Jutro bez nje teško može da počne; na nju pomislite bar 10 puta u toku dana. Konzumirate je svakodnevno, bez trunke kajanja šta će vam partner na to reći. Ona tako dobro miriše, ima dobar šmek; uvijek je tu za vas, potrebno vam je svega par minuta da je “zbarite”. Prija vašim usnama i nepcu.

Njeno Veličanstvo, kafa. Dojč, kratki espresso, s’ mlijekom ili bez mlijeka, makijato. Omiljeni izgovor za bijeg sa posla i malo razgovora bez prisustva Velikog brata socijalnih mreža.

Ime “kafa”, “kava”, “kahva” potiče od arapskog “qahwah”, što znači “napitak od biljke”. Kao za većinu stvari koje postoje od pamtizemana, za otkriće kafe zaslužne su – životinje. Tačnije, koze. Naime, nekada davno, u pauzi puštanja muzike u obližnjoj kafani kada nije bilo struje, mlađani je arapski pastir primijetio da se nekoliko njegovih koza brsteći grm sa crvenim bobicama čudno ponaša: bile su pune energije, skakale su u vis i počele su da plešu uz ritam njegove muzike (unplugged). Čak su i pućile usne (za svaki slučaj, ako neko u međuvremenu izmisli pametni telefon). Žurka je mogla da počne! Nadamo se da vam je sad jasno kad za nekoga kažu da je “party animal”. Ko zna, možda su koze počele prve da piju i Red Bull koji je sponzorisao Feliksa Baumgartnera skakača sa marice svemira. Zar nije nepravda da je pas Lajka bila prva životinja u svemiru? Koze su moralne pobjednice svemirske trke nehumanih ljudi!

Šalu na stranu, naučno objašnjenje uticaja kafe na ponašanje je sljedeće: kafa u sebi sadrži kofein; on stimuliše neurotransmiter acetil-holin koji podstiče rad nervnih ćelija i istovremeno ometa rad drugog neurotransmitera, adenozina, koji koči nervne ćelije. Uf.

Kafekonomija

Kafa je poslije sirove nafte najtraženija berzanska roba. Godišnje se u svijetu popije “svega” 500 milijardi šoljica kafe. 90% proizvodnje kafe dolazi iz zemalja u razvoju (Brazil, Vijetnam, Kolumbija). Kolumbija? Hm,hm; kako niko Eskobaru ne šapnu kolike su marže na kafu, pa da nju valja umjesto… brašna. Najveća potrošnja kafe je u industrijski razvijenim zemljama. Interesantno je i to da kafa raste u crvenim bobicama; boja zrna kafe je zelena, ali joj proces prženja daje braon boju, po kojoj je znamo i meljemo.

Biznis trgovine kafom je vrijedan 20 milijardi dolara na godišnjem nivou. Arabica i Robusta čine preko 90% kafe koja se proizvodi u svijetu. Kafa je berzanska roba – dok su cijene kafe Robusta kafe manje više stabilne, cijene Arabice su nestabilne. Tako, u februaru 2011. godine na njemačkoj berzi, za jednu uncu (0,45 kilograma) kolumbijske Arabica kafe plaćano je 3,0188 američkih dolara, dok je u decemru 2013. godine unca iste kafe iznosila 1,2592 dolara, što je 2,4 puta manje!

Pazite sad – cijena jedne kafe u svim lokalima u kojima pijete kafu je nepromijenjena godinama i iznosi oko 1 EUR (osim na aerodromu, ali o tome na samom kraju teksta). Ako primijenimo gore pomenutu analogiju između cijene kafe na berzi i one koje pijete u kafiću, znači da bi sad trebalo da pijete kafu koja ne bi smjela da košta više od 40  centi! Naravno, razlika u cijeni ne ide vlasnicima lokala, već raznim posrednicima u ovom biznisu.

Kako kafa putuje dok ne dođe do Vas? Evo biznis lanca:

1. Proizvođaci se muče na poljima i proizvode kafu (čitaj – opučaju se od posla po cijeli dan);

2. Posrednici kupuju od proizvođača i izvoze kafu (čitaj – banke im omogućavaju jeftin novac i lagano uzimaju nekoliko desetina procenata od posla);

3. Uvoznici kafe su najčešće velike pržionice kafe koje kafu pripremaju za krajnjeg potrošača (čitaj – satiru se od para kroz ogromne marže);

4. Tek tada dolazimo do Vašeg Visočanstva Potrošača (čitaj – misliš da si dobro prošao pri kupovini kafe na “akcijama”).

Najveću maržu u ovom lancu imaju pržionice kafe. Kupuju jefitne inpute, prže kafu i lijepo je pakuju i reklamiraju! Marže se mjere stotinama procenata. Opet, vraćamo se na priču o marketingu i prodaji, kao i nepravednoj podjeli profita iz ovog biznisa. Pisali smo o Dormeu i KAP-u, pročitajte.

Krajnji korisnici

Kao što im i samo ime govori, kafići su mjesta u kojima se pije – kafa! Italija je prvu kafanu dobila 1645. godine, London 1652., Beč 1683. godine. Crna Gora je vjerovatno jedina država slovenskog govornog područja u kojoj možete naručiti dojč kafu (ako neko zna etimologiju ove kovanice, molimo da nam se javite u inbox; pomogli bi izbjegavanju mnogih žučnih rasprava i tako podigli nivo mira u svijetu).

Kao šlag na kafi sa šlagom, dužni smo vam priuštiti još jednu matematiku: koliko vlasnika kafića košta jedna kafa? Elem, naveli smo da prodajna cijena jedne šoljice kafe košta 1 EUR (manje-više, to je prosjek u gradu). A kolika je nabavna cijena jedna šoljice kafe? Uzeli smo primjer popularne i dobre stare Lavazza blue kafe. Kilogram ove kafe kosta 18 EUR. Od jednog kilograma može se napraviti 150 kafa (prosječna šolja espresso kafe u sebi sadrži 7 grama kafe). Podijelimo ova dva broja i dobijamo da jedna kafa košta 0,12 EUR. Marža koju vlasnici kafića prave na kafi iznosi nevjerovatnih 833%!

Možda vam je sada jasno zašto svi ‘oće da otvore kafanu? U nedostatku poslovnih ideja, dobra je i marža od 833%, znamo.

Aerodromska bistro farsa

Kako smo i obećali, za kraj ćemo potrošiti par riječi o bezobrazluku u podgočkoj aerodromskoj birtiji. Firma koja upravlja ovim bistroom je Almeco iz Kotora, čiji je osnivač EIA Eurasia services sa Kipra, dok je izvršni direktor izvjesna Natalia Azhieva. Kafa sa mlijekom košta dva eura i dvadeset centi, voda dva eura, sokovi 3,30 eura i tako dalje u beskraj marži. Izgleda da izvjesna Natalia neizvjesno zna posa’.

Marketing eksperti iz Almeca znaju da se bezobrazluk bezobrazulkom izbija, pa su u cijenu uključili i self-service, na čemu smo im neizmjerno zahvalni. Fali samo još da nam uz kafu daju i flajer sa natpisom “Pokreni se” i postadoše socijalno odgovorni; možda dobiju državno priznanje. Kako smo svi uzbuđeni prije leta zbog skorog turbulentnog uzdizanja u nebeske visine, računali su da možemo i ostati imuni na ovu prizemnu ekonomsku astronomiju. No pasaran!

Marža na šoljicu kafe u ovoj aluminijumskoj krčmici iznosi čak 1.833%. Za te pare, pored najbolje kafe koja se može popiti, očekujemo makar prljavi ples pilota i dvije zgodne stjuardese koji se završava – eksiranjem kafe prije polijetanja. S’ nogu.

Ajde Natalia from Cyprus, možeš nam ti to završit’. Off shore, naravno.

Tekst preuzet sa Finomen.me