Eto dobili smo i nove potpredsjednike Narodne skupštine RS, a među njima je i Sonja Karadžić Jovićević. Odmah da rasčistimo: formalno i pravno, ona je sasvim legalno izabrana na tu funkciju, ali sa stanovišta etike to je veoma upitno. 

Postoji više razloga za to, ali počećemo sa onim najvažnijim. Ona je kćerka Radovana Karadžića, čovjeka kome se u Hagu, kao predsjedniku i vrhovnom komandantu vojske RS, sudi za ratne zločine u BiH. Naravno, ona nije birala ko će joj biti otac i to samo po sebi nije problem. Problem je što se ona nikada nije ogradila od onoga što je njen otac kao prvi čovjek vojske i policije RS promovisao i radio tokom rata u BiH. Niti se ogradila niti saosjećala sa najmanje 30 000 ubijenih civila Bošnjaka i Hrvata od 1991. do 1995. godine.

Istina, to jasno i nedvosmisleno nikad nije učinio ni SDS, partija koju je osnovao njen otac, a iz koje nam ona danas dolazi.
Teško je vjerovati da o tome ništa ne zna, jer je kao sekretarka Ministarstva informacija Srpske republike bila na izvoru informacija.
Realno, kada se prisjetim nekih njenih izjava od ranije bude me strah, jer mi malo tuknu na fašizam i psihopatiju. Evo nekih:

Utisak nedelje, NTV Studio B, 1. novembar 1992. godine

“Neko ovako zdrav kao što smo Darko i ja ne može da bude ni iskompleksirana, ni bolesna, ni jadna ličnost, pošto smo mi oni koji su nosioci izgrađivanja jedne nove države. Ljudi ovdje su izuzetno ljubomorni, neprijateljski raspoloženi prema svakom onom ko dođe u Beograd da nešto obavi, nešto što će biti od koristi i Srbiji i Crnoj Gori i SRJ, kao što je Srpska informativna agencija. Mi nemamo nikakvu namjeru da živimo ovdje... Mi tamo pravimo jedinstvenu srpsku državu koja jako dobro funkcioniše, i uskoro ćemo biti matica ljudima iz SRJ... Mi nismo veseli i lijepi zato što je nama ovdje dobro, već zato što je nama tamo (na Palama) super, i zato dolazimo tako zdravi, kad vidimo svo ovo bolesno stanje ovdje, pogotovu bolesnu omladinu koja ništa ne radi osim što je nešto buntovna. Oni bi sad da skinu Miloševića ne razmišljajući šta kad ga skinu, ne razmišljajući šta će se iza toga desiti, ne nude nikakav novi program. E, kad sve ovo vidimo, onda smo pogotovo srećni kad treba da se vratimo dole na Pale.”

Časopis Duga 1993. godine

“Na našu sreću, ostali su samo oni pravi i najbolji. Drugi su nam pomogli u izvršavanju prirodne selekcije, bježeći iz svoje zemlje koju nisu bili spremni braniti i izgrađivati. Sada su kod vas, u vašoj građanskoj državi, i ne vjerujem da će vas braniti ako zatreba. A vi ih mazite i pazite. Da sam ja rođena Beograđanka, Nišlijka, Kraljevčanka ili Novosađanka, nikada ne bih pristala da neko ko nije bio spreman da na Grbavici ili Ilidži brani Srbiju, dobije posao prije mene, da mi tako agresivno zauzima životni prostor i prijeti mojoj sigurnosti u svakom smislu.”

“Prikazuju po deset puta na veče scenu u kojoj Plavšićka ljubi Arkana i misle da su time provalili čitavo srpsko rukovodstvo. A zapravo Srbi vole da vide tu scenu koja im podiže moral i najljepše i najjednostavnije pokazuje stari srpski običaj čestitanja junaku.”

“Mi smo njih prevarili, smjestili smo im ideološki otpad, Nju primitivs, a mi počinjemo s Božjom pomoću da pravimo novu civilizaciju. Neko je rekao da idealni Srbin ima kokardu na čelu i kompjuter u glavi, ali, kako bilo, naš cilj je Novi srpski poredak".”

Neka je sila sa nama jer nju primitivs uzvraća udarac!