U sjeni mnogobrojnih političkih dešavanja u i oko Bosne i Hercegovine kojima javnost u našoj zemlji ovih dana ima priliku svjedočiti, na adresu Predsjedništva BiH stiglo je pismo američkog državnog sekretara Michaela Pompea.

I pored odluke Sjevernoatlantskog saveza (NATO) kojom je odobren prvi bh. Godišnji nacionalni program, čime je Bosna i Hercegovina dobila ponudu za aktivaciju Akcionog plana za članstvo (MAP) u ovu organizaciju, te nedavne posjete zamjenika pomoćnika državnog sekretara SAD-a Matthew Palmera kojom je najavljena aktivnija ulogu SAD-a u procesima vezanim za NATO integracije u BiH, utisak je da je pismo upućeno članovima Predjsedništva BiH, ipak, iznenadilo mnoge u našoj zemlji.

Kao uostalom i sve druge poruke koje su iz Vašingtona stizale u BiH, i ove potonje odaslane Predsjedništvu BiH sa najvišeg nivoa sasvim su jasne, konkretne, i nedvosmislene.

Pozivajući tako BiH “da iskoristi priliku koja se ukazala nakon odluke NATO saveza da prihvati prvi Godišnji nacionalni program (ANP) za BiH”, Pompeo “odaje priznanje komisiji za NATO integracije BiH koja je izradila nacrt ANP-a apelujući na naše vlasti da ga proslijede Briselu što je prije moguće”.

Iz ovog uvodnog dijela pisma prije svega je jasno da je administracija u Vašingtonu, za razliku od nekih političkih krugova u BiH, mišljenja da su ispoštovane sve potrebne procedure za usvajanje nacrta ANP-a, te ga kao takvog smatra kredibilnim.

U nastavku Pisma, “apelujući na vlasti da ga Briselu proslijede što je prije moguće”, osim jasno naglašene urgentnosti, američki državni sekretar šalje time veoma bitnu poruku da nije nužno čekati da se proces uspostave novih većina na državnom nivou nakon Opštih izbora 2018. okonča da bi se ranije preuzete obaveze od strane BiH na njenom putu ka NATO savezu nastavile ispunjavati.  

Navodeći dalje da “taj potez neće predodrediti buduće članstvo BiH u NATO savezu” Pompeo podsjeća da je pred BiH još uvijek dug put do članstva u Sjeveroatlantskom savezu, te u tom smislu naglašava da u ovom momentu fokus prije svega treba usmjeriti na  “pozitivan uticaj na transformaciju i modernizaciju Oružanih snaga BiH”.

Da su u Vašingtonu dobro upoznati sa pravnim okvirom koji nadležne institucije u BiH obavezuje da djeluju u pravcu NATO integracija, vidljivo je iz dijela pisma u kojem se navodi da je “želja BiH da se približi Alijansi jasno naglašena u aktuelnoj Strategiji vanjske politike BiH”.

Ovdje je važno podsjetiti da se pomenuti dokument koji je usvojen od strane prošlog saziva Predsjedništva BiH poziva na Zakon o odbrani BiH. Tako se u Strategiji pored ostalog navodi da “aktivacija MAP-a, za koju postoji širok politički konsenzus u Bosni i Hercegovini, omogućava da svi subjekti odbrane u Bosni i Hercegovini (u okviru vlastite ustavne i zakonske nadležnosti) nastave s provođenjem aktivnosti u odnosu na NATO, koje su utvrđene Zakonom o odbrani Bosne i Hercegovine”.

Zakon o odbrani BiH u članu 84. “Aktivnosti za prijem u NATO” nalaže da “Parlamentarna skupština BiH, Vijeće ministara BiH, Predsjedništvo BiH, te svi subjekti odbrane, u okviru vlastite ustavne i zakonske nadležnosti, provedu potrebne aktivnosti za prijem Bosne i Hercegovine u članstvo NATO-a”.

Sa druge strane, u dijelu Pompeovog pisma u kojem se izražavava “razumijevanje da postoji zabrinutost unutar Predsjedništva BiH da bi veći stepen saradnje sa NATO savezom mogao imati uticaja na odnose naše zemlje sa susjednim zemljama”, jasno je da je riječ “zabrinutost” sinonim za konstantno pozivanje člana Predsjedništva BiH, Milorada Dodika na Rezoluciju o zaštiti ustavnog poretka i proglašenju vojne neutralnosti koju je 18.10.2017. godine usvojila Narodna Skupština Republike Srpske, a kojom se pored ostalog pokušava put BiH u NATO dovesti  u vezu sa stavom i djelovanjem Republike Srbije po tom pitanju.

Za razliku od svakog zakona, pa tako i odredbi Zakona o odbrani BiH, pomenuta Rezolucija nema obavezujući karakter, što je povrđeno i odlukom Ustavnog suda Republike Srpske u kojoj se između ostalog navodi da “Rezolucija Narodne skupštine RS ne sadrži opšte pravne norme i da, shodno tome, nema obavezujući karakter”.

U ovom dijelu se naglašava i “značajna saradnja” Srbije sa NATO savezom, te se podjseća na “zajedničke vježbe s ciljem povećanja stepena interoperatibilnosti između vojski Srbije i zemalja članica NATO saveza”, i u tom smislu podvlači “da nema razloga da BiH ne uspostavi slične bliske veze sa Alijansom”, što se može tumačiti i kao moguća najava budućih zajedničkih vojnih vježbi Oružanih snaga BiH i NATO trupa na tlu naše zemlje.

U posljednjem dijelu Pisma Pompeo krajnje pohvalno govori o učešću naših vojnika koji zajedno sa NATO snagama služe u misiji Odlučna podrška u Afganistanu, te “zbog doprinosa BiH globalnoj sigurnosti, uključujući angažman vojnika u mirovnim misijama UN-a i donaciju više od 1000 tona municije u vidu podrške Globalnoj koaliciji za borbu protiv ISIL-a, Sjedinjene Države s ponosom smatraju Bosnu i Hercegovinu dosljednim i pouzdanim partnerom”.

Atributi kao što su “dosljedan i pouzdan partner” u ostvarivanju zajedničkih interesa na globalnom nivou, jasan su signal da Bosna i Hercegovina za SAD nije “propala država”, već neko na koga se i u budućnosti ozbiljno računa.

Na samom kraju svoga obraćanja Predsjedništvu BiH Pompeo daje do znanja i da je strateški interes NATO-a i SAD-a najuže vezan za Bosnu i Hercegovinu i njen opstanak, ističući u tom kontekstu da je “naša zemlja i od strateškog značaja za regionalnu stabilnost”, te još jednom podvlačeći da je “sada pravo vrijeme da se NATO savezu dostavi ANP”.

Ovdje je važno podsjetiti da se razmatranje nacrta ANP-a nalazi na prijedlogu dnevnog reda sjednice Vijeća ministara BiH koja bi se, u skladu sa najavama. trebala održati 15.01.2019. godine.

Obraćanje američkog državnog sekretara Michaela Pompea Predsjedništvu BiH je prije svega još jedan dokaz u nizu da se politika SAD-a spram BiH ne samo da nije promijenila, već da su u pravu bili oni koji su smatrali da će usljed ugroženosti interesa na ovim prostorima kako samog Vašingtona tako i NATO saveza, neizbježno uslijediti  njihov dodatni angažman koji za cilj prevashodno ima jednu stvar-zaštitu tih istih, dakle sopstvenih interesa.

Nakon Crne Gore i Makedonije, sada je više nego očigledno da se, kada je Balkan u pitanju, fokus SAD-a i NATO saveza polako ali sigurno prebacuje na našu zemlju, te još jednom razočarani ostaju oni koji su nakon promjene američke administarcije očekivali i promjenu dobro poznatih stavova Vašingtona po pitanju teritorijalnog integriteta, suvereniteta, ali i krajnjeg odredišta Bosne i Hercegovine-NATO saveza.

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije