Nauka
Borba moćnika za posljednje neosvojeno parče svijeta: Šta će biti sa Antarktikom?
Antarktiku prijeti opasnost zbog topljenja leda, porasta broja svjetskog stanovništva i sve veće želje pojedinih zemalja da započnu iskopavanje rudnih bogatstava u regionu.
Profesor geopolitike na Univerzitetu u Londonu Klaus Dods u razgovoru navodi da bi postojeći međunarodni sporazum, kojim se održava ravnoteža na kontinentu, mogao da bude osporen, a da bi glavni "krivac" za to mogla da bude Kina.
Stručnjak, takođe, upozorava da bi, usljed promjene klime i drugih faktora, kontinent mogao da izgubi poseban status "posljednje velike divlje teritorije".
Sve to će pojačati težnje da se započne njegova eksploatacija.
Dods kaže da su ljudi u prošlosti aktivno lovili foke i kitove u regionu.
Sljedeći korak može da bude ne samo povećanje intenziteta ribolova, već i iskopavanje rudnih bogatstava na Antarktiku, uključujući cink, gvožđe i uranijum.
U regionu se pitanje ribolova trenutno rješava, ali Sporazum o Antarktiku zabranjuje eksploataciju minerala. Međutim, vrši se pritisak da se ospori ovaj 60 godina star sporazum, jer "zemlje u razvoju", a prije svega Kina, teže da pojačaju svoj uticaj na kontinentu.
Peking već posjeduje četiri istraživačke stanice na Antarktiku i gradi petu.
"Šta god radili na Antarktiku, koliko god dobro njime upravljali ili štitili njegovu ekologiju, klimatske promjene će uticati na tu oblast. To znači da će zemlje poput Kine imati sve veće pravo glasa kada je riječ o upravljanju Antarktikom", istakao je profesor za Skaj njuz, a prenosi Sputnjik.
Sporazum o Antarktiku bio je potpisan u jeku Hladnog rata. Pedeset četiri države, uključujući i supersile, odrekle su se teritorijalnih pretenzija u regionu i taj kontinent su proglasili mjestom "mira i nauke".
Sporazum opstaje zahvaljujući konsenzusu, ali postoje sumnje da on može ostati na snazi ako jedna od zemalja-potpisnica odluči da ga ignoriše ili da istupi iz njega.
Saradnja ili "svako na svoju stranu"?
Trideset zemalja otvorilo je osamdeset dvije istraživačke baze u različitim dijelovima kontinenta. Međutim, rastu tenzije zbog prisustva vojske u nekim bazama.
Čile i Argentina, čije se teritorijalne pretenzije podudaraju sa britanskim, poslali su trudnice u njihove baze na Antarktiku da se porode.
"Nauka je oduvijek bila posrednik geopolitike. Zemlje su činile sve da bi razmjestile svoje stanice širom Antarktika, podigle nacionalne zastave i pokazale svoju aktivnost, direktno pokušavajući da saopšte: 'Ovdje smo, zauzeti smo poslom, ovo je naša zemlja'", kaže Dods.
Šefica Odjeljenja za polarne regione Džejn Rambl smatra da je nauka ključni element za Sporazum o Antarktiku.
Prema njenim riječima, sporazum nije idealan, ali činjenice pokazuju da većina država shvata da je bolje sarađivati u okviru ovog dokumenta, kako bi razumjeli region i imali pravo glasa u upravljanju njime, nego samostalno delati.
Otkriće Antarktika prvi put je zabilježeno 27. januara 1820. godine, a za to je zaslužan pomorski ruski oficir Fadej Fadejevič Belingshauzen.
Primjetio je ledeni pojas na Obali princeze Marte. Tri dana kasnije britanska ekspedicija koju je vodio Edvard Bransfild ugledala je kopno na sjevernom vrhu Antarktičkog poluostrva.
Izvor: B92
