Čini se da je, u odnosu na ostale pretendente na vlast, pozicija “BH bloka” trenutno najugodnija. Ali, veoma brzo, pred “BH blok” će se neizbježno postaviti pitanje: da li ostati “politički čist” i dosljedan obećanju koje su dali svojim biračima i ne ići u koaliciju sa “nacionalnim strankama” ali time i pravac kojim će BiH ići prepustiti koaliciji SDA, HDZ BiH i SNSD, ili, pogaziti svoje obećanje i trpeći političku štetu pokušati ući u ring i na najdirektniji način, kao dio vlasti, uticati na odluke i procese koji će neminovno uslijediti.  

Nikada pregovori o uspostavi vlasti nakon opštih izbora u BiH nisu išli ni brzo ni lako.

Ovaj put, činjenica da još uvijek nije poznat način na koji će se birati delegati Doma naroda Parlamenta Federacije BiH, taj proces ne samo da čini težim, već u ovom trenutku i praktično nemogućim.

Stoga se svi dosadašnji razgovori, pregovori i pokušaji demonstracije određenih većina na kantonalnom, preko federalnog pa do državnog nivoa trebaju prije svega posmatrati kao zauzimanje pozicija pred, kako ga dio javnosti naziva “Danom D”- danom kada će CIK obznaniti formulu na osnovu koje će ovo upravno tijelo pokušati riješiti problem koji je, treba naglasiti još jednom, nakon odluke Ustavnog suda BiH po apelaciji Bože Ljubića, a u skladu sa zakonima i Ustavom BiH bila dužna da riješi Parlamentarna skupština BiH.

Do ovog momenta, glavni pretendenti da budu dio vlasti u prvom redu su SDA, SNSD-a sa svojim satelitima, zatim koalicija koju predvodi HDZ BiH, te SDP, DF i Naša stranka koji nastupaju pod imenom “BH blok”. Ostatak političke scene čeka rasplet događaja i svoju šansu da se, ukoliko se ukaže prilika, nametnu kao faktor te postanu dijelom neke od većina.

Nepostojanje formule za izbor Doma naroda Parlamenta FBiH, u većoj ili manjoj mjeri, na ovaj ili onaj način stvara probleme svakom od pomenutih političkih subjekata.

Tako se SNSD-u veoma žuri da preuzme kontrolu ne samo nad Vijećem ministara BiH, već i nad ostatkom državnih resursa i agencija.

I pored činjenice da su obezbijedili čak četiri svoja delegata u budućem sazivu Doma naroda PS BiH, što u skladu sa Ustavom BiH znači da se ni jedna odluka, ukoliko oni glasaju “protiv”, u ovom zakonodavnom tijelu bez njih neće moći donijeti, za SNSD to trenutno ne znači previše sve dok se ne stvore uslovi za implementaciju posrednih rezultata Opštih izbora 2018. godine-u prvom redu popune Doma naroda PFBiH. U skladu sa izjavama čelnika SDA, Dodikovi napori da se prije nego se riješi to pitanje imenuje novi saziv Vijeća ministara BiH, po svemu sudeći ostat će uzaludni, pogotovu imajući u vidu činjenicu da mandatara za novi saziv VM BiH mora potvrditi Predsjedništvo BiH.

Paradoksalno, Dodikov ključni i strateški partner-HDZ BiH, u kontekstu ispunjavanja uslova za uspostavu nove vladajuće strukture za SNSD predstavlja i najveći problem.

Podsjećamo, Dragan Čović je u više navrata izjavio da HDZ BiH neće učestvovati u formiranju vlasti dok se ne riješi pitanje izmjene Izbornog zakona BiH. Iako je Čović nešto kasnije omekšao svoj stav te rekao da je prije tretiranja Izbornog zakona ipak moguće krenuti u proceduru imenovanja Vijeća ministara BiH, bez podrške SDA ili “BH bloka” taj proces neće biti moguć.

Kada je pozicija HDZ BiH u pitanju, važno je i podsjetiti na stavove kako OHR-a, tako i Frederike Mogerini da izmjene Izbornog zakona BiH jeste potrebno razmatrati i to u više aspekata, ali da su primarne obaveze političkih subjekata prethodna uspostava vlasti na svim nivoima, te nastavak započetih reformi. Ovakvi, jasni stavovi relevantnih struktura međunarodne zajednice ne idu u prilog iznesenim ciljevima HDZ-a BiH. Tako se Dragan Čović našao između čekića i nakovnja, odnosno, između svojih datih obećanja da neće pristati biti dijelom vlasti dok se ne riješi pitanje Izbornog zakona BiH, i pritiska koji će u suprotnom pravcu, kako vrijeme bude odmicalo, rasti od strane međunarodne zajednice i SNSD-a, ali zasigurno i onog dijela stranačke infrastrukture HDZ BiH koja očekuje da će dobiti neke od pozicija unutar nove raspodjele resora i svega što uz taj proces ide.

Ipak, pored navedenih problema koje HDZ BiH i SNSD imaju, čini se da je barem trenutno, pozicija SDA najdelikatnija i reklo bi se najteža, te da ovoj stranci nepostojanje uslova za punu implementaciju izbornih rezultata najmanje ide u prilog.

Naime, sve dok se sa sigurnošću ne bude znalo na koji način će se birati Dom naroda PF BiH, SDA će imati vezane ruke u pregovorima sa potencijalnim partnerima koji također imaju sjedište u Sarajevu. Jer, šta god je Izetbegović ponudio “BH bloku”, u ovom momentu to nije moguće isporučiti, jer jednostavno, ne postoje zakonski uslovi da se vlast u punom kapacitetu formira, te samim tim bilo kakvo obećanje ili dogovor u tom pravcu i implementira. Odatle i izjave čelnika SDP-a i DF-a da bilo kakvi ozbiljni pregovori sa SDA o eventualnom učešću “BH bloka” na federalnom i državnom nivou moraju sačekati da se ispune svi uslovi za formiranje Doma naroda PF BiH.

“BH blok”, skupa sa ostatkom političke scene, ovaj vakuum obilato koristi, te u određenom broju kantona pokušava uspostaviti vlast bez SDA. Međutim, i pored toga što u npr. sarajevskom i tuzlanskom kantonu, barem po onome što je javnosti predstavljeno, postoje jasne većine bez SDA, teško se oteti utisku da čitav proces formiranja većine, tj. imenovanja novih vlada u ovim kantonima teče veoma sporo. Javnost se tako s pravom pita da li je jedini uzrok tome složenost razgovora u kontekstu programa i podjele resora, ili se i unutar ovih stranaka čeka na odluku CIK-a koja bi, uslovno rečeno, otvorila mogućnost svakoj od učesnica u ovim pregovorima da u skladu sa svojim kapacitetima postane dijelom vlasti i na višim nivoima.

Kada je pozicija SDA u pitanju, sasvim je jasno da je nedavni izbor rukovodstva Zastupničkog doma PS BiH jasna poruka, prvenstveno “BH bloku”, da je u krajnjoj liniji koalicija SDA, HDZ BiH i SNSD jedna od opcija. Takva eventualna većina, pored već demonstrirane prohodnosti u Zastupničkom doma PS BiH, bez obzira na to kakva će odluka CIK-a uslijediti, imat će i većinu u Domu naroda PS BiH. Naime, pored već izabrana SNSD-ova četiri delegata, SDA-u i HDZ-u BiH potrebno je da, u zbiru, dakle zajedno, imaju još četiri delagata u ovom Domu, što je obzirom na njihov broj zastupnika u kantonalnim skupštinama, više nego izvjesno.

Osim toga, SDA i HDZ BiH u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH imaju zajedno 43 “ruke”, te bez obzira na posljednje glasanje prilikom kojeg je SDP-ov zastupnik izabran za predsjednika ovog zakonodavnog tijela, naivno je pomisliti da će SDA i HDZ BiH imati problem obezbijediti dodatnu podršku za formiranje većine i u ovom zakonodavnom tijelu.

Međutim, ovakav eventualni razvoj događaja, kada je SDA u pitanju, za tu stramku bez sumnje nije najprivlačnija opcija iz najmanje dva razloga.

Prvo, u takvom razvoju događaja, stranke koje bi ostale van ovakvih većina na državnom i federalnom nivou učinile bi sve da finaliziraju proces uspostave vlasti bez SDA u kantonima u kojima bi to bilo moguće, primarno u Kantonu Sarajevo, što bi za SDA bio udarac od kojeg bi se i stranka poput ove teško oporavila. Drugi razlog su nadolazeći procesi u BiH, ili bolje reći problemi, gdje je bi se SDA sama, bez podrške “lijevih” partija u vlasti veoma teško nosila da bremenom odgovornosti.

Čini se tako da je, u odnosu na ostale pomenute političke subjekte, pozicija “BH bloka” trenutno najugodnija. Ali, akcenat ovdje treba staviti na “trenutno”, jer nakon što se konačno stvore zakonski uslovi za punu uspostavu vlasti na svim nivoima, time će se čitav proces ne samo deblokirati, već i pred “BH blok” neizbježno postaviti pitanje: da li ostati “politički čist” i dosljedan obećanju koje su dali svojim biračima i ne ići u koaliciju sa “nacionalnim strankama” ali time i pravac kojim će BiH ići prepustiti koaliciji SDA, HDZ BIH i SNSD, ili, pogaziti svoje obećanje i trpeći političku štetu pokušati ući u ring i na najdirektniji način, kao dio vlasti, uticati na odluke i procese koji će neminovno uslijediti.

Na kraju, jasno je da su bez rješenja pitanja popune Doma naroda PFBiH bilo kakve do sada “formirane većine” samo pokušaj zauzimanja pozicija pred “Dan D”.

Međutim, obzirom na ucjene i blokade najavljene sa više strana, izvjesnost upućivanja apelacija nadležnim sudskim instancama na odluku CIK-a ma kakva ona bila, ali i mogućnost da se u krajnjoj liniji taj problem nađe i pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu, naivno je misliti da će formula za popunjavanje Doma naroda PF BiH koju će CIK predložiti značiti i najavu izlaska iz krize u kojoj se BiH nalazi.

Naprotiv, po svemu sudeći, za očekivati je njeno produbljivanje, koje u konačnici ne isključuje ni mogućnost da zakonski uslovi za punu implementaciju rezultata Opštih izbora 2018. godine, a time i uspostavu vlasti u Federaciji BiH i na državnom nivou, za jedan duži period ne budu  ispunjeni.

U tom kontekstu govoreći, čitav bi proces mogao biti manje složen i puno kraće trajati ukoliko bi CIK formulu na osnovu koje će pokušati riješiti popunu Doma naroda PF BiH donio tek nakon odluke Ustavnog suda BiH po apelaciji Borjane Krišto.

U skladu sa najavama pojednih medija, postoji mogućnost da u narednih 48 sati CIK, ipak, donese odluku na osnovu koje će pokušati riješiti pitanje popune Doma naroda Parlamenta FBiH.  

Prenošenje blogova i tekstova sa portala Frontal dozvoljeno je nakon isteka 48 časova od objave bloga ili uz pismeno odobrenje redakcije