Ustavni sud BiH tom prilikom “utvrdio je kako je Tihićev mandat, koji je počeo 14. marta 2007, tekao do 14. marta 2011. godine, ali pod uvjetom da je novi saziv Doma naroda konstituiran do tog datuma”. Ustavni sud navodi dalje da “ovakva odredba ima za cilj da osigura kontinuitet vlasti i stalnost Parlamenta u državi, jer nemogućnost konstituiranja tijela nakon izbora ne smije utjecati na mogućnost izvršavanja vlasti, a time i na funkcionalnost države…Ukoliko bi se ovim subjektima uskratio legitimitet, naveo je Ustavni sud, da to čine u vremenskom periodu od novih izbora do konstituiranja relevantnog tijela, očigledno je da bi postojala praznina u zaštiti ustavnosti, što zasigurno nije bila namjera ustavotvorca…”.

Na ovu odluku Ustavnog suda BiH, OHR svojevremeno nije reagovao, niti se o njoj ikada očitovao.

No, nakon Opštih izbora 2019. godine i aktuelnih problema u vezi imenovanja novog saziva Doma naroda Parlamenta FBiH, OHR je ponukan najavama da bi se “stari” Dom naroda Parlamenta FBiH mogao izjasniti o Budžetu Federacije BiH za 2019. godine, ponovio svoj stav iz 2007. godine.

Tako su na u nedavnom saopštenju OHR-a kaže:

“Pozivamo kantonalne skupštine koje to još nisu uradile da ispune svoje ustavne obaveze i izaberu delegate bez odgađanja. Imajući u vidu da su opći izbori održani i rezultati potvrđeni, starom sazivu Doma naroda nedostaje demokratski legitimitet da donosi odluke, posebno kada je riječ o tako bitnim pitanjima kao što je usvajanje budžeta. Osim pravnih nedoumica koje bi takve odluke prouzročile, usvajanje budžeta od starog saziva Doma naroda bi također postavilo opasan presedan koji bi potom mogao biti zloupotrijebljen za nova odugovlačenja postupka uspostave vlasti u BiH, što je neprihvatljivo”.

Treba prije svega naglasiti da su navedeni stavovi kako OHR-a, tako i Ustavnog suda BiH izrečeni u cilju sprječavanja dvije vrste postizbornih blokada. Sa jedne strane OHR daje prednost implementaciji izbornih rezultata, a sa druge Ustavni sud BiH obezbjeđivanju “kontinuiteta funkcioniranja države”.

Opravdanost oba stava je nesumnjiva, s tim da se mnogi slažu da bi prednost trebao imati “kontinuitet funkcionalnosti države”. U svakom slučaju navedeni stavovi su istovremeno i dijametralno suprotni, te se kao takvi međusobno isključuju.

Ovdje je važno napomenuti da ustavno-pravna stečevina BiH ne poznaje institut “vanrednih izbora” čijim bi se ugrađivanjem u Izborni zakon BiH, u najvećoj mjeri, otklonila mogućnosti da se nakon izbora, a bez vremenskog ograničenja te bilo kakve vrste odgovornosti razgovara, pregovara i na ovaj ili onaj način ucjenjuje kako proces implementacije izbornih rezultata, tako i imenovanje novih vlada.

Vraćajući se na stav OHR-a, stvari postaju puno zanimljivije kada se postave u kontekst nedavno donesenog Uputstva CIK-a na osnovu kojeg bi se trebao izvršiti izbor delegata Doma naroda Parlamenta BiH.

S tim u vezi, poznato je da je OHR više puta izričito rekao da se mora primijeniti Ustav FBiH, tj. Popis iz 1991. godine. Međutim, CIK je donio Uputstvo na osnovu kojeg bi se popuna Doma naroda Parlamenta FBiH trebala izvršiti po popisu iz 2013. godine, te time ingnorisao stav Visokog predstavnika koji i pored toga, ne samo da nije reagovao, već je i pozvao “kantonalne skupštine koje to još nisu uradile da ispune svoje ustavne obaveze i izaberu delegate bez odgađanja”.

Dakle, obzirom da CIK, kao jedno upravno tijelo, nije uvažio mišljenje OHR-a nakon čega je reakcija Kancelarije visokog predstavnika izostala, postavlja se pitanje šta ako se i “stari” Dom naroda Parlamenta FBiH postavi na isti način kao CIK, te također ignorišući mišljenje OHR-a nastavi da radi i donosi odluke u punom kapacitetu?  Tim prije što iza “starog” Doma naroda Parlamenta FBiH stoji i jasno izraženo mišljenje Ustavnog suda BiH po ovom pitanju.

Da li će u tom slučaju OHR reagovati, te ako reaguje, kako će objasniti činjenicu da nakon Uputsva CIK-a reakcije nije bilo?

“Neslaganja sa odlukom CIK-a trebaju se rješavati kroz dostupna pravna sredstva, a proces formiranja vlasti se ne treba držati taocem", rečeno je nakon donošenja Uputsva CIK-a iz Ambasada SAD-a i Delegacija EU u BiH, što je i stav i mišljenje Visokog predstavnika. Obzirom da je Uputsvo stupilo na snagu, u ovakvom stavu nema ništa sporno, a “dostupna pravna sredstva” su već pokrenuta upućivanjem apelacije Ustavnom sudu BiH od strane SDA kojom se osporava Uputsvo CIK-a. Kako će reagovati Ustavni sud BiH ostaje da se vidi.

Hipotetski, šta ako, recimo, Ustavni sud BiH proglasi Uputstvo CIK-a neustavnim.

Hoće li u tom slučaju OHR pozvati da se odluka Ustavnog suda BiH ispoštuje, u isto vrijeme postavljajući se iznad one o “kontinuitetu funkcioniranja države”?

Šta ako Ustavni sud BiH ne nađe ništa sporno u Uputsvu CIK-a? Hoće li tada OHR uvažiti mišljenje Ustavnog suda BiH koje bi, ponovo, bilo suprotno mišljenju OHR-a?

Moguće je također, opet hipotetski, da Ustavni sud BiH odbije da se očituje u Uputsvu CIK-a.

Hoće li u tom slučaju OHR biti taj koji će se sjetiti svoga stava po pitanju primjene Ustava FBiH i poništiti Uputsvo?

Hoće li se nakon svega bilo ko osvrnuti na taj poziv?

Na kraju, šta ako se “stari” Dom naroda Parlamenta FBiH ipak “drzne” pa usvoji Budžet za 2019. godinu?

Hoće li Kancelariju visokog predstavnika iko ozbiljno shvatiti ako kaže da ta odluka ne važi?

Pitanja ima još, ali čini se da će u vremenu ispred nas jedno od najdominantnijih biti:

Šta je starije-OHR ili Ustavni sud BiH?

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije